Alep: Sve bolje osim šutnje

Dva, tri klika i profil na facebooku i twitteru, koji umjesto slika s odmora na kojima se vidi kako odmorno i dobro izgledamo, pokazuje praznu crvenu površinu, koja bliješti s  ekrana.

"Za nas je crvena boja simbol prolijevanja krvi u Alepu", kaže TV-voditelj Constantin Schreiber u razgovoru za DW. Skupa sa sirijskim režiserom Firasom Alshaterom, koji živi u Berlinu, on je započeo kampanju pod nazivom #maketwitterred und #makefacebookred.

Pod motom "Suosjećanje s Alepom" oni pozivaju na nijemi protest po socijalnim mrežama. "Strašne slike povrijeđene i ubijene djece su nepodnošljive", kaže Schreiber. "To je nepojmljivo, neshvatljivo a mi smo potpuno nemoćni". Ovako barem možemo izraziti koliko suosjećamo s ljudima u Alepu i da ukazati na njihovu situaciju. Pokazati solidarnost je, na kraju krajeva, najmanje što možemo učiniti za te ljude."

Može li to pomoći ikome tko se sada nalazi u Alepu? "Najvjerojatnije ne", kaže Schreiber, koji je upravo s RTL-a prešao na javni servis ARD. "Ali cilj ove akcije i nije pružanje konkretne pomoći nego da pokaže da su ljudi svjesni toga što se događa. Dakle što se događa s ljudima u regiji i što čine političari i oni koji su za to odgovorni."

Pritisak peticijom

I na platformama poput change.org se vidi da ljudi nisu ravnodušni prema stanovnicima Alepa i njihovoj patnji. Skoro 500.000 korisnika interneta su u roku od četiri mjeseca potpisali peticiju vodećim ljudima svijeta u kojoj se kaže: "Poduzmite nešto i spasite naše živote u Alepu!" Peticija je poslana na adrese zapadnih šefova vlada, između ostalih i na Angelu Merkel. Peticiju je organizirao Hamza Al Khatib, liječnik iz istočnog dijela Alepa. Ne zna se je li uspio pobjeći iz Alepa ili je ubijen.

CNN je uspio doći do Dr. Kathiba u utorak (13.12.16). Izvještavao je o leševima koji leže po ulicama i koje nema ko da sahrani odnosno zakopa. Rekao je da su i djeca žrtve egzekucija režimskih trupa. "Možda nam i uspije da se iz Alepa prebacimo na sigurno. Ali sve smo izgubili. Naš grad, naše dostojanstvo i naše pravo da živimo u svom gradu", bile su posljednje rečenice doktora iz Alepa, koje je CNN zabilježio.

Mogu li peticije, komentari ili vijesti s lica mjesta na socijalnim mrežama doprinijeti da se ljudi još jače založe za Alep? S obzirom na veliko zanimanje i veliki broj pitanja na njihovoj Facebook-stranici, Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu bilo je prisiljeno detaljno objasniti na koji način se radi na pronalaženju rješenja.

Izađite na ulicu!

"Izađite na ulicu i skrenite pažnju na sebe! Probajte uvjeriti međunarodnu zajednicu da učini nešto kako bismo živi mogli napustiti ovo mjesto!" Ove riječi su stigle do Eliasa Peraboa, koji je ranije napustio Alep i motivirale su ga da organizira prosvjede. I on zna da se radi o simboličnom činu ali mu je stalo do toga da pokaže da ti ljudi nisu zaboravljeni. "Mi jesmo nemoćni, ali ljudima koji su u Alepu moramo u najmanju ruku pokazati da smo pokušali nešto učiniti za njih", kaže Perabo za DW. "Jer ovdje simultano gledamo kako se ljudi od nas opraštaju i zato se na simultan način mora i politički agirati". To je ono po čemu se Alep razlikuje od Srebrenice ili strahota u Ruandi, čije su se dimenzije počele se s vremenom sve više otkrivati.

Od 2011. godine se Perabo angažira za izgradnju demokracije i mir u Siriji. Ovaj politolog je bio na putovanju po Siriji kada se dogodilo "Sirijsko proljeće" i kada su izbili prosvjedi protiv Asada. Kao voditelj poslova udruge "Adopt a revolution" on je najprije pokušavao pomoći kako bi došlo do demokratskog preokreta u Siriji.

"Vrhunac brutalnog rata"

A sada, kada se brutalni rat u Alepu nakon šest godina približava svom vrhuncu? "Prosvjedi su trenutno vrlo važni", kaže Perabo za DW. "Mora se izvršiti politički pritisak. Njemačka vlada čini premalo. Sutra se Bundestag povlači na božićnu pauzu, bez rasprave o aktualnoj situaciji u Alepu. Upravo u takvoj situaciji je potrebno izvršiti politički pritisak."

Perabo i njegovi suborci žele izvršiti pritisak prosvjedima. U utorak je on s još 500 ljudi marširao u Berlinu na potezu od Američke do Ruske ambasade. Iste večeri je u mnogim drugim gradovima na tisuće ljudi izašlo na ulice, između ostalog i u Istanbulu.

Perabo je uvjeren u to da demonstracije, pa makar i male, imaju politički učinak. Na duge staze potrebno je nešto što on naziva "intervencija civilnog društva". S Alepom konflikt u Siriji nije okončan. Ljudi se prisilno premještaju u oblasti koje režimske trupe još uvijek bombardiraju. Mi moramo jačati civilno društvo, koje još uvijek postoji u Siriji. To su, po riječima Peraba, mali, krhki cvjetovi, koji pokušavaju pronaći alternativu oružanom konfliktu. A da bi se civilno društvo podržalo, potrebne su donacije.

Umorni od donacija?

Donacije i dobrovoljni prilozi potrebni su i Crvenom križu, kako bi se ljudima mogla pružiti konkretna pomoć. "Mi pomažemo ljudima na licu mjesta", kaže Dieter Schütz, glasnogovornik Njemačkog crvenog križa (DRK), u razgovoru za DW. "Dnevno dijelimo 6.500 toplih obroka, održavamo i popravljamo cisterne za vodu i vodimo tri mobilne zdravstvene ambulante.

Međutim, čini se da spremnost davanja dobrovoljnih priloga za Siriju u Njemačkoj opada. "Prošle godine smo prikupili 1,1 milijun eura za Siriju i susjedne zemlje u kojima žive sirijske izbjeglice. "Ove godine računamo s otprilike polovinom ove sume"." Moguće da je u šestoj godini rata nastupio tzv. "efekt privikavanja".

U Njemačkoj za Siriju donacije prikuplja organizacija "Aktion Deutschland hilft", koja je prisutna s nizom projekata u Siriji. Tu je i UNHCR ali i Liječnici bez granica. Tko se ipak ne može priviknuti na fotografije umirućih, ima priliku podržati rad ovih humanitarnih organizacija.