Izbjeglice iz Sirije utočište pronalaze u njemačkim crkvama

"Samo želim svoj mir", kaže Samira Yonata dok rukom nervozno uklanja kosu s lica, "Konačno mir!". Na malim prozorima vise guste zavjese i propuštaju slabo svjetlo u podrumsku prostoriju. Samira stanuje ovdje, zajedno sa svojim teško oboljelim suprugom Djamalom i četvoro male djece. Prije godinu dana ova je sirijska obitelj tu našla utočište, u azilu jedne hamburške crkvene zajednice.

Samira nije njeno pravo ime. I mjesto gdje je njena obitelj smještena mora ostati tajnim, baš kao i ime crkvene zajednice na jugu Hamburga. Pastorica Birgit Duskova boji se napada radikalne desnice. U ovoj gradskoj četvrti žive ljudi iz različitih kultura:" Bojala sam se da će u mojoj crkvi reći: Mi smo kao kršćani ovdje u manjini. Zbog čega primate muslimansku obitelj?". Međutim, bilo je sasvim drugačije.

Starije žene su bile prve koje su pitale: Trebate li odjeću, hranu, pokrivače? One su ratna generacija i odmah im je sve bilo jasno. "Sad u međuvremenu već pitaju: `Kako je naša obitelj?´. Za mene kao pastoricu je to jedno jako lijepo iskustvo s članovima naše zajednice".

Prvi se evangeličkoj crkvi prije godinu dana za pomoć obratio Samirin brat. Brzo je pronađena jedna zajednica u kojju su ih odlučili smjetiti: "U crkvenom smo odboru odmah odlučili da ćemo pomoći", prisjeća se pastorica Duskova. "Prije svega zbog toga što nam je bilo potpuno jasno kakvo je stanje u Siriji".

U neizvjesnost zbog sigurnosti

Samirina obitelj je u početku živjela na sigurnoj udaljenosti od opasne domovine i dobro je zarađivala u Saudijskoj Arabiji. Djamal je prodavao čokolade, ona se brinula o djeci. A onda je Djamal obolio od multiple skleroze. Samira nije mogla preuzeti njegov posao. Ženama u Saudijskoj Arabiji nije dopušteno voziti auto. I tako počinje bijeg u neizvjesnost. Prvi izbor je baka koja živi u Hamburgu.

Četiri dana vožnje u čamcu preko Sredozemnog mora, u životnoj opasnosti. Plaže u Italiji. Nastavak puta prema Njemačkoj. Policijska kontrola u Bavarskoj. Izbjeglički logor. Nakon šest mjeseci prijeti im izgon u Italiju. Prema europskom zakonu o azilu, molba za dodjelu azila se mora podnijeti u zemlji koja je izbjeglice prva primila. "Zbog čega bi jedna sirijska obitelj trebala tražiti azil u Italiji ako im majka živi u Njemačkoj?", pita voditelj organizacije za zaštitu ljudskih prava Pro Asyl Günther Brukhart. Mnogi ne znaju da izbjeglice nakon šest mjeseci u Italiji ostaju bez krova nad glavom.

No do toga ipak nije došlo. Obitelj Yonata se ipak uspjela probiti do Hamburga. U međuvremenu se crkvena zajednica malo raspitala: "Za nas Nijemce Italija slovi kao prekrasna zemlja za odmor", kaže pastorica Meyer, "ali ova obitelj u Italiji nije imala nikakvih izgleda za preživljavanje". Djamalova bolest je uznapredovala i on se sada može kretati samo u krugu od 20 metara. Često se ruši i treba liječnika i lijekove. A djeca trebaju ići u školu.

Zastrašujuće slike iz domovine

"Oni prate sve vijesti", kaže pastorica Meyer, "često plaču". Gledaju TV, prepoznaju mjesta u Siriji, znaju tko tamo živi i kako je to prije izgledalo.

Prema podacima kojima raspolaže Funny Dethloff, koja je u ovoj evangeličkoj crkvi zadužena za izbjeglice, njemačke su crkvene zajednice 2011. primile 69 osoba. 16 crkvenih azila je riješeno uspješno, što znači da osobe neko vrijeme smiju ostati u zemlji. Jedna je osoba morala napustiti Njemačku. "Mnogi sirijski izbjeglice imaju jakih razloga zbog kojih su morali napustiti svoju zemlju, međutim kad dođu ovamo, onda im se ne vjeruje", kaže Funny Dethloff.

Neizvjestan kraj

"Hoće li neki crkveni azil završiti dozvolom boravka ovisi o tomu može li Crkva uvjeriti odgovorne da se radi o humanitranom rješenju", kaže Günther Burkardt iz Pro Asyla. Njegova organizacija oštro kritizira njemačku politiku dodjele azila. Izbjeglice se izoliraju, fizički i psihički, i nemaju dodira s njemačkom kulturom. "Njemačka stari i treba doseljenike", upozorava on. Oko 1,4 milijuna sirijskih izbjeglica živi trenutno u Siriji susjednim državama. U Njemačkoj ima oko 40.000 Sirijaca.

Domaćinima Samirine obitelji je važno da dobiju na vremenu a da ne prekrše zakon."Razmislite, koliko je dobro jednog teško oboljelog čovjeka od multple skleroze izgnati u Italiju, gdje će možda morati spavati pod šatorom na nekom kolodovoru", kaže pastorica Duskova. "Ako neki čovjek treba pomoć da bi preživio, naše je moralno pravo da tom čovjeku pomognemo", zaključjue ona.

No policija može svaki dan pokucati na vrata, i Samiru, Djmala i njihovu djecu odvesti kako bi ih protjerali iz zemlje. "Samo želim spavati bez straha. Da djeca idu u školu, da moj muž dobije lijekove i da ja imam posao. Samo želim svoj mir!"