Izbori na Tajvanu: Kina ostaje Kina

„Jeste li posvećeni Ustavu Republike Kine?", upitala je novinarka tijekom televizijske debate uživo s predsjedničkim kandidatima.

A u pitanju je zapravo sve. Naime, riječ je o odnosima između Tajvana i kopna, između Republike Kine (RK) i Narodne Republike Kine (NR Kine). Riječ je o pravnom manevarskom prostoru u oblikovanju ovih odnosa, koji u najgorem slučaju imaju potencijal da izazovu novi svjetski rat, u 21. stoljeću.

Tajvan je sastavni dio Kine

Republika Kina (Tajvan) je u velikoj mjeri izolirana prema međunarodnom pravu. Ujedinjeni narodi i većina zemalja širom svijeta priznale su Narodnu Republiku Kinu kao jedinu legitimnu vladu Kine od 1971. godine. Kao i Njemačka, one nemaju diplomatske odnose s Republikom Kinom/Tajvanom. Samo 13 zemalja priznaje Tajvan. To su uglavnom manje države u Latinskoj Americi i Pacifiku - plus Sveta stolica u Vatikanu.

Narodna Republika Kina smatra Tajvan odcijepljenom provincijom. Ustav NR Kine u preambuli predviđa: „Tajvan je sastavni dio svete teritorije Narodne Republike Kine".

Zato na kopnu nema govora o predstojećim „predsjedničkim izborima”, već samo o „regionalnim izborima na Tajvanu”. U očima Pekinga, izraz „Tajvan" je politički stimulans. To implicira pogled političkih snaga na otoku koje teže neovisnosti, tvrdi se. Jer, u međunarodnim organizacijama Tajvan se naziva „Kineski Taipei“ kao u Međunarodnom olimpijskom odboru (MOO) - ili „zasebni carinski teritorij Tajvana, Pengua, Kinmena i Macua" kao u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Ovo su nazivi Tajvana plus tri otoka.

2005. godine, na temelju Ustava Narodne Republike, Nacionalni narodni kongres, pseudo-parlament u Pekingu, odobrio je „zakon protiv odcjepljenja" koji legitimira uporabu sile za osvajanje Tajvana ako otok proglasi neovisnost. Brojne rakete su već usmjerene ka strateškim ciljevima na Tajvanu. Kineski borbeni avioni više puta su prešli takozvanu "srednju liniju” u moreuzu između kopna i otoka.

Proglašenje neovisnosti nije u skladu s vlastitim Ustavom

Na Tajvan se primjenjuje verzija Ustava Republike Kine iz 1947. Nakon završetka Drugog svjetskog rata u Aziji 1945. Nacionalna narodna partija (KMT) na čelu s osnivačem države Sun Jat-senom vodila je još četiri godine građanski rat protiv komunista pod vođstvom Mao Ce Tunga. Nakon gubitka rata, KMT se povukla na otok Tajvan, bilo je to 1949. godine.

Ustav Republike Kine nije definirao granicu zemlje. Članak 4. iz 1947. godine, koji je i danas na snazi, predviđa: „Teritorij Republike Kine unutar njezinih postojećih nacionalnih granica neće se mijenjati osim odlukom Narodne skupštine".

Od 1947. Narodna skupština Republike Kine/Tajvana nije donijela rezoluciju o nacionalnoj granici. To znači da je, prema važećem Ustavu iz 1947. godine, kopno također dio Republike Kine. Tako da proglašenje neovisnosti Tajvana zapravo ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim Ustavom.

SAD kao „svetac zaštitnik"

Kada su Sjedinjene Američke Države uspostavile diplomatske odnose s Narodnom Republikom Kinom 1979. godine, američki Kongres je usvojio Zakon o odnosima s Tajvanom ("Taiwan Relations Act"). Zakon stvara temelje za pro forma odnose s vladom u Taipeiu. Takođe zahtijeva od američke vlade da „opskrbi Tajvan oružjem obrambenog karaktera” i „da zadrži sposobnost Sjedinjenih Država da se odupru bilo kakvoj uporabi sile ili drugim oblicima prinude koji bi mogli ugroziti sigurnost Tajvana".

Ako bi Narodna Republika prva izvršila vojni udar na Tajvan, Sjedinjene Države ne bi bile dužne vojno braniti Tajvan. Međutim, u Washingtonu bi se vodile i rasprave o tome treba li se Bijela kuća mnogo eksplicitnije posvetiti obrani Tajvana.

„Pozadina ovih diskusija je široko rasprostranjena percepcija u Washingtonu da se ravnoteža vojne moći u Aziji mijenja u korist Kine", piše politolog Marco Overhaus iz berlinske Zaklade za znanost i politiku. „Pored toga, Kina godinama ulaže u balističke i krstareće rakete. To bi izuzetno otežalo SAD-u da pritekne u pomoć Tajvanu u slučaju sukoba.”

Kvadratura kruga

Međutim, da se vratimo na početak priče i sporno pitanje o najperspektivnijem kandidatu vladajuće DPP, Lai Čing-teu.

On je odgovorio uobičajno i sveo Ustav na državno zajamčena građanska prava i demokratski oblik vlasti. „U praksi se na Tajvanu trenutno primjenjuju samo amandmani na Ustav", pojasnio je Lai. On se već 2017. našao na udaru kritike. Zbog jedne izjave predbacivalo mu se naime da se zalagao za „neovisnost Tajvana".

Kandidat oporbene stranke KMT, Hou Ju-ich, kaže pak da mu je Ustav „urezan u srce". Mirna kohezija bi mogla biti ostvarena samo ako suprotstavljene strane „ne priznaju niti opovrgnu suverenitet neprijatelja", kazao je.

Treći kandidat, Ko Ven-je, retorički je odgovorio na pitanje: „Nas trojica se ne kandidiramo za guvernera neke američke savezne države, niti za guvernera neke kineske pokrajine, već za predsjednika Republike Kine. Zašto smo uopće ovdje ako nismo posvećeni Ustavu?"

Kao predsjednik mlade političke stranke, Tajvanske narodne partije (TPP), Ko, koji je osam godina bio gradonačelnik glavnog grada Taipeija, rezimirao je: „Zašto raspravljamo o pitanju na koje nema odgovora? To je traćenje našeg vremena i energije. U ovom trenutku ni ponovno ujedinjenje ni neovisnost nisu prava politička opcija. Ostaje samo status quo."