Smještaji za izbjeglice - u pustinji

Ove zime u Izraelu često pada kiša. S nevremenom koje je nastupilo prije nekoliko dana osjetno je zahladilo. U pustinji Negev, uz granicu prema Egiptu, padao je led. Tamo u internacijskom logoru Holot smrzavaju se ljudi, kritizira Jack Admisser na izraelskom radiju. "Postalo je ekstremno neugodno. Barake imaju metalne zidove, unutra je jako hladno", naglašava Admisser dodajući da nema ni grijalica i da je stanje općenito kaotično. "To me jako zabrinjava, neki od nas uopće više ne mogu otići do blagovaonice."

Jack Admisser je jedan od 2.300 izbjeglica u Holotu. Prije šest godina je kopnenim putem iz Afrike pobjegao u Izrael. Naučio je hebrejski, kao i mnoge druge izbjeglice iz Eritreje i Sudana. Ali, prije godinu dana dobio je obavijest da se odmah mora javiti u internacijskom logoru Holot, udaljenom oko 40 kilometara od posljednjeg naseljenog mjesta. Rotem Ilan, aktivistica izraelske organizacije za ljudska prava Acri smatra da je stanje u tom logoru upravo sada nedostojno čovjeka. "Nemaju nikakvoga grijanja. A tko je u logor donio vlastitu grijalicu, oduzeta mu je." Ova je organizacija zato službeno uložila prigovor mjerodavnim vlastima. One se, istina, namjerava pozabaviti tim pitanjem, ali to traje. "Tražili smo zato da se izbjeglice privremeno pusti na slobodu, ali zasad bez uspjeha", kaže Rotem Ilan.

"Crni, a ipak nevidljivi"

Već dvaput je izraelski Vrhovni sud protuustavnim proglasio zakon o smještanju izbjeglica u pustinji. Isto tako je nedopustivo tim logorom zastrašivati druge izbjeglice kako ne bi došli u Izrael, kažu suci.

Aktivisti organizacije za zaštitu ljudskih prava Acri sad traže potporu javnosti. Pokrenuli su kampanju: "Glasovi iz Holota". Citati kao ovaj koji je izrekao Muhamed iz Darfura, šire se društvenim mrežama pod naslovom #HolotVoices. "Mi smo crni, ali unatoč tomu smo za Izraelce gotovo nevidljivi." To najbolje opisuje stvarno stanje, kaže Rotem Ilan.

Hasan je jedan od onih malobrojnih u Holotu koji svakoga dana skupe snage i napuste logor. Mora dati skenirati otisak prsta kako bi mogao izaći van i kako bi se mogao vratiti unutra. Kaže, to nije ništa drugo nego zatvor. Ispred ulaza sastaje se s drugim izbjeglicama. Neki tamo prodaju hranu ili telefonske kartice. Ovaj mladić nastoji održavati kontakte u svojoj domovini, u sudanskom Darfuru u kojem se i dalje vodi građanski rat. "Izgubio sam majku i 16 bliskih rođakinja i rođaka. I meni je izravno prijetila opasnost, htjeli su me mobilizirati u vojsku. Morao bih pucati na svoje vlastite ljude. Tko se tomu usprotivi, dospije u zatvor, njegovu obitelj progone. Svojim bijegom sam barem spasio ostatak svoje obitelji", kaže Hasan.

S krivim identitetom u druge zemlje?

Hasan ne zna kako dugo će još morati ostati u logoru u pustinji, bez posla, bez ikakve aktivnosti, bez perspektive. Ni njegov zahtjev za azilom ne obrađuje se. Izraelske vlasti jedino priznaju da bi njihov izgon u Sudan za mnoge izbjeglice značio odlazak u zatvor ili smrt. Zato Izrael izbjeglicama nudi mogućnost da zrakoplovom budu prebačeni u neku drugu zemlju, kao što su Uganda ili Ruanda, s krivotvorenim dokumentima, kaže Hasan. "Ako imaš peh tamo će te odmah zatvoriti. I nitko neće znati što se dogodilo. Neki su otišli tamo, ali njihovo stanje je ostalo jednako loše kao što je i bilo."

Ukupno je u Izrael, prije nego što je bila izgrađena visoka ograda na Sinajskom poluotoku, iz Afrike došlo oko 45.000 izbjeglica. Sad više nema novih došljaka, zadovoljno kažu u izraelskoj vladi.