Izrael je odabrao stranu

Intervjui s poznatim Izraelcima su pravi raritet u arapskim medijima. Sredinom studenoga se Gadi Eizenkot, šef Glavnog stožera izraelske vojske, pobrinuo za pravi mali medijski puč. Detaljno je opisao kakav je odnos njegove zemlje sa Saudijskom Arabijom, a kakav s Iranom. Prvi vojnik Izraela je to sve uradio u intervjuu za saudijski portal Elaf.

Vlasnik tog portala, novinar Otman al Omer, gaji najprisnije veze s dnevnim listom Al Šark al Avsat koji je u vlasništvu saudijskog kralja. Proizlazi tako da je Eizenkot zapravo davao intervju uz blagoslov s najvišeg mjesta u Rijadu. To je senzacija jer dvije zemlje zapravo službeno nemaju diplomatske odnose.

Eizenkot je rekao da je njegova zemlja spremna razmjenjivati osjetljive informacije tajnih službi s „umjerenim" arapskim zemljama kako bi se zajedno suprotstavili Iranu. Na pitanje, imaju li Izrael i Saudijska Arabija već obavještajnu suradnju, nije želio izravno odgovoriti: „Spremni smo razmijeniti informacije kada je potrebno. Imamo mnoge zajedničke interese."

Direktnije je govorio o Iranu koji je nazvao „najvećom prijetnjom za regiju". Izraelski načelnik Glavnog stožera naravno zna da tom izjavom kod Saudijaca kuca na otvorena vrata – za njih je Iran simbol vrhovnog zla.

Oprezno približavanje

Biranim riječima je – bez konkretnog spominjanja Saudijske Arabije – govorio i premijer Benjamin Netanjahu. On je u obraćanju povodom 44. godišnjice smrti osnivača države Davida Ben-Guriona pričao o „plodnoj suradnji" Izraela i arapskog svijeta te iznio očekivanja da će se odnosi produbiti.

Nastaje dojam da obje zemlje vode računa da postupno zbližavanje pokrenu neformalnim kanalima. To je, gostujući u arapskom programu televizije DW, primijetio i bivši saudijski general Anvar Aški. On je sam u srpnju prošle godine predvodio saudijsku delegaciju u Jeruzalemu koja se susrela sa zastupnicima Kneseta. Gostujući na DW-u Aški se ipak potrudio dati na znanje kako „nije bio u Izraelu" već u Jeruzalemu, „glavnom gradu Palestinaca".

Takve izjave pokazuju s kolikim oprezom arapski čelnici pristupaju Izraelu. Arapsku javnost, desetljećima obasipanu militarističkim tonom prema Izraelu, očito najprije treba naviknuti na nove okolnosti. Aški smatra da je trenutak sazreo: „Iranska prijetnja veća je od izraelske. Nije nas Izrael gađao raketama nego Iran. Oni su prijetnja našoj nacionalnoj sigurnosti!"

Izjava se odnosila na nedavnu eskalaciju rata u Jemenu koji Saudijci brutalnim sredstvima vode već dvije i pol godine. Tamošnji pobunjenici su početkom mjeseca s jemenskog teritorija ispalili jednu raketu prema saudijskom glavnom gradu. U Rijadu sumnjiče Teheran da je takvim projektilom naoružao pobunjenike.

Palestini u strahu

Slične optužbe čuju se i iz Izraela. Šijitska paravojska Hezbolah je iskoristila svoju nazočnost na sirijskom ratištu kako bi se pozicionirala na Golanskoj visoravni u neposrednoj blizini Izraela. U rujnu ove godine se Izrael velikom vojnom vježbom pripremao za izravni okršaj s paravojskom.

Jesu li Saudijci spremni prekršiti tabu arapskog svijeta – žrtvovati interese Palestinaca kako bi se zbližili s Izraelom? Neki Palestinci se upravo toga boje. „Ali sve dok arapske vlade službeno ne budu objavile svoju privrženost suradnji s Izraelom normalizacija njihovih odnosa neće biti moguća", rekao je za DW Kvaj Abdel Karim, glavni tajnik Palestinske oslobodilačke organizacije.

Ipak, iza kulisa se stvari drastično mijenjaju. Stara fronta – arapski svijet protiv Izraela – možda još postoji, ali je u sjeni grozničavog sukoba Irana i Saudijske Arabije za utjecaj u regiji. Na kojoj strani ovog sukoba stoji Izrael – to je makar jasno.