160209 Kosovo Unabhängigkeit

Sefqet Mekaj uživa u svom macchiatu, novom omiljenom napitku Kosovara. On sjedi u kutu restorana u gradiću Drenas, u kojem su jedine "atrakcije" autobusni kolodvor i trgovački centar. Nekada se ovo mjesto udaljeno desetak kilometara od Prištine zvalo Glogovac, no otkada se Kosovo odvojilo od Srbije, albansko je stanovništvo geografska imena uglavnom prilagodilo svom jeziku. Sefqet Mekaj je upravo navršio 40 godina. Njegova domovina danas (17.2.) slavi svoj prvi rođendan.

Kada je 17. veljače 2008. Kosovo proglasilo neovisnost Sefqet Mekaj je upravo u toj pokrajini ponovo živio nekih 14 mjeseci. Prethodno je 12 godina proveo na zapadu Njemačke, u Essenu, gdje je pomagao u bratovom restoranu. Na taj si je način financirao studij kemije u Bochumu. A onda se oženio s jednom liječnicom s Kosova i s njom se ponovo nastanio u svojoj domovini. "Možda sam još trebao ostati, a možda i ne. Ja sam i ovdje zadovoljan. Nije baš da čeznem za Njemačkom. Ovdje si pokušavamo organizirati život kao na Zapadu", kaže Mekaj.

Život skuplji nego u Njemačkoj

Njegova supruga se brine o njihovo dvoje djece. Ona se ubraja u onu polovicu stanovnika Kosova koja nema radno mjesto. Sefqet je odmah po povratku dobio posao u tvrtki "Ferronickel" koja danas pripada azijskim ulagačima. To poduzeće za izvoz nikla najuspješnije je na cijelom Kosovu i jedino koje djeluje u Glogovcu. Mekaj kao šef odjela zarađuje oko 600 eura, što je skoro tri puta više od prosječne kosovske plaće: "Ovdje je sve skupo. Kada sam živio u Njemačkoj moglo se za nekih 20 do 30 eura kod diskontera kupiti puno. Ovdje s 30 eura ne možete ništa jer je život skuplji."

Na Kosovu se plaća eurom. Litra mlijeka košta više od 70 centi, čokoladica najmanje 80 centi. Kupovina u jednoj od novih prodavaonica u Glogovcu za većinu stanovnika je moguća samo zato što im oko 350.000 rođaka koji žive u inozemstvu godišnje na račune uplati nekih 500 milijuna eura. No, osim nezaposlenosti i siromaštva Sefqet Mekaj uočava i neke druge probleme: "Ono što mi ovdje nedostaje su pravna država i red. O tome bi se trebali brinuti političari. No, čini se da se oni brinu samo za vlastite poslove. Ako su ljudi na čelnim položajima umiješani u neku priču, onda se ne može očekivati da će ti isti ljudi poduzeti nešto protiv korupcije."

Za radno mjesto 5.000 eura mita

Recimo, kosovska oporba tvrdi da je ministar prometa za dodjelu poslova oko gradnje autoceste dobio mito u iznosu od 15 posto od vrijednosti posla. Riječ je o projektu vrijednom 30 milijuna eura u jednoj zemlji koja ovisi o stranoj pomoći. Naime, zbog svog nerješenog međunarodnog statusa Kosovo još uvijek nema direktni pristup stranim kreditima. Ranjit Nayak, predstavnik Svjetske banke, već je dvije godine na Kosovu. On smatra da vlada i narod moraju sudjelovati u obračunu s korupcijom, ali je ipak optimističan: "S tih dva milijuna ljudi može se vrlo brzo mnogo toga postići. Ovdje čak ni neimaština nije tako zabrinjavajuća. Već jedan mali uspjeh mogao bi iz siromaštva izvući velik postotak stanovnika."

Za Sefqeta Mekaja je vrlo važno da prirodno bogatstvo i plodna zemlja sada pripadaju samim Kosovarima, a ne nekoj drugoj državi. I on je uvjeren da se u ovako maloj zemlji vrlo brzo mogu ostvariti pozitivni rezultati: "Tri ili četiri investicije bitno bi promijenile raspoloženje. I nacionalizam na Kosovu nije tako ekstreman kao što se misli. Ljudima je toga dosta i jednostavno žele organizirati svoj život." Viši životni standard u prvom je redu želja mladih kosovskih Albanaca. Polovica stanovnika ovdje je mlađa od 25 godina. No, javna je tajna da su dobro plaćeni poslovi ne samo rijetki, nego i skupi: za radno mjesto u državnoj službi mora se platiti 5.000 eura mita.