Izbjeglička kriza: zadaci i zablude
Njemačka je ove godine primila milijun izbjeglica, vjerojatno i više. Milijun ljudi koji traže utočište, zaštitu, nadu u novi život. MIlijun ljudi – to je pravi jedan velegrad. MIlijun ljudi kojima je što prije potreban dom, ali prije svega posao i koji prethodno moraju naučiti njemački: djeca u vrtićima i školama, odrasli na tečajevima. To je veliki napor za Nijemce i još veći za izbjeglice. Napor koji se od njih očekuje. Ono što se nalazi ispred Nijemaca je zadatak stoljeća, za najmanje jednu, a vjerojatno dvije generacije.
Društva s vrlo različitim vrijednostima
Većina, velika većina izbjeglica, stiže iz Sirije, Iraka, Afganistana, Eritreje. Iz zemalja, društava i kultura bez sloboda. Oni dolaze iz društava s jakim vjerskim vezama u kojima su obitelj, ponekad i pleme, važniji od pojedinca, pogotovo ako je taj pojedinac žena. Oni dolaze iz regija s patrijarhalnim strukturama u kojima država nije domovina već neprijatelj. I oni dolaze u društvo koje je potpuno suprotno: ovdje u Njemačkoj je pojedinac važniji od zajednice, obitelj se polako raspada, država je osiguranje od rizika života, ovdje vladaju neprikosnovena ravnopravnost muškaraca i žena i pravo seksualno samoopredjeljenje pojedinca. Njemačka je otvoreno društvo.
U sudaru će se obje strane morati promijeniti, naučiti pristupati jedna drugoj, pri čemu se od doseljenika traži više. Oni žele da im Njemačka bude novi dom i moraju se prilagoditi ovdašnjim običajima i pravilima. Oni moraju poštovati i ono što im je čudno, možda čak i odbojno. Moraju se upustiti u život ovdje – pritom međutim ne moraju potpuno napustiti svoj kulturni i jezični identitet. Ali, Njemačka nije Sirija ili Eritreja i ovdje ne mogu živjeti kao kod kuće. Izbjeglice stoga moraju biti radoznale prema svom novom životu u Njemačkoj.
Ali i Njemačka će se promijeniti. Kancelarka smatra da će za 25 godina zemlja biti otvorenija, radoznalija, uzbudljivija, tolerantnija. To je velika stvar, jer današnja Njemačka je sve to odavno, u svojoj svakodnevici. Ipak, Njemačka će se promijeniti: istovremeno mora samouvjereno definirati svoj moderni identitet i pritom se naučiti zanimati za ono što joj je strano. Islamska kultura nije samo šerijatsko pravo, nije samo ugnjetavanje žena, nije samo burka. Ona jest sve to i u svakodnevnom životu, ali ona je također za Europu i čuvar grčke kulture koja je potonula u srednjem vijeku. Ona je prepuna blaga, spomenika, književnosti, filozofije. Vrijeme je da se ovoj kulturi približimo neposredno i kritički, kao što je to činio Johann Wolfgang von Goethe u "Zapadno-istočnom divanu".
Zbogom zabludama
Politika prema izbjeglicama zaogrnuta je dvjema velikim brižljivo njegovanim zabludama. Prva je da Njemačka nije useljenička zemlja. Od te zablude se Nijemci upravo opraštaju. To nije bila istina ni prije, a sada pogotovo više ne. Ovo je atraktivna zemlja pa ljudi žele doći u nju. Druga zabluda glasi da je izbjeglička politika, odnosno politika dodjeljivanja azila – zapravo imigracijska politika za rješavanje demografskih problema u zemlji. To je politički besmisleno. Broj i struktura imigranata se određuju, dok izbjeglice jednostavno dolaze. Ipak, izbjeglice moraju biti integrirane u najkraćem mogućem roku – jezički i profesionalno. I mentalno: one su Njemačku izabrali kao zemlju nade. One bi trebale, štoviše one moraju ovo otvoreno društvo učiniti svojim.