"Ja volim sve(četiri) svoje žene"

Musa Mseleku mora dobro razmisliti prije nego što nam odgovori na pitanje o njegove četiri supruge: "Duboko u svojoj duši sam pokušao otkriti, imam li omiljenu ženu. Ali ako bih je imao, onda ne bih bio oženjen sa svima. Bio bi samo s njom. Ali ja ih sve volim, sve su jednake."

43-godišnji Musa sa svojom brojnom obitelji živi na južnoj obali Južnoafričke Republike, u provinciji KwaZulu Natal. Tu su njegove četiri žene, MaCele, MaYeni, MaKhumalo i MaNgwabe i s njima ima desetero djece. Treća po redu je bila MaKhumalo i kada ju je Musa zaprosio, kaže kako nije niti trenutka oklijevala makar je već imao dvije žene: "To je bila osobna odluka. Nisam se udala za obitelj, nego za mog muža. On je doduše imao dvije žene, ali i ja se smatram njegovom suprugom. On me voli. Naravno, on voli i druge, ali i mene. To mi je jasno pokazao. I zato jer i ja njega volim, odmah sam prihvatila njegovu prošnju."

Po običajima koji tamo vladaju, takva obitelj je i logistički poduhvat za oca obitelji. Svi doduše žive na istom imanju, ali svaka žena ima svoju kuću - tako mora biti. A Musa mora i svoje vrijeme koliko može ravnomjernije rasporediti među svim svojim ženama.

Sve po zakonu

Kako to radi - to je teško objasniti: "Nema nekakvih određenih dana kada sam kod neke određene žene, na primjer ponedjeljkom tamo, a utorkom tamo. Radi se o ravnopravnosti. Moram svakog tjedna u svakoj kući provesti vrijeme sa svojom obitelji. U pravilu su to dan ili dva u tjednu za svaku ženu."

David Coplan, profesor antropologije na sveučilištu Wits u Johannesburgu se bavio pitanjem poligamije kao običajem u mnogim drevnim afričkim kulturama, poput onih plemena Zulu ili Ngunis. Izvorno, imati mnogo žena nije bio samo statusni simbol - mnogo žena znači da je čovjek imućniji i ugledniji, nego je to imalo i praktičnu svrhu: "U doba još dok su poglavice imale glavnu riječ, muškarci su se ženili s više žena jer su trebali njihovu radnu snagu. Žene su obrađivale polja, rađale djecu i odgajale ih, sve ih hranile. Muškarci su bili zaposleni sa stadom, s politikom, ratovanjem i što ja znam s čime ne..."

Naravno da su bijeli misionari odmah htjeli domorodačkom stanovništvu izbiti iz glave takve ideje o više žena. Ali taj običaj je teško nestajao, a u Južnoafričkoj Republici od 1998. postoji čak i zakon koji regulira i takav "tradicionalni" brak muškarca s više žena. Konačno i sam predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma je gorljivi zagovornik tog "običaja" i trenutno ima šest supruga.

"Na mom pragu je kraj toleranciji"

Južnoafrički profesor nam ne zna reći koliko ima takvih poligamnih brakova u toj zemlji: vjerojatno nekoliko desetaka tisuća, prije svega u ruralnim područjima. U gradovima je teško živjeti s više žena da ne bude napetosti već i zbog ograničenog prostora, kaže nam profesor Coplan. Jer u tom slučaju sve žene moraju živjeti pod istim krovom, a tako će i mužu brzo nestati volje za takav suživot.

"Može se dogoditi da žene među sobom razviju dobar odnos i da budu kao sestre. Pogotovo kad su starije i mudrije. Ali među mlađim ženama uvijek ima ljubomore i pitanje, koga moj muž više voli", objašnjava profesor.

Musa i njegove četiri žene žive na selu i barem nam daju dojam kako svi žive u skladu. Musa kaže kako je samo iskrenost ključ za uspješan brak s više žena. Ali to nipošto ne znači da žene moraju dijeliti i druge stvari među sobom. MaCele nam objašnjava da bilo kakva poligamija završava na pragu njene kuće: "Nema natjecanja među nama i nikakve prave ljubomore. Ali ako Musa ima i druge žene, to ne znači da smije doći meni s ostacima ruža za usne neke druge žene. To bi bio nedostatak poštovanja. Mora mu biti jasno: kad dođe meni, ja sam njegova žena i on je moj muž."