"Ja nisam izdajnik"

Anton (stvarno ime je promijenjeno) je u Ukrajini bio poslovni čovjek. 24. veljače ove godine on se sa svojom suprugom i dvoje zajedničke djece odvezao do granice kako bi pobjegao od ruskog napada. Za vožnju, za koju je inače potrebno samo nekoliko sati, njima je trebao jedan cijeli dan. A dok su bili na cesti, predsjednik Volodimir Zelenski je zabranio svim muškarcima starima između 18 i 60 godina da napuste zemlju. Prelazak granice u smjeru Europske unije je bio dozvoljen samo Antonovoj ženi i djeci.

Anton je nakon toga tražio načine na koje bi se mogao pridružiti svojoj obitelji. On je smatrao da „obveze prema vlastitoj obitelji imaju prioritet“. Odvezao se do jednog sela na granici s Rumunjskom, kako bi prešao rijeku Tisu. „Bilo nas je nekoliko, nas muškaraca. Ali izdali su nas domaći ljudi i mi smo uhvaćeni. Nismo ni stigli do rijeke“, kaže Anton. I dodaje: „Kasnije sam čuo da krijumčari uglavnom prebacuju po četiri osobe na drugu stranu, i to za 5.000 dolara po glavi.“ Antona su na licu mjesta regrutirali, ali za njega nisu imali prikladnu zadaću. Zato se vratio kući i počeo kovati nove planove o bijegu.

Savjeti na društvenim mrežama

Zabrana izlaska ne vrijedi za samohrane očeve, za očeve troje i više djece, odnosno za osobe s invaliditetom. Zabrana ne vrijedi ni za studente inozemnih visokih škola, vozače humanitarnih transporta, odnosno osobe sa stalnim prebivalištem u inozemstvu.

Muškarci, za koje ne vrijede te iznimke i koji svejedno žele napustiti Ukrajinu, to čine na primjer preko poluotoka Krima, koji je anektirala Rusija. Neki se upišu na strane fakultete, neki drugi se zaposle kao vozači, a drugi pokušavaju bijeg preko rijeke ili zelene granice.

Savjete se može pronaći na društvenim mrežama. Instagram nalog "Izlazak za sve" ima više od 14.000 followera. Tamo se u privatnim chatovima dijele informacije o tome kako se retrogradno može upisati na neki poljski ili europski fakultet, s datumom upisa ranijim od datuma početka rata. I to sve u roku od samo deset dana. Cijena? Prava sitnica. 980 eura.

Anton je u međuvremenu napustio Ukrajinu – preko jedne humanitarne organizacije njegovih prijatelja. „Zaklada je zatražila dozvolu izlaska iz zemlje. Mi smo se svi odvezli, auto s humanitarnom pomoći se vratio u Ukrajinu. Muškarce poput mene se naziva izdajnicima“, kaže on. "Ne bojim se fronte, da nemam djece, već bih odavno bio tamo. Ali mi nismo dobili djecu da moja žena s njima sama mora nekako preživjeti“, dodaje on.

Postoji veliko zanimanje za napuštanje Ukrajine. Preko 53 tisuće followera ima kanal „Legalno preseljenje u inozemstvo” na Telegramu, a više od 28.000 pridruženi kanal “Pomoć na granici“. Tamo se na primjer nudi pomoć oko dobivanja potvrde o tome da se iz zdravstvenih razloga ne može služiti u vojsci. Cijena? 1.500 dolara.

Devet milijuna izbjeglica

Od 24.2., po podacima Ujedinjenih naroda, više odd devet milijuna Ukrajinaca je pobjeglo od rata u inozemstvo. Koliko je muškaraca među njima? To je DW htio saznati od nadležne ukrajinske Granične službe. Ali odgovor nismo dobili. Ministarstvo unutarnjih poslova je 1. ožujka objavilo da se u Ukrajinu vratilo oko 80.000 vojno sposobnih muškaraca, većina njih na to se odlučila nakon 24.2. „kako bi branili suverenitet i teritorijalni integritet“.

Poljska i Njemačka su prihvatile većinu izbjeglica. Po navodima poljskih vlasti, do 7. lipnja u toj zemlji je utočište pronašlo 3,6 milijuna osoba, od toga 432.000 muškaraca starih između 18 i 60 godina. U Njemačkoj je od konca veljače do 19. lipnja registrirano 867.214 izbjeglica. Njemački MUP je u ožujku proveo anketu na temelju koje je utvrđeno da se kod 48% pridošlica radi o ženama s djecom, 14 posto su bile žene bez djece, sedam posto muškarci s djecom i tri posto muškarci koji su stigli sami.

Razlozi za i protiv zabrane izlaska

Alexander Gumirow, odvjetnik iz Odesse, u svibnju je pokrenuo peticiju kojom je zahtijevao ukidanje zabrane izlaska iz Ukrajine za muškarce, odnosno novačenje dragovoljaca. U roku od samo nekoliko dana skupio je 25.000 potpisa i predsjednik Zelenski se morao pozabaviti tim zahtjevom. Predsjednik je reagirao oštro i objavio kako bi se peticiju trebalo dati roditeljima onih vojnika koji su svoj život dali za obranu Ukrajine. 

Gumirow svejedno i dalje smatra da je zabrana izlaska iz zemlje besmislena: „Ako netko želi braniti svoju slobodnu, voljenu domovinu, svoj dom i svoju obitelj, onda uopće nije potrebna zabrana napuštanja zemlje. A ako netko ne želi braniti domovinu, onda je ta zabrane nepotrebna.” On dodaje kako zabrana samo potiče korupciju, te tvrdi da kao odvjetnik svakodnevno prima upite o „rupama“ preko kojih se može zaobići zabranu. Sve je to povezano s mitom, napominje Gumirow.

Osude od strane ukrajinskih žena

Ukrajinske muškarce koji su otišli u inozemstvo često prozivaju supruge onih ljudi koji su sada na ratištu, kaže jedna ukrajinska odvjetnica koja je htjela ostati anonimna. I njezin je suprug na fronti. Za peticiju koju je pokrenuo Gumirow, i koju u načelu podržava, ona kaže da je pogrešno formulirana: „Poruka je: pustite nas sve da odemo, neka se dragovoljci bore, to je nepošteno." Trenutno ima premalo dragovoljaca, kaže odvjetnica, koja se s djecom trenutno nalazi u jednoj zemlji EU-a. Ona zahtijeva umjesto toga da se vojnicima odobri kratki odmor od rata, odnosno putovanje u inozemstvo.

Anton je već odavno sa svojom ženom i djeco, na tlu EU-a, uči jezik i traži posao. Ne isključuje da će se nakon pobjede vratiti u Ukrajinu. Za sebe kaže da je patriot: „Ali želim da se rat što prije završi, ja šaljem novac za vojsku. Sad smo daleko od Ukrajine, ali to ne znači da sam izdajnik.”

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu