Jugoslaveni - izumiruća vrsta?

Istraživali smo u tri nekadašnje republike bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Srbiji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je novi popis stanovništva na dnevnom redu u travnju ove godine, u Srbiji je odgođen za listopad, a u Bosni i Hercegovini se ne zna hoće li ga uopće biti. U toj državi, naime, popisa stanovništva nakon završetka rata nije ni bilo.

Jugoslaveni kao antinacionalistička kategorija

Među Jugoslavenkama je i Maja Rogić, Novosađanka koja je rođena godinu dana prije smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika bivše države. O tome zašto se i dan-danas izjašnjava kao Jugoslavenka, ona kaže: "Mislim da je osnovni razlog to što sam odrasla u obitelji u kojoj se njegovalo bratstvo i jedinstvo i u kojoj su se njegovale tekovine Jugoslavije. Tako da mislim da su moji roditelji imali presudan utjecaj na to. I da čak i devedesetih godina, kada se počelo svašta događati, kada je počeo rat, oni nikada nisu prešli ni na jednu stranu, nego su ostali dosljedni tom jugoslavenskom duhu."

Ni Goran Behmen iz Sarajeva ne mari za nacionalnu pripadnost: "Ako me pitate o mom nacionalnom izjašnjavanju, onda ću vam reći da se izjašnjavam onako kako se osjećam: a osjećam se kao Južni Slaven, Bosanac i Hercegovac. Tome možemo još dodati da sam Sarajlija, porijeklom Hercegovac i tako dalje."

Ideja je mrtva?

Biljana Kasić, profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta, smatra da je ideja jugoslavenstva danas manje-više nepostojeća: "Po mom sudu, ideja jugoslavenstva je danas u ideološko-političkom značenju mrtva i u tom smislu teško obnovljiva. Razlozi su prije svega u nacionalnim, preciznije u nacionalističkim projektima, a koji su dijelom doveli do rušenja jugoslavenske zajednice."

Aleksej Kišjuhas, sociolog s novosadskog Filozofskog fakulteta, ne dijeli to mišljenje: "Postoji neka vrsta nostalgije za tim vremenima. I ta nostalgija je razumljiva jer postoji i u istočnoeuropskim zemljama. Iz tih razloga smatram da, ukoliko bi postojala neka vrsta inicijative za očuvanje tog identiteta, on ne bi nužno propao." Prema Kišjuhasovim riječima, nacionalistima niti u jednoj novonastaloj državi jednostavno ne odgovara da se ljudi izjašnjavaju kao Jugoslaveni, zbog čega se često s te strane čuju prigovori da Jugoslaveni ne mogu biti priznati ni kao nacionalna manjina: "Danas je biti Jugoslaven zaista jedna subverzivna identifikacija. Zbog nedostatka države-nacija, ona je kao takva prije svega antinacionalna identifikacija i inzistira prije svega na jednom multinacionalnom načelu, koje je karakteriziralo taj jugoslavenski prostor kao takav."

Na sljedećoj stranici: Što je to "jugoslovenski identitet"?

Jugoslovenski identitet

Goran Behmen se ne slaže s ocjenama da Jugoslaveni nemaju svoj identitet, svoj jezik, svoju kulturu pa i svoju glazbu: "Ne možete reći da je Ekatarina Velika samo srbijanski bend, on je jugoslavenski. Isto tako, Bijelo dugme, iako je sarajevsko, ono nije samo bosanskohercegovačko. Ono je i bosanskohercegovačko, i srbijansko, i hrvatsko, i makedonsko. Odnosno, ono je postalo simbol jednog pokreta koji se zvao ex Yu-rock."

I mirovni aktivist iz Zagreba Ognjen Tus misli da je suradnja među bivšim jugoslavenskim republikama otvorena: "A naravno i ova kulturna, jer je to jezik koji je svima razumljiv na ovom prostoru. Samim tim teško je zatvoriti te granice za razmjenu ideja. I ti ljudi koji imaju potrebu da razmjenjuju ideje, oni će se uvijek družiti, kako god se zvali."

Biljana Kasić smatra da dodatna motivacija za jugoslavenstvo izvire iz nostalgije za ekonomski bogatijom prošlošću nekadašnjih naroda i narodnosti bivše SFRJ: "To ne znači da interes za jugoslavenstvo ne postoji. On je, s jedne strane, motiviran dramom socijalno-ekonomskog urušavanja niza država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, a koje su u takozvanoj tranziciji. A s druge strane, i funkcionalnim interesima. Tu prije svega mislim na nužnu tržišnu upućenost jednih na druge."

Ugrožena vrsta

Bilo kako bilo, Jugoslavenima nije lako u današnjim državama. Tako barem misli Maja Rogić, odgovarajući na naše pitanje kako se osjeća kao Jugoslavenka u Srbiji: "Ugrožena manjina, ugrožena vrsta, izumiruća vrsta... I baš mi je žao zbog toga... Baš mi je žao što tako mali broj ljudi na pitanje ‘što si' ne odgovara odmah s nacionalnom pripadnošću."

Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj 2001. godine, Jugoslaveni nisu izraženi kao posebna kategorija. U Srbiji se, prema popisu stanovništva iz 2002, Jugoslavenima izjasnilo više od 80.000 građana, od čega najviše u Vojvodini, njih oko 50.000. U Bosni i Hercegovini je 1991. godine, prije rata, živjelo više od 240.000 Jugoslavena. Inače, u bivšoj SFRJ, najčešće su se kao Jugoslaveni izjašnjavali ljudi iz mješovitih brakova.

Autor: Dinko Gruhonjić (Novi Sad)

Suradnici: Gordana Simonović (Zagreb), Samir Huseinović (Zagreb)

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm