Izrael između povlačenja i okupacije

Izraelske trupe su 17. srpnja, nakon višetjednog bombardiranja umarširale u Pojas Gaze. U međuvremenu je izraelska vojska postigla i prve uspjehe. „Mnogi tuneli su uništeni", rekao je publicista i povjesničar Michael Wolffsohn u razgovoru za DW. Ilegalni prolazi, koje su izgradili pripadnici Hamasa, kako bi iz kuća, dječjih vrtića, bolnica, škola i džamija tajno mogli ući u Izrael i organizirati terorističke napade, bili su važan cilj izraelske vojske. Između 30 i 60 takvih tunela postojalo je u Pojasu Gaze, kaže Wolffsohn. Sada je oko polovice uništeno a i preostale tunele će vojnici pokušati uništiti, bez obzira na primirje. To je odlučujući strateški i vojni cilj“, istakao je on.

Pri tome je, prema nepotvrđenim podacima izraelske vojske, ubijeno između 300 i 400 Hamasovih boraca, izjavio je za DW izraelski stručnjak za terorizam Ely Karmon. Vojska je, prema vlastitim tvrdnjama, uništila i oko 50% raketnih sustava kojima je raspolagao Hamas. "Izrael će sada politički pokušati postići to da se Pojas Gaze razoruža i to pod međunarodnom prismotrom“, dodao je Wolffsohn.

80 posto stanovnika za proširenje ofenzive

Baš zbog toga Izrael mora proširiti ofenzivu, pojašnjava Ely Karmon. 80 posto stanovnika Izraela je za proširenje ofenzive. Tako će rješenje sukoba na Bliskom istoku biti moguće tek kada se uništi jezgra Hamasa. "To ne znači da će Izrael okupirati Gazu jer bi to na obje strane dovelo do novih žrtava“, vjeruje Karmon i dodaje: "Vojska mora svoje akcije proširiti na određene strateške tačke i dalje uništavati raketne sustave Hamasa. Još nije sigurno hoće li do toga doći”, kaže on.

"Naše jedinice su već sada pretrpjele prevelike gubitke. Osim toga, sa svakom slikom koja se emitira na televiziji koja prikazuje ubijene civile u Gazi, raste međunarodni pritisak na Izrael“, naglašava on. I američki predsjednik Obama, kao i Europski sud za ljudska prava već su zatražili primirje. Izrael bi, smatra Karmon, u jednom trenutku doista mogao povući svoje kopnene snage. Michael Wolffsohn je s druge strane siguran da se izraelski vojnici, u slučaju prekida vatre, neće sasvim povući iz Gaze. "Oni će tamo ostati dok ne unište tunele”, kaže on. Za to im nisu potrebni dalji vojni pohodi, jer je izraelska vojska osvojila dovoljno teritorija, koji joj osiguravaju pristup tim tunelima.

Daljnji razvoj umjesto eksplozije troškova

“Naša vojska je dovoljno opremljena da se ne mora brinuti o tome hoće li joj ponestati resursa“, kaže Ely Karmon. I financijski gledano je država dobro pripremljena. Jedan proturaketni sustav državu stoji oko 100.000 američkih dolara. "Ima dovoljno sredstava da se, kako kvalitetno, tako i kvantitativno, ta tehnologija nastavi razvijati“, smatra Michael Wolffsohn. Osim toga, Ely Karmon dodaje da je jeftinije lansirati raketu nego obnavljati uništenu infrastrukturu: "To se može vidjeti u Pojasu Gaze gdje su u međuvremenu uništeni mnogi objekti. Oni pak dobijaju pomoć iz Katara i međunarodne zajednice, a koju mi nemamo.“

S druge strane, Hamas se nalazi u sve većoj opasnosti. On je dobijao vojnu podršku uglavnom iz Sirije i Irana. „Sirija je zauzeta s građanskim ratom u vlastitoj zemlji. Tamošnjoj vladi je voda došla do grla i neće im dalje isporučivati oružje. I ako ubuduće demilitarizacija Gaze bude ozbiljno nadgledana, ni Iran Hamasu tada neće moći pomoći“, smatra Wolffsohn.

Smirenja ni na vidiku

No, skorog okončanje sukoba, usprkos izraelskim vojnim uspjesima, nema na vidiku : "Za gerilsku strategiju boraca Hamasa nije potrebno teško naoružanje. Osim toga, oni još uvijek imaju dovoljno municije kao i raketa“, kaže Wolffsohn.

Hamas još posjeduje veliku zalihu dalekometnih raketa, nadovezuje se Ely Karmon. "Te zalihe vojska nije uspjela uništiti jer ih je Hamas sakrio", kaže on. Izraelska vlada se pribojava da bi Hamas, ukoliko se obustavi ofenziva, za dvije-tri godine mogao pokrenuti novi veliki val nasilja. To može postati i prijetnja za zapadne države, vjeruje Karmon: "Rakete u posjedu Hamasa bi mogle završiti u rukama islamista u Iraku i Siriji. To bi moglo dovesti do opasnosti za zapadne zemlje – puno veće od one koja im prijeti od eskalacije trenutnog sukoba”, zaključuje on.