Izbjeglice: Njemački gradovi preopterećeni

Vjetar puše praznim igralištem na izlazu iz mjesta Herzogenrath-Merkstein, gradića na krajnjem zapadu Njemačke. Na još uvijek zelenom nogometnom igralištu vjetar prevrće dva smeđa lista, crvenkasti pijesak atletske staze je mokar. Na nekada bijeloj fasadi sportske dvorane netko je crnom bojom ispisao ime lokalnog sportskog kluba SVS Merkstein. Unutra su smještene ukrajinske izbjeglice. Početkom kolovoza sportska hala je pregrađena paravanima i u njoj je napravljeno mjesta za 80 ljudi. Sada je prostorija puna. Isto kao i sva ostala mjesta predviđena za izbjeglice u Herzogenrathu. 

 Razočarana crkvena zajednica

Kilometar dalje, u sjedištu protestantske crkvene zajednice, nalazi se tim za savjetovanje izbjeglica. Svećenik Frank Ungerathen je upravo priopćio svojim suradnicima da će prema informacijama gradske socijalne službe sljedećih dana i druga sportska dvorana biti pripremljena za izbjeglice. Duboki uzdah oteo se ženama za stolom. Njih četiri su se nadale da cijela stvar neće otići tako daleko kao u izbjegličkoj krizi 2015./2016. Tada su ljudi bili i u sportskim dvoranama i pod šatorima. U gradu od 50.000 stanovnika naprosto nema praznih stanova. „Na tržištu nekretnine nema više ničega", kaže Mahkameh Robatian, koji vodi savjetovalište. Više nema čak ni privatnih ponuda za smještaj ratnih izbjeglica. „Kod ovakvih povećanih cijena struje i plina, ljudi često samo odmahuju rukom, jer im je preskupo“, kaže Olga Meier koja volonterski pomaže. 

 Preopterećeni pomagači

Od početka ruskog napada na Ukrajinu suradnici izbjegličkog savjetovališta su stalno angažirani na zbrinjavanju izbjeglica iz Ukrajine. Oni vode prve razgovore, pozivaju telefonom institucije, pomažu u ispunjavanju formulara, organiziraju jezične tečajeve, traže smještaj, organiziraju tečajeve kuhanja i okupljanja uz kavu i kolače. Ohrabruju ljude, savjetuju i tješe – ako nužda to nametne čuvaju i djecu. Za članove crkvene zajednice se samo po sebi razumije da pomažu, ali svećenik Ungerathen kaže da su „stalno preopterećeni“. I on sve manje ima vremena za svoje svećeničke obaveze. Dnevno dobije i do 60 molbi putem grupe u društvenim mrežama namijenjene izbjeglicama. „Ljetos su svi bili bolesni", kaže Mahkameh Robatian, a žene potvrdno klimaju glavom, „Tijelo u jednom trenutku ne može više". 

Posao integracije na svim razinama 

Prema svećenikovim objašnjenjima u grad veličine Herzogenratha godišnje bude raspoređeno između 50 i 60 izbjeglica. „Sada je za tri mjeseca došlo četiri stotine izbjeglica iz Ukrajine, trenutno ih je 530". Uz to grad je primio i 850 ljudi koji su pobjegli iz 20 drugih zemalja. „Neki su našli posao, mnogi nisu – potreba za radom na integraciji ne prestaje”. 

Je li država donekle zakazala u upravljanju izbjegličkim problemom? „Rekao bih da jest”, kaže Robatian, ali svećenik Ungerathen brani kolege iz nadležnih službi: „U zavodu za socijalnu zaštitu su također preopterećeni, stalno rade prekovremeno, pa i tamo se sav teret svaljuje na kosti zaposlenih”. 

 I u Aachenu su sportske dvorane pune

U Aachenu, koji se nalazi svega 20 kilometara od Herzogenratha, situacija nije bolja. Gradonačelnica Sybille Keupen je početkom kolovoza povukla kočnicu za slučaj opasnosti i objavila da grad neće više primati ni ratne izbjeglice ni tražitelje azila. Nema više smještajnih kapaciteta, a pune su i sportske dvorane. Pritom je najveći broj od 4.000 prijavljenih Ukrajinaca smješten u privatna domaćinstva. Aachen je još prije rata imao relativno veliku ukrajinsku zajednicu. Od 2.800 ljudi koji su smješteni u gradske stanove, domove, u zajednički smještaj ili sportske hale, 960 su ukrajinske izbjeglice iz rata, a ostali su podnositelji zahtjeva za političkim azilom. 

 Kontejnerska naselja 

Uglavnom Afrikanci, nekoliko Sirijaca i Ukrajinaca žive u kontejnerskom naselju, koje su 2016. podigli na jugu Aachena, na bivšem sportskom terenu. Tijesno je, naročito za pripremanje jela. Tuš i WC su traženi jer su to jedina mjesta na kojima ljudi imaju privatnost. Ovdje se može smjestiti najviše 120 osoba. Ali trećina kontejnera prokišnjava i tu nitko ne stanuje. Upravo pokušavaju krovove presvući katranom. U ahenskoj Vijećnici uprava grozničavo radi na tome da prazne poslovne objekte preuredi u smještajne kapacitete. Po planu bi se do kasne jeseni izbjeglice preselile iz sportskih dvorana u novi smještaj.

 Lokalna samouprava se osjeća ostavljenom na cjedilu

„Sada smo u situaciji u kojoj polako shvaćamo kako će ovaj rat vjerojatno dugo trajati, a ljudi će ostati ovdje, pa im je potrebno više od sportske dvorane”, kaže gradonačelnica Aachena. „To su obitelji, to su različite etničke grupe, različiti uzrasti, svi oni se susreću u svakodnevici, tu je konfliktni potencijal kojim moramo upravljati. Ako nemamo manje smještajne jedinice – to je vrlo teško”. 

Gradonačelnica podržava zahtjev Njemačkog saveza gradova i okruga da se kod kancelara Olafa Scholza održi samit o izbjeglicama. Savezna razina mora bolje upravljati raspoređivanjem izbjeglica u zemlji ali mora i financijski pomoći. Gradonačelnica kaže kako je grad već potrošio 15 milijuna eura. „To nam svakako moraju nadoknaditi", kaže Sybille Keupen.

 Nije dovoljan samo krov nad glavom

Za lokalnu politiku time posao nije obavljen. „Potreban nam je uređeni sustav, da ne bismo ljudima, a to je za mene najvažnije, dali samo krov nad glavom i krevet, nego više od toga. Mjesto u školi, u vrtiću, psihološko-socijalna podrška, naročito kada su u pitanju obitelji i djeca s ratnim traumama”. Tih stvari u Njemačkoj nema dovoljno, isto kao ni smještajnih kapaciteta. U potrazi za stanom, izbjeglice se nalaze u konkurentskom odnosu s domaćim stanovništvom. Tako je i u Herzogenrath-Merksteinu. „Možemo opet uputiti javni poziv kako bismo našli privatan smještaj. Bolje nego da ne pokušamo ništa”, predlaže Olga Meier kolegicama. 

 I mali uspjesi su velika motivacija 

Prisutni potvrdno klimaju glavom, mada je malo nade: „Najveći broj stanodavaca odmah kaže ne ili prekinu vezu kada čuju nešto o izbjeglicama”, kaže Michaela Lee, koja je u savjetovalištu nadležna za upravne i knjigovodstvene poslove. „Iskreno se razveselim, kada ipak pronađem stan za izbjeglicu. Ili mjesto za školovanje u privredi, nakon što sam napisala stotine zahtjeva", dodaje ona. To je njena motivacija. Svećenik kaže da se čovjek u takvim trenucima osjeća korisno, a ne samo kao pasivan promatrač, a to motivira ljude da pomognu. Ipak, postoje granice dobrovoljnog angažmana. „Dobili smo 25 afganistanskih izbjeglica, pomaganje njima zahtjeva izuzetno puno vremena, volonterski se to ne može izvesti”. 

Svećenik Ungerathen trenutno pregovara s gradskom upravom o dodatnom osoblju za savjetovalište. Ali i tamo nema novca. Dvije izbjegličke dvorane progutaju „šestoznamenkasti iznos". U Herzogenrathu se nadaju pomoći savezne države. „Mora biti i novca i novog osoblja“, kaže on. „Općine su satjerane uza zid". 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu