Jaka Indija kao protuteža Kini?

Naslovnice indijskih novina su prije par dana bile preplavljene jednom jedinom temom: potpisivanjem nukleranog sporazuma između američkog predsjednika Georga Busha i indijskog premijera Manmohana Singha. Pregovori su dugo trajali, stavljanjem potpisa na dokument odjednom je znatno porastao gospodarski, politički i strateški značaj Indije za SAD. Najuglednije novine te južnoazijske zemlje pretpostavljaju kako bi sada moglo početi razdoblje prožeto bilateralnim povjerenjem, pa čak i da bi sporazum mogao označiti kraj «40 godina dugog indijskog zimskog sna». Tako na sporazum gledaju Indijci. U inozemstvu je situacija malo drugačija: sporazum kojim je Indiji, nakon desetljeća izolacije zbog prvih atomskih testova u 70-im godinama prošlog stoljeća, sada dopušten pristup zapadnoj atomskoj tehnici je itekako sporan.

Dobri temelji bilateralnih odnosa

Temelji sporazuma su postavljeni već u srpnju 2005. u Washingtonu tijekom Singhova posjeta Bijeloj kući. Njime se Indija obvezuje na jasno razdvajanje svog vojnog i civilnog atomskog programa. Ubuduće međunarodni inspektori smiju ispitati puno više nuklearki nego što je to bio slučaj do sada. Valja napomenti da se to ne odnosi na uređaje koji proizvode plutonij koji se može koristiti i za produkciju atomskog oružja. Indijski šef vlade je izjavio kako će stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju moći kontrolirati dvije trećine atomskih aktivnosti njegove zemlje. Zauzvrat Amerikanci nude nuklearnu tehniku i gorive elemente. Zagovornici sporazuma naglašavaju da bi se time osigurala energetska opskrba Indije, zemlje s preko milijardu stanovnika i zemlje čija se godišnja stopa gospodarskog rasta kreće između 6 i 8%. No, to nije sve, tvrdi Christian Wagner iz Zaklade za znanost i politiku iz Berlina: «Za Indijce je to sigurno važna etapna pobjeda u procesu dugoročnog međunarodnog pozicioniranja. Indija i Njemačka su zajedno pokrenule inicijativu reforme Vijeća sigurnosti, a indijski zahtjev za stalnim mjestom u tom tijelu nije nov. Prije svega je sporazumom de facto Indija priznata kao nuklearna sila. To je za Indijce važan instrument jačanje njihove uloge u svijetu.»

Suradnja nakon blokade

SAD i neke druge zemlje su obustavile nuklearnu suradnju s Indijom nakon što je New Delhi 1974. prvi put testirao atomsko naoružanje. Nakon ponovnih testova 1998. bojkotu su se pridružile sve zemlje svijeta. Indija, kako se pretpostavlja, posjeduje između 8 i 250 atomskih bombi. Ta zemlja nikada nije potpisala i ratificirala međunarodni sporazum o kontroli atomskog naoružanja.

Novim sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Indije odjednom je na svjetskoj pozornici zapuhao novi vjetar: Washington je već ukinuo sankcije protiv Indije. Novi razvoj situacije nailazi na veliko negodovanje indijskog susjeda i konkurenta, Pakistana. Fizičar Pervez Hood Bhoy sa Sveučilišta u Islamabadu opominje: «Mislim da će novi sporazum Indije i SAD-a ekstremno oslabiti međunarodni ugovor o kontroli nuklearnog naoružanja. I to zato jer je Indija tajno napravila nuklearnu bombu. Sada se, ukidanjem sankcija Indija praktički priznaje kao nuklearna velesila. Jednoga dana to će se dogoditi možda i s Pakistanom. Nakon toga bi obje zemlje mogle pokrenuti novi utrku u naoružavanju.»

Pakistanske brige

Pakistanski profesor se nada da sporazum neće dobiti potporu u američkom Kongresu. Kritičari u SAD-u su već tijekom pregovora s Indijom predbacili kako bi i druge zemlje sada mogle pomisliti da se ne trebaju držati pravila atomske igre u svijetu. No, za Washington je Indija gospodarski, politički i strateški sve važnija: Indija je za Amerikance izvozno tržište koje najbrže raste u svijetu. Osim toga, SAD želi Indiju profilirati kako ozbiljnog regionalnog konkurenta Kini.

Ipak Indija ne bi smjela dozvoliti da ih Amerikanci instrumentaliziraju za svoje planove. Iako su u više indijskih gradova deseci tisuća političkih aktivista, većinom muslimanskog svjetonazora i komunisti, ogorčeno protestirali protiv Busheve posjete i američke politike u Iraku i Afganistanu, većina Indijaca pozdravlja približavanju dvije zemlje. Odvjetnik Sharad Trivedi iz New Delhija smatra čak da se Indija i SAD nalaze na istoj razini: «Baš kao što je Amerikancima rečeno da je 20. stoljeće bilo «američko», Indijcima se sada govori da njima pripada 21. stoljeće. To kaže cijeli svijet. I to će imati posljedice, ne samo za Indiju, već i za Kinu i cijelu regiju. Zato je iznimno važno da rastu i da se razvijaju američko-indijski odnosi.»