Izbjeglički strah od nove vlade u Rimu

„Koji put nakon tečaja talijanskog jezika odemo s izbjeglicama u bar u susjedstvu na piće. Ljudi za šankom su u principu protiv izbjeglica, ali ne i onih koje mi dovedemo", kaže učiteljica talijanskog Chiara Bergamini. Ona kaže da su ljudi zbog velikog broja izbjeglica uglavnom neprijateljski nastrojeni prema tom dijelu populacije. „Ali čim jednog upoznaju, uglavnom promijene mišljenje", kaže Chiara koja četiri puta tjedno predaje talijanski za izbjegličku organizaciju „In Migrazione" u jednom rimskom predgrađu. Izbjeglice kojima predaje dolaze sa svih strana svijeta i u obližnjem prihvatilištu čekaju na odluku o njihovom zahtjevu za azilom ili na rješenje boravišnog statusa. Mnogi migranti, kako priča Chiara, nepismeni su, mnogi su traumatizirani, neki od njih ne ustaju iz kreveta po cijele dane, bulje u strop ili u mobitel. „Oni koji su došli iz gospodarskih razloga su frustrirani što su zapeli ovdje u Italiji i ne smiju raditi. Naravno da se neki upuste u kriminal, kradu, nasilni su. Ali velika većina je zahvalna i skromna", govori učiteljica.

"Ne znam gospodina Salvinija"

Hamadoun Fofana, koji je 2015. stigao iz Malija, nije čuo za Mattea Salvinija iz desno-populističke stranke Lega (bivša Lega Nord). Ovaj mogući budući ministar unutarnjih poslova je najavio protjerivanje pola milijuna „ilegalnih useljenika". Fofana uživa izbjeglički status i legalno je u Italiji. „Prema meni se još nitko nije odnosio loše i nadam se da će tako i ostati", kaže. No Salvinijeve izjave prema kojima su useljenici manje-više svi kriminalci koje treba protjerati, predsjedniku humanitarne organizacije „In Migrazione" Simoneu Andreottiju stvaraju brige. „Raspoloženje bi se moglo naglo promijeniti. Napadi na izbjeglice bi mogli postati učestaliji. Smještaj za izbjeglice je već sad skroman, a mogao bi postati još gori", strahuje Andreotti.

Simone Andreotti smatra da talijanski sustav uopće ne predviđa integraciju useljenika. Izbjeglice se smješta u velike prihvatne centre izvan gradova gdje uopće nemaju kontakt s lokalnim stanovništvom i tako ne uče ni jezik niti se upoznaju s lokalnim običajima. „Ovakav sustav je uvela još socijaldemokratska vlada i ne vjerujem da će pod Salvinijem biti bolje", kaže s kiselim osmijehom Andreotti. Njegova organizacija izbjeglicama pokušava dati do znanja da je Italija više od kampa u kojem su smješteni. „Mi ih motiviramo da svako jutro ustanu i da nešto poduzmu. No, oni često rade ilegalno i dolaze u ruke bandi koje ih iskorištavaju", kaže učiteljica Chiara.

"Tko će prihvatiti sve ove ljude?"

Protjerati 500.000 ljudi je nemoguće, u tome se slažu i Simone i Chiara. „Država nije u stanju pronaći sve te ljude, a i na kraju kako pronaći zemlju koja bi ih sve primila", kaže Andreotti i dodaje kako se radi o populističkoj ideji koja u praksi nije ostvariva. Izbjeglice u početku bivaju smještene u velike prihvatne centre na jugu Italije, a zatim ih se raspoređuje u manje kampove širom zemlje. „Mnogi, međutim, nikada ne dođu do tih manjih kampova, nego se zaposle negdje na putu ili produže dalje do Francuske ili Njemačke", kažu u uredu organizacije „In Migrazione". „Dublinsko pravilo koje nalaže da je za izbjeglicu odgovorna ona EU zemlja u kojoj je prvi put stupio na EU tlo, jednostavno ne funkcionira i to zna i nova vlada u Rimu", zaključuje Andreotti. Vlada u Rimu, nastavlja, proziva Europsku uniju da se drži dogovora o preraspodjeli izbjeglica, no upravo se zemlje u kojima su na vlasti nacionalistički populisti poput Poljske, Austrije, Mađarske i Češke opiru tom sporazumu. „Žalosno je da se preko leđa izbjeglica šire strah i mržnja", kaže Andreotti.

Za to vrijeme u učionici se Hamadoun Fofana i njegovi kolege kartaju. Sve u sklopu nastave i kako bi naučili i zapamtili talijanske pojmove za boje i brojeve. Hamadounov talijanski je malo spor, radije govori na francuskom jeziku njegove domovine Malija. „Ne brinem se za politiku. O tomu ionako nemam pojma. Nadam se da će sve biti kako je bilo i dosad. Na kraju krajeva ja ionako nemam kuda otići".