UK Wahlsystem

Nije vjerojatno da će Laburistička stranka premijera Gordona Browna ovoga puta osvojiti parlamentarnu većinu. Jer, Brown svakim danom sve više gubi simpatije birača zbog svojih neopreznih izjava. Ni oporbeni konzervativci na čelu s nešto mlađim i svježijim Davidom Cameronom nemaju velikih izgleda za osvajanje apsolutne većine. Nakon brojnih skandala oko stranačkih prihoda i trošenja stranačkog novca mnogi birači su razočarani i to obje stranke. Zato je proteklih tjedana na popularnosti dobila treća: liberalni demokrati na čelu s Nickom Cleggom. Ovo je prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća da bi u Velikoj Britaniji mogla nastati situacija u kojoj male stranke dobivaju šansu za stjecanje većeg utjecaja na političkoj sceni.

Profesor Justin Fischer sa sveučilišta Brunel u Londonu analizirao je ponašanje Britanaca na izborima od 1945. do 2005. godine. On je utvrdio da britanski birači više nisu tradicionalno vezani uz jednu stranku, nego su spremni spontano birati i neku drugu političku opciju. To objašnjava i nagli uspon karizmatičnog vođe Nicka Clegga. Njegovi liberalni demokrati se trenutačno u ispitivanjima javnog mnijenja nalaze na drugom mjestu zajedno s laburistima.

Britanski izborni sustav kao nogometno prvenstvo?

No, koliko su uopće pouzdana ova ispitivanja javnog mnijenja? Za Justina Fischera - ne mnogo. On predviđa da liberalni demokrati ionako neće dobiti toliko glasova koliko se trenutačno navodi u anketama i to zbog britanskog izbornog sustava. U Velikoj Britaniji ima 650 izbornih jedinica i u svakoj se provode svojevrsni samostalni izbori. Izbornu jedinicu osvaja kandidat s običnom većinom glasova. Fischer to uspoređuje s nogometnom utakmicom: "Možete pobijediti s 1:0, 2:0 ili 3:0, no svejedno ćete kao pobjednik dobiti tri boda po utakmici." Dakle, glas birača za liberalne demokrate u izbornoj jedinici u kojoj kandidat te stranke nema velikih izgleda za pobjedu je, recimo, "promašena investicija", pa će zato mnogi birači na dan izbora ipak promijeniti svoju odluku.

Ovakav izborni sustav objašnjava i činjenicu da Laburistička stranka ima većinu u parlamentu iako je na prošlim izborima 2005. osvojila ukupno nekih 35 posto glasova. Njezini su kandidati jednostavno bili vrlo povoljno podijeljeni po izbornim jedinicama. Zato će se i ovoga puta o ishodu izbora odlučivati u 150 jedinica gdje su kandidati dvije velike stranke trenutačno podjednaki.

Šansa za male stranke?

U slučaju da stvarno dođe do toga da ni jedna velika stranka ne dobije potrebnu većinu, liberalni demokrati bi mogli ući u vladajuću kaoliciju ili podržati manjinsku vladu koja najviše izađe u susret njihovoj politici. No, ima još malih stranaka koje se nadaju da bi na ovim izborima napokon mogle dobiti na važnosti. Profesor Eberhard Bort sa Sveučilišta u Edinburghu vjeruje da bi važniju ulogu mogli dobiti škotski nacionalisti (SNP) i nacionalisti iz Walesa (Plaid Cymru), koji u svojim pokrajinama već sudjeluju u vladama. Za Justina Fischera šanse malih stranaka prije svega ovise o tome koliko će glasova na kraju dobiti velike stranke. Ako će onoj s većim brojem glasova nedostajati mnoga mjesta u parlamentu, morat će zatražiti podršku liberalnih demokrata, a ako će joj trebati samo nekoliko mjesta, moći će se dogovarati i s manjim strankama.

Birališta se zatvaraju 6. svibnja u 22 sata. Trećina birača još uvijek nije opredijeljena. Zato će ovi izbori vjerojatno stvarno biti najuzbudljiviji u proteklih nekoliko desetljeća.

Autorica: Irene Quaile/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: A. Šubić