Izbjeglice - visoko motivirane, nisko kvalificirane

DW: Gospodine Semper kakvo iskustvo imate kao direktor Obrtničke komore Münchena i Gornje Bavarske? Što su točno obrazovni deficiti mnogih izbjeglica?

Lothar Semper: Značajni broj mlađih izbjeglica su analfabeti koji vjerojatno još nikada nisu vidjeli kako jedna škola izgleda iznutra. Tako da kod njih zapinje već kod najjednostavnijih zadataka iz matematike. I brojke koje nam je predstavila Agencija za rad daju negativnu sliku. Prema njima samo 20 posto izbjeglica je završilo neki zanat ili fakultet, a 80 posto nema nikakvo obrazovanje te vrste. A što se tiče znanja njemačkog, ne radi se samo o mogućnosti sporazumijevanja u svakodnevnom životu, nego se radi i o stručnim izrazima koje je potrebno poznavati da bi se neki posao mogao obavljati. To sve znači da će izobrazba mnogih izbjeglica trajati puno dulje nego što je uobičajeno.

Kolika je uopće spremnost da se neki zanat izuči kako valja?

Mi tu imamo iskustva s mladima između 16 i 21 godine. Ova grupa mora u Njemačkoj pohađati i strukovne škole. I tu konstatiramo da je vrlo teško uvjeriti ove mlade ljude da je za njih najbolje - da bi ovdje mogli dugoročno kvalitetno živjeti - izučiti neki zanat, umjesto da se snalaze s privremenim i povremenim poslovima. Ovdje nam je problem konkurentska situacija koja nastaje zbog zakonom propisane minimalne satnice od 8,50 eura. Kada se to zbroji, dobiva se mjesečna svota koja je, naravno, viša od bilo koje naknade koja se dobiva dok se izučava zanat. To je veliko iskušenje s obzirom da se ovi mladi ljudi osjećaju dužni slati novac kući i vrlo brzo se nađu suočeni s dilemom - hoću li tri godine učiti zanat ili ću brzo negdje početi raditi. Ali kada privredi ne ide dobro, onda se takvi radnici koji rade privremeno i povremeno prvi nađu na ulici.

Znaju li oni to i razumiju li da je to tako?

Donekle da, ali to je stalni proces. Jedan dan kažu, da, izučit ću zanat, drugi dan su možda opet čuli od poznanika što ovi zarađuju, treći dan ih nazove obitelj i traži novac. Tim mladim ljudima nije lako, jer su oni stalno pod pritiscima. Onda je još za mnoge i sasvim neobično svakoga dana - pet dana u tjednu - odlaziti u neki radni pogon da bi se tamo stručno obrazovali. Na to u zemljama iz kojih dolaze nisu bili navikli i to iziskuje prilagodbu. Iskustva nam pokazuju i da kod vrlina točnost, pristojnost i pouzdanost postoje deficiti. S druge pak strane možemo ustanoviti da su mlade izbjeglice visoko motivirane i angažirane u želji da u Njemačkoj nešto naprave od svog života.

Kakva su Vaša iskustva s mladim izbjeglicama koje su započele stručnu izobrazbu?

U školskoj godini 2012/2013. su u okrugu nadležnosti naše komore 144 izbjeglice započele stručnu izobrazbu. Prema podacima s kojima raspolažemo 70 posto ih ju je prekinulo. Postoje dva ispita koja treba položiti. Ako se mladi tu ne prate dovoljno i ne dobiju odgovarajuću potporu, u pravilu doživljavaju neuspjeh. U školskoj godini 2013/2014. je postotak onih koji odustaju manji, oko 30-40 posto. Usporedbe radi: opći prosječni postotak onih koji prekidaju izučavanje zanata se kreće oko 25 posto.

Što mislite o prijedlogu da se izobrazba izbjeglica oslobodi velike teorije i umjesto toga težište stavi na praktičnu obuku, dakle, da im se ponudi djelomična parcijalna kvalifikacija?

Mi mislimo da klasični, dakle, takozvani dualni sustav izobrazbe u školi i u pogonima daje najbolje preduvjete izbjeglicama. Parcijalne kvalifikacije su više za izbjeglice starije od 25 godina. Mi u Njemačkoj nemamo problem deficita pomoćnih radnika, već zbog niske stope nataliteta problem stručne radne snage. Osim toga, jasno je da izbjeglice neće riješiti naš demografski problem na tržištu rada. Na to i njih treba pripremiti.

Kako tvrtke u Vašoj komori reagiraju na izbjeglice?

Mi smo poslali upit tvrtkama da nam kažu mogu li zamisliti da uzmu izbjeglice na praktikantska ili naučnička mjesta. U roku od nekoliko dana smo dobili obavijesti o 1.100 takvih mjesta. To smo uzeli kao povod da organiziramo sajmove na kojima ćemo povezati izbjeglice i tvrtke i ta ponuda je naišla na izvrsne reakcije na obje strane. Kod nas u obrtništvu važi geslo: nije važno odakle tko dolazi, nego kojim putem želi ići.