„Izvoz“ beba iz Ukrajine

„Jako smo sretni što konačno imamo dijete. Totalno smo zaljubljeni u bebu“, kažu Julia i Peter* iz Njemačke. Ovaj par se raduje zato što im je ukrajinska surogat-majka početkom svibnja rodila djevojčicu. Julija kaže da su godinama pokušavali dobiti dijete, ali i da ona nije mogla ostati trudna.

Julia i Peter trenutno borave u jednom sumornom bloku zgrada na periferiji Kijeva, koje privatna klinika BioTexCom naziva „hotel“. To je neka vrsta prenoćišta za klijente ukrajinske klinike. Građevina okružena betonskim zidom i bodljikavom žicom postala je vijest širom svijeta.

Klinika je naime snimila video kao neku vrstu poziva u pomoć – na snimci se vidi 46 beba koje čekaju na (uglavnom) parove sa Zapada – zbog pandemije i zatvorenih granica je trenutno gotovo nemoguće napustiti Ukrajinu.

„To mi slama srce“

U dvorištu „hotela“ se vijore zastave zemalja iz kojih su mušterije: Kina, Španjolska, Švedska, Italija, Njemačka. U kompleks se ulazi samo sa zaštitnom maskom i rukavicama. Unutra sve izgleda dosta skupo i - kičasto. Staromodni namještaj, ukrasne štrukature na stropovima.

Julia i Peter su u četvrtom desetljeću života. U Njemačkoj je surogat-majčinstvo zabranjeno. Ovaj par je imao sreće jer je njih dvoje otputovalo u Ukrajinu neposredno uoči zatvaranja granica. „Odmah smo kupili karte i doletjeli ovamo. Onda smo dva meseca ovdje u hotelu čekali na našu kćerku“, objašnjava Julia.

Drugi parovi djecu mogu vidjeti samo na fotografijama i snimkama koje im šalje osoblje klinike: „To mi slama srce, upravo su prvi tjedni tako važni za vezu između mame i bebe“, kaže Julia.

Brojne bebe za strane parove

Za razliku od mnogih zapadnih zemalja, Ukrajina je dozvolila surogat-majčinstvo. To je ovdje unosan posao. Na desetine agencija nude takve usluge. Nadležno ministarstvo nije odgovorilo na naš upit koliko beba u Ukrajini čeka na roditelje iz inozemstva. Povjerenica za ljudska prava u ukrajinskom parlamentu Ljudmila Denisova za DW navodi da se radi o preko stotinu beba. To je neslužbena brojka koja i dalje raste.

Država očito ne kontrolira u kakvom se okruženju nalaze bebe koje na svijet nisu došle u velikim privatnim klinikama kao što je BioTexCom. „Dovoljno je da parovi koji su željeli dijete znaju gde se beba nalazi“, kaže Denisova.

Postoje naznake da se neke bebe nalaze u iznajmljenim stanovima gde ih čuvaju dadilje, a ne medicinski obučeno osoblje. „Sve ovisi od agencije. Teško je pronaći kvalificirano osoblje u vrijeme pandemije“, objašnjava Serhij Antonov, direktor Centra za pravo medicinske reprodukcije, jedne privatne kijevske tvrtke.

Uvjeti i njega beba se razlikuju, kaže on. Neke agencije rade možda i ilegalno, napominje Antonov. „Nitko ih ne kontrolira, ne plaćaju porez“, dodaje naš sugovornik, koji inače savjetuje zainteresiranim parovima da budu oprezni pri odabiru agencije.

U Nemačkoj zabranjeno, u Ukrajini legalno

Da bi netko tijekom restriktivnih mjera uopće mogao doći u Ukrajinu čarter-letom, potrebna mu je posebna dozvola ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova. Najveći broj parova pokušava do dozvole doći preko veleposlanstava svojih zemalja. Ali brži se do dozvole stigne preko ureda Ljudmile Denisova, kaže nam ona.

Očito je da je taj put nepoznat mnogim parovima. U stranim veleposlanstvima parovi dobiju i dokumentaciju koja im je potrebna da bi s djetetom napustili Ukrajinu. „Njemačkom ministarstvu vanjskih (MVP) poslova je ta problematika poznata“, odgovorio je jedan glasnogovornik MVP-a na upit DW-a. On je dodao da, usprkos restriktivnim mjerama, nemačko veleposlanstvo u Kijevu stoji na raspolaganju za pomoć pogođenim obiteljima kako bi „omogućila novorođenoj djeci da otputuju svojim obiteljima u Njemačku“.

Komplikacije nastaju zbog razlika u zakonodavstvima dvije zemlje. U Ukrajini su roditelji iz inozemstva upisani u rodni list djeteta. U Njemačkoj, u kojoj je surogat-majčinstvo zabranjeno iz etičkih razloga, takav rodni list se ne priznaje.

„Prema njemačkom zakonu, majčinstvo se može potvrditi samo ženi koja rodi dijete“, kaže Marko Oldenburger, hamburški pravnik specijaliziran za obiteljsko pravo. Objašnjava nam da je ukrajinska surogat-majka po njemačkim zakonima zaštićena takozvanim statusnim pravima, a ne majka koja uzima to dijete.

Drugačije je ako je otac dao svoju spermu za umjetnu oplodnju – on je u tom slulaju priznat kao otac, ukoliko se surogat-majka s tim složi. U tom slučaju dijete dobije njemačko državljanstvo i smije otputovati u Njemačku. A njemačka majka ga onda u Saveznoj Republici mora posvojiti.

Pozivi na zabranu surogat-majčinstva

Sve ovo je izazvalo političku debatu u Ukrajini. Povjerenica predsjednika za prava djece Mikola Kuleba založila se za zabranu surogat-majčinstva. Sličnu izjavu je dala i parlamentarna povjerenica Denisova, ali je naknadno ipak relativizirala svoj stav, te je podržala bolju zakonsku regulativu. „Potražnja iz inozemstva je stvarno velika. Zabrana ne bi riješila problem, već bi samo stvorila ilegalne tvornice djece“, rekla je ona.

Ministarstvo pravosuđa u Kijevu je na upit DW-a službeno potvrdilo da su surogat-majke u Ukrajini tijekom protekle godine rodile 1.500 beba po „narudžbi“ stranih roditelja. Kod 140 djece (barem jedan) „novi“ roditelj ima njemačko državljanstvo. Ukrajinke su često zbog nemaštine spremne iznijeti trudnoću za 15.000 eura po detetu. Prosječna mjesečna plaća u zemlji je trenutno 350 eura. A u pandemiji su mnogi ljudi ostali bez posla. Jedna surogat majka rekla je za DW: „Uradila sam to za djecu - koju već imam.“ Na taj način im, kaže, želi financirati „dobar život“.

*stvarni identitet osoba iz ovog priloga poznat je redakciji DW-a