Izbjeglice zaobilaze Bugarsku

"Napala su nas petorica Bugara. Ja sam uspio pobjeći, ali moj prijatelj - nije. Bugari su ga bacili na zemlju. Četvorica su mu pritisla ruke i noge, dok je peti skakao po njemu kao po trampolinu. Prestali su s tim tek kada se približilo jedno vozilo - uplašila ih je svjetlo. Moj prijatelj je imao bezbroj prijeloma kostiju. Jednog Iračanina, izbjeglicu, bacili su s mosta visokog dva i pol metra, pošto su ga prethodno izboli noževima. On sada više ne može normalno pokretati noge i koči se" - to je izvješće jednog iračkog izbjeglice kojeg citira organizacija "Pro Asyl".

Izbjeglice su nepoželjne

Više od deset tisuća ljudi iz arapskih zemalja je došlo u Bugarsku s prvim valom izbjeglica 2013.-2014. Najveći broj njih je tvrdio da su se bugarske vlasti, ali i građani te zemlje, loše odnosili prema njima. U Bugarskoj se špekuliralo s tim da su izbjeglice namjerno pretjerivali u oslikavanju lošeg tretmana kako bi mogli što brže nastaviti put ka Zapadu. No, činjenica je da većina Bugara ne želi izbjeglice. U internetskim forumima svakodnevno se mogu da pročitati poruke mržnje. Osim toga, bilo je napada na izbjeglice kao i prosvjeda i političkih akcija protiv njih. Poruka je uvijek ista: Bugarska je siromašna kršćanska zemlja i mi vas ne želimo!

Javnost, međutim, službeno nikada nije ispitana o tome, zaključuje sociolog Živko Georgijev. "Političari za to ne žele znati", kaže. I sociolog Andrej Rajčev smatra da izbjeglice, od početka ove godine, izbjegavaju Bugarsku zato što je tamošnje stanovništvo krajnje agresivno prema njima. "Bugari smatraju pridošlice nekom vrstom Cigana", kaže Rajčev, i dodaje da je riječ o pojmu koji u Bugarskoj ima vrlo negativne konotacije. "Jedino iskustvo prosječnog Bugarina sa 'strancima' je susret s Romima u vlastitoj zemlji. To što izbjeglice sada u Europsku uniju idu preko Makedonije - rezultat je tog odbijanja", kaže ovaj sociolog.

Nema iskustava sa strancima

I zaista, većina Bugara se prema romskoj manjini odnosi vrlo negativno - što se prenosi i na izbjeglice. Osim toga, Bugari, za razliku od bivših jugoslavenskih republika Makedonije i Srbije, za vrijeme dugih decenija iza Gvozdene zavjese nisu imali kontakata sa stranim kulturama i ljudima.

Bugarima dodatno ide na živce činjenica što su većina izbjeglica - muslimani. Jer, bugarski nacionalni identitet se uvelike crpi iz pojednostavljene priče o "500-godišnjem turskom jarmu" i vladavini Osmanskog carstva. To pokazuju i mnoge poruka koje su u okviru jedne ankete DW-a na Facebooku stigle iz Bugarske: "Nećemo vas ovdje! Muslimani su nas 500 godina klali kao piliće", "Idite odavde! Imamo dovoljno problema i s našim Ciganima koji sebe zovu Romima ili Turcima" - samo su neke od njih.

Priručnik za izbjeglice na internetu

Ta poruka je očigledno doprla do izbjeglica koje zato izbjegavaju Bugarsku. Stručnjak za arapski svijet Vladimir Čukov govori o tri različita izvora informacija o Bugarskoj kojima se koriste arapske izbjeglice. Prvi predstavljaju zapisi na društvenim mrežama. Drugi su procjene krijumčara, koje se vrlo brzo šire među izbjeglicama. A treći izvor je takozvani "Priručnik za izbjeglice" koji je i sam Čukov čitao na internetu.

Izbjeglice biraju svoju rutu ili odredište i po principu "prenesi dalje" - usmena propaganda je važan izvor informacija o novoj sredini. "Priručnik za izbjeglice" je objavljen na jednom sirijskom internetskom portalu bliskom predsjedniku Asadu, kaže Čukov: "Tamo je Bugarska na prvom mjestu među zemljama koje tražitelji azila trebaju izbjegavati. Kaže se da je bugarski narod rasistički nastrojen i da se tamo prema izbjeglicama smještenim u logore neljudski postupa".

To su tvrdnje koje bi mogle potvrditi i mnoge izbjeglice. Jedna od osoba u izgnanstvu je u razgovoru s predstavnicima organizacije "Pro Asyl" ovako opisao svoje iskustvo: "Život u Bugarskoj je pakao. Čitav boravak u Bugarskoj je bio obilježen patnjom, zlostavljanjem i ponižavanjem. Ni bugarske vlasti, ni narod, nisu bili dobri prema izbjeglicama."