Izraelski timovi u Beogradu: lijepa gesta i visoka politika

Prije utakmice su nosili majice s likovima navijača svog kluba koje su pobili teroristi Hamasa. Onda su pobijedili pred praznim tribinama dvorane „Pionir“, gdje će im, do daljeg, biti „domaći teren“.

Košarkaši Hapoela iz Jeruzalema su probili led utakmicom protiv turskog Galatasaraya (99:96) u Fibinoj Ligi prvaka. U istoj dvorani će najveći izraelski klub, Makabi iz Tel Aviva, u četvrtak (9. studeni) dočekati Bayern u Euroligi.

Tako je Beograd definitivno postao domaćin za barem dva izraelska tima, dok se još čeka odluka gdje će Hapoel iz Tel Aviva igrati utakmice Eurokupa.

Hapoel Holon će pak domaćin biti u Ateni, dok su tri izraelska kluba istupila iz Fibinog Kupa Europe.

To je, za sada, košarkaški rasplet terorističkih napada Hamasa na Izrael i potonjeg izraelskog udara na Pojas Gaze. Militantno islamistički Hamas ne priznaje državu Izrael i želi ju, prema vlastitim tvrdnjama, uništiti. Njemačka, EU, SAD i neke arapske zemlje klasificiraju Hamas kao terorističku organizaciju.

Domaće izraelsko prvenstvo će tko zna koliko dugo biti na ledu, manji klubovi već raspuštaju ekipe. Kad su u pitanju veći, prije svih Makabi kao „Ponos Izraela“, nema govora o tome da se odustane od natjecanja.

Kako se tu Beograd ukazao kao domaćin? Je li ta gesta prema izraelskim timovima donijela i političke bodove? I ima li strahovanja za sigurnost igrača u Srbiji?

„Beograd je veliki košarkaški grad"

Miloš Jovanović, autor košarkaškog podkasta „Šesta lična“, malo je iznenađen što Izraelci nisu domaćini na Cipru. Larnaka je blizu, a ondje već imaju iskustva s ugošćavanjem izraelskih nogometnih i košarkaških timova, kad god krene oružani sukob s Palestincima.

„Vjerojatno su zaključili da je u Srbiji idealan neutralni teren, ni Zapad ni Istok, kako i mi volimo o sebi razmišljati“, kaže Jovanović za DW.

„Logistički je Beograd dobro povezan s ostatkom Europe. Imat će uvjete za neometano treniranje, dovoljno daleko od svega što ih muči. Na kraju, Beograd je veliki košarkaški grad", dodaje on.

Uostalom, i veleposlanik Izraela u Srbiji je ovih dana podsjetio što Makabiju znači dvorana „Pionir". Ondje su, naime, 1977. osvojili prvu svoju titulu prvaka Europe i ušli u povijest košarke. Tada im je i nadjenut nadimak „Ponos Izraela".

Ovog puta je košarkaški klub Partizan, samo dan nakon Hamasovih napada, ponudio Makabiju da dođe u Srbiju.

Ta ideja je očito nekome ušla u uho, s obzirom na to da su i država i grad Beograd i košarkaški savez pružili Izraelcima jamstva da će se u Beogradu osjećati kao kod kuće.

Bit će malo više policije

Izraelski veleposlanik Jahel Vilan kaže da će ti potezi srpske vlasti „dodatno ojačati prijateljstvo dva naroda“.

Zahvaljivao se i direktor jeruzalemskog Hapoela Alon Kremer. „Od trenutka kad smo došli, zaista se osjećamo kao kod kuće. Od taksista u gradu do predsjednika saveza, svi su nam poželjeli dobrodošlicu", rekao je on za Euronews.

Izgleda da nitko ne očekuje sigurnosne probleme zbog prisustva izraelskih timova u Beogradu, premda će se utakmice ipak igrati pred praznim tribinama.

„To ne znači da se očekuju incidenti, ali vjerojatno je takva policijska procjena kako bi se upravljalo rizikom", kaže Bojan Elek iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku.

„Rekao bih da su male šanse da se oko tih utakmica pojave neki protesti, nema u Beogradu nekih grupa s takvim potencijalom. Logično, najviše ljudi koji bi protestirali je u Sandžaku, ali posljednji skup u Novom Pazaru je protekao sasvim mirno", dodaje Elek za DW.

Dobra reklama za Srbiju, ali…

Više sugovornika DW-a slaže se da je otvaranje vrata za izraelske klubove dobra reklama za Srbiju – naposljetku, i politički poen na Zapadu.

Službeni Beograd osudio je terorističke napade na Izrael i nije se dalje petljao u stvar. Na glasanju u Općoj skupštini UN, gdje je velikom većinom zatražen „humanitarni prekid vatre" zbog situacije u Gazi, Srbija je bila suzdržana, baš kao i Njemačka.

„Dolazak košarkaša iz Izraela jest dobra reklama za Srbiju, ali ne smijemo biti preglasni", kaže jedan naš izvor iz vrha vlasti. „Jer, ovi drugi nisu priznali Kosovo."

„Ovi drugi" je šifra za Palestinu s kojom Srbija službeno održava odnose. Ali je i šifra za one koji podržavaju Palestince. Iako su bogate države Arabijskog poluotoka priznale neovisnost Kosova, to nisu učinili Iran, Irak, Sirija, Libanon kao niti Maroko, Alžir i Tunis.

Pitanje odnosa prema Kosovu često diktira diplomatske odnose Srbije s drugim zemljama. Utoliko su čudnije okolnosti pod kojima Izrael jest priznao Kosovo – u sklopu takozvanog Vašingtonskog sporazuma, kada je bivši američki predsjednik Donald Trump dovukao za stol srpskog kolegu Aleksandra Vučića.

„Deal" na koji je tada Vučić pristao toliko je čudnovat da i veleposlanik Izraela u Srbiji pretpostavlja da je „Izrael promijenio stav pod američkim pritiskom, a ne zato što je prijateljstvo sa Srbijom izgubilo na značaju“.

„Do danas nisam imao priliku da na papiru vidim razloge zbog kojih je Izrael promijenio politiku", rekao je veleposlanik Vilan nedavno za BBC.

Doduše, Srbija na kraju nije prebacila veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je također bilo predviđeno Vašingtonskim sporazumom. Samo pet država svijeta imaju ambasade u Jeruzalemu – SAD, Kosovo, Gvatemala, Honduras i Papua Nova Gvineja.

Praktično sva veleposlanstva su iz Jeruzalema preseljena u Tel Aviv nakon rata 1967. kad je Izrael okupirao i Istočni Jeruzalem.

Baš tada su i prekinuti jugoslavenski diplomatski odnosi s Izraelom, iako je socijalistička Jugoslavija ranije bila jedan od najgorljivijih podržavatelja stvaranja židovske države.

Stolice i stubovi

No, danas je računica u Beogradu neka druga. Srpska vanjska politika se predstavlja kao „oslanjanje na četiri stupa“, što kritičari obično zovu „sjedenjem na više stolica“.

„Srbija se u posljednjih desetak godina svojski trudi da se u globalnim sukobima drži neutralno, što iz političkih, što iz ekonomskih razloga", kaže nam Andrej Ivanji, urednik u beogradskom tjedniku „Vreme".

„Takvu poziciju je zauzela i nakon ruske invazije na Ukrajinu, što Zapad Srbiji jako zamjera“, podsjeća Ivanji.

Ovaj novinar, koji važi za dobrog poznavatelja Izraela gdje upravo boravi i izvještava, primjećuje da se taktika „neutralnosti“ dosljedno sprovodi i sada.

„Srbija ima bliske, a prije svega ekonomski isplative, odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i tu se ne može očekivati pretjerana osuda Hamasa, da se ne bi uzbunjivao arapski svijet", kaže on.

Bilo je, doduše, propalestinskih skupova u Beogradu, ali je bilo i proizraelskih – i jedni i drugi slabo posjećeni. Masovniji skup „podrške Palestini“ zabilježen je ovog tjedna u Novom Pazaru gdje se okupilo oko tri tisuće ljudi.

Prema reakcijama na društvenim mrežama i nekim nereprezentativnim anketama, reklo bi se da javno mnijenje uvjerljivom većinom osuđuje i krvave napade Hamasa ali i strašnu odmazdu Izraela.

„Tu je i onaj narativ iz devedesetih, da su Srbi i Židovi dva najnapaćenija naroda pa imaju razumijevanja jedni za druge. A posljednjih godina su i izraelske kompanije vrlo prisutne u Srbiji“, podsjeća Ivanji. „U tom kontekstu nije neobično što će Makabi igrati u Beogradu.“

Srpsko iskustvo sa sankcijama

Izgleda da rukovodstvo u Beogradu ne škrtari kad su potrebne ovakve geste dobre volje. Daleko najbolje naslove u zapadnom tisku je Srbija tijekom Vučićeve vlasti dobila kada je masovno cijepila došljake i goste i to besplatno.

Beograd je danas pun ljudi iz Rusije i Ukrajine, premda oni postaju problem tek ako su politički aktivni.

Sportski novinar Miloš Jovanović podsjeća da je, kad je počeo rat u Ukrajini, bilo priče da bi i košarkaši moskovskog CSKA mogli biti domaćini u Beogradu.

„I tada sam bio za to. Kao netko tko se sjeća sportskih sankcija 1992., uvijek sam mislio da sportaši ne bi trebali patiti zbog ratova", kaže on.

Misli se tu na sankcije zbog kojih recimo nogometaši tadašnje Jugoslavije nisu išli na Europsko prvenstvo, a košarkaši Partizana su na putu do titule prvaka Europe igrali više u Fuenlabradi u Španjolskoj nego u Beogradu.

Prema Jovanoviću, ovim Beograd pokazuje kozmopolitski karakter.

„Mislim da je u redu da Beograd bude spona dva dijela Europe, kao što njegov povijesni geostrateški položaj nalaže. Odlično je da smo se našli Izraelcima u nevolji i trebali bi se naći svakome tko bude u sličnoj situaciji.“

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu