Jezik kao i svaki drugi

Ova studijska grupa postoji još od vremena Njemačke Demokratske Republike kada je lužičkosrpski jezik po prvi puta dobio status službenog jezika. I danas se taj jezik uči u školama, pa zbog toga škole trebaju nove učitelje. Velik broj studenata i sami su pripadnici lužičke manjine. Dolaze iz pokrajine Gornje Lužice na sjeveroistoku Njemačke. No ima i stranaca; uglavnom oni sa slavenskih prostora, ali i iz Japana i SAD-a. Na ovaj Institut dolaze kako bi se upoznali s ovom kulturom, jezikom i običajima.

Slavenska skupina jezika

U maloj predavaonici Sveučilišta u Leipzigu sjedi petero studenata. Uče jedan od zapadnoslavenskih jezika, lužički srpski. Među njima je i student iz Poljske, Jakub Sokol koji je u Leipzigu već jednu godinu. "Jako sam se iznenadio kada sam čuo da u Njemačkoj još uvijek ima Lužičkih Srba. To su moja lužička braća i sestre, s kojima mogu i popričati jer njihov jezik, kao i poljski, spada u skupinu slavenskih jezika. Mislim da su lužički jezik i kultura vrlo zanimljivi i zbog toga ovdje jednu godinu studiram sorabistiku", objašnjava Jakub. On je jedan od 30 studenata koliko ih trenutno ovdje studira ovaj predmet.

Većina ih je odabrala nastavnički smjer. Mnogi su po nacionalnosti Lužičani koji se po završetku studija žele vratiti u svoj rodni kraj, Lužicu. Jakub Sokol posebno je zadovoljan atmosferom koja ovdje vlada. Kaže su svi jako ljubazni, da su ga srdačno primili ali i da raspolaganju ima dovoljno materijala za učenje.

Bogatstvo lužičke kulturne baštine

Nakon samo nekoliko mjeseci Jakub je savladao lužički jezik i sada ga govori gotovo bez greške. Namjerava pisati i diplomski rad o Lužičkim Srbima, jer je oduševljen životom ove manjine u Njemačkoj. Oduševljen je bogatstvom tradicije, običaja i narodnih nošnji. Smatra da se to nije održalo u toj mjeri kod drugih slavenskih naroda. "Kod Lužičana to je sve još uvijek jako živo. Naravno i njihov jezik, a i vjera. Većina Lužičana su katolici i zbog toga su svi međusobno tako povezani. Za mene je sve to vrlo zanimljivo, a ovdje mogu na licu mjesta promatrati i iskusiti ovu kulturu", kaže Jakub.

Pored njega na predavanju o gramatici sjedi Marianna Koliova. Ona zapravo u Bratislavi studira njemački i slovački no i ona će poput Jakuba na Sveučilištu u Leipzigu ostati godinu dana. Zajedno "štrebaju" jezik koji je vrlo blizak slovačkom. Marianna kaže da doduše ne razumije sve u potpunosti kada netko govori na lužičkom, no zasigurno između 60 do 70 posto.

Sorabistika kao germanistika

No, kako kaže Heinz Richter, docent na ovom Institutu, studij sorabistike ne obuhvaća samo jezik; znanstveni rad je na prvom mjestu, jer lužička kultura nije samo "šareni folklor".

"Naš studij sorabistike isti je kao i bilo koji drugi filološki studij. Studenti uče o jeziku, književnosti i kulturi, moraju učiti jezik na isti način kako germanisti uče njemački. Imaju ispite, dakle to je znanstveni studij koji zahtjeva puno rada i čitanja stručne literature. Tako je i sa našim lužičkim narodom: mi smo sasvim normalan narod sa svim problemima, patnjama, radostima i običajima koje ima svaki narod. Naša kultura nije samo pjesma, narodne nošnje i ples", objašnjava Richter.

Autor: Michel Mark / Ana Kontrec

Odg.ured: Željka Telišman