Izazov i ispit za hrvatsko pravosuđe

S tog su okupiranog hrvatskog područja pobunjeni Srbi granatirali grad Gospić, a prije napada hrvatskih snaga tamo je živjelo oko 400 srpskih civila. Riječ je o prvom predmetu što ga je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu (ICTY) prepustio hrvatskom pravosuđu. Spisi su Hrvatskoj predani u studenom 2005. godine.

Slučaj Ademija i Norca Hrvatskoj je u prvom redu dodijeljen u sklopu izlazne strategije prema kojoj su svi slučajevi nižeg i srednjeg ranga trebali biti proslijeđeni lokalnim sudovima, jer je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 2010. postavilo kao godinu kada bi se ICTY trebao raspustiti. Odluci sudaca u Haagu prethodila je rasprava u kojoj su tužiteljstvo, obrana, hrvatska vlada i pravni stručnjaci iznosili svoje mišljenje, ali presudno je bilo zeleno svjetlo glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte kada je rekla: «Moja ocjena je ekstremno pozitivna. Mogu potvrditi da Hrvatska potpuno surađuje s nama.»

Sanaderova vlada žanje, gdje je Račanova sijala

Iako je u to vrijeme Hrvatska bila pod velikim pritiskom, jer je general Ante Gotovina, optužen za zločine počinjene u «Oluji» 1995. bio u bijegu – upitno je bilo i otvaranje pristupnih pregovora s Europskom unijom – vlada Ive Sanadera umnogome je ubirala plodove rada prethodne vlade socijaldemokrata Ivice Račana. Jer, upravo se na prethodnom suđenju Mirku Norcu hrvatsko pravosuđe pokazalo sposobnim za procesuiranje i ratnih zločina što su ih počinili Hrvati. Norac je na sudu u Rijeci osuđen na 12 godina zatvora zbog zločina nad civilima počinjenima 1991. godine na gospićkom području. Račan je priličnom mukom uspio uvjeriti haaško tužiteljstvo da će to biti moguće. Istovremeno je bio pod snažnim pritiskom domaće javnosti – Norac je bio jedan od hrvatskih heroja i samo je malo nedostajalo da brojne demonstracije prerastu u sukob s vlastima.

Na strani demonstranata bio je i sadašnji premijer Ivo Sanader. Ni unutar Račanove koalicije nije bilo jedinstvenog mišljenja, tako da se vlada mogla raspasti već u prvoj godini mandata. No, strasti su se polako smirivale, čemu je bitno pridonio i stav Rahima Ademija, hrvatskog generala albanskog podrijetla, koji se odmah predao Haagu nakon što je ICTY sredinom lipnja 2001. protiv njega podignuo optužnicu. Tada je izjavio: «Nemojte me pitati što mislim o optužnici. Ona postoji, ali ja o tome ne želim govoriti. Ja sam već na početku kazao da nisam kriv i da nisam počinio nikakve zločine. Uzdignute glave mogu otići kamo god hoćete – u haaški ili bilo koji drugi sud.»

Žrtve zlostavljali, masakrirali, palili i bacali u bunare

Optužnica protiv Mirka Norca podignuta je tri godine kasnije. U vrijeme akcije «Medačkog džepa» Ademi je bio zapovjednik Zbornog područja Gospić, dok je Norac zapovijedao motoriziranom brigadom, operativno-taktičkom grupom ustrojenom posebno za tu akciju. Tereti ih se da su prekršili međunarodne konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, jer su znali da pri planiranju akcije nisu bili razrađeni elementi poštivanja ratnog i humanitarnog prava o postupanju sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, ranjenicima, civilima, njihovom imovinom i ratnim plijenom. Poimence je navedeno 28 ubijenih civila i pet zarobljenih vojnika. Neki od njih su bili okrutno zlostavljani i masakrirani – jedna je žena, primjerice, živa zapaljena dok su se vojnici izrugivali. Do temelja je srušeno oko 300 objekata, a bunari su otrovani ili su u njih bacani leševi.

Haaški su tužitelji posebno inzistirali na «zapovjednoj odgovornosti» – načelu prema kojem se zapovjednici, ako nisu učinili ništa kako bi spriječili zločine ili kaznili njihove počinitelje, moraju smatrati odgovornima za postupke vlastitih jedinica. Hrvatski zakoni nisu poznavali tu kategoriju, no vlada, obrana i hrvatski pravnici uspjeli su haaške suce uvjeriti da Hrvatska raspolaže velikim brojem pravnih mehanizama koji joj omogućuju suditi i za zapovjednu odgovornost.

Haag tvrdi da se radilo o udruženom zločinačkom pothvatu

U jednome se optužnica zagrebačkog tužiteljstva bitno razlikuje od optužnice iz Haaga: Ekipa Carle del Ponte ustrajavala je na tome da je akcija «Medački džep» bila zamišljena kako bi se prognalo srpsko stanovništvo, pa je uvela formulaciju «sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu». No, Ustavni je sud Republike Hrvatske jednoglasno utvrdio da je deblokada Medačkoga džepa, s kojeg je u šest mjeseci sustavno granatiran Gospić, pri čemu je ubijeno 15 stanovnika tog grada, bila potpuno zakonita i opravdana akcija. To u svojoj optužnici naglašava i Hrvatsko državno odvjetništvo.

Kada je u studenome 1995. godine objavljeno da Haag prepušta slučaj Hrvatskoj, odvjetnik generala Norca Željko Olujić je izjavio: «Ima i šanse da se dokaže istina, tim više što hrvatski suci uistinu bolje mogu razumjeti i znati prilike koje su bile u ratu nego suci Haaškoga suda koji dolaze iz Ugande, Engleske, Amerike, ili pitaj Boga s kojeg kraja svijeta.» Međutim, uoči početka suđenja na koje je samo tužiteljstvo pozvalo gotovo 140 svjedoka, Olujić je podsjetio: «Radi se o ustupu predmeta od strane Haaškoga suda i Haaški sud ima pravo promatrati taj proces i u svakom trenutku može predmet vratiti natrag u Haag, ukoliko bi bilo povrijeđeno bilo pravo obrane bilo utvrđenje istine, kako to gleda Haaški sud. Mislim da je hrvatsko pravosuđe na to spremno, da može odgovoriti. Na koncu, ovaj hrvatski sud mora postupati po hrvatskim zakonima.»

Svjedoci iz inozemstva na suđenje stižu – videovezom

Iz hrvatskih je zakona i prije nego što je to Haaški sud postavio kao jedan od uvjeta za prepuštanje ovog slučaja izbrisana smrtna kazna, a u međuvremenu su stvoreni i brojni drugi preduvjeti – suci su prošli posebnu obuku, a kako bi se osigurala valjana zaštita svjedoka, dvije najveće sudske dvorane zagrebačkoga Županijskog suda su preuređene. Zaštićeni svjedoci – tužiteljstvo na popisu ima 34 – svjedočit će iz posebne sobe na sudu videovezom, a najavljeno je i uključivanje pojedinih svjedoka iz Srbije ili neke druge zemlje, koji neće biti u mogućnosti doći na suđenje u Zagreb. Novinari proces mogu pratiti iz press-centra, opremljenog video i audio priključcima.

I obrana je spremna, kaže Ademijeva odvjetnica Jadranka Sloković: «General Ademi je bio u Haagu godinu dana u pritvoru, a nakon toga je još u Haagu taj predmet bio dvije godine, tako da smo mi došli već do faze glavne rasprave kada je prepušten predmet hrvatskom pravosuđu, dakle mi smo taj dio pripreme obrane obavili.» Valja istaknuti i da će proces pratiti predstavnici OESS-a, u koje haaško tužiteljstvo ima puno povjerenje.