Iz ukrajinskog zatvora na bojišnicu

Od početka mobilizacije zatvorenika u Ukrajini sredinom svibnja svaki deveti od oko 27.000 zatvorenika u kaznenim ustanovama je "prijevremeno pušten na slobodu kako bi se neposredno uključio u obranu zemlje", stoji u službenom priopćenju. "Sloboda" ipak nije baš točna riječ za oko 3.000 muškaraca. Pod prismotrom Nacionalne garde oni prvo idu u odjel za novačenje gdje potpisuju ugovor o služenju u oružanim snagama, a onda nastavljaju na poligon gdje bi trebali postati vojnici.

Mnogi od njih su se još od početka napada Rusije na njihovu domovinu željeli priključiti obrani. Pisali su upravama zatvora, nadležnim organima, zastupnicima i aktivistima za ljudska prava. No služba pod oružjem je „pravo i dužnost“ građana, a osuđenima za kaznena djela su uskraćena i ta građanska prava. Ipak, u prvih nekoliko mjeseci nakon početka rata par stotina muškaraca je iz zatvora prebačeno u vojarne jer u njihovim slučajevima još nisu bile donesene pravomoćne sudske presude. 

Serhij Jonušas je predsjednik parlamentarnog Odbora za kazneni progon. On podsjeća kako je u to doba i Jevgenij Prigožin, osnivač zloglasne skupine Wagner, počeo s novačenjem zatvorenika iz ruskih zatvora. A i Ministarstvo obrane Rusije osnovalo je takozvane brigade "Oluja-Z", koje su se uglavnom sastojale od bivših zatočenika.

Vojska nije za svakog zatvorenika

Jonušas nam kaže kako je postojao etički problem zbog uključivanja kriminalaca u ukrajinsku vojsku. No koncem svibnja 2024. je na zbornom mjestu zatvora u kijevskoj regiji mogao objaviti promjenu zakona prema kojem će i u Ukrajini biti kažnjenicima biti omogućeno služenje u vojsci.

"U samo dva tjedna smo dobili 4.564 dragovoljnih prijava zatvorenika iz čitave zemlje. To je više nego što smo očekivali", kaže doministrica pravosuđa Olena Vizoska.

Provjera prijava traje nekih tjedan dana. Zatvorski liječnici odmah izuzimaju zatvorenike s ozljedama, kao i oboljele od AIDS-a ili tuberkuloze. No odluka ovisi i o tome zašto ne netko završio u zatvoru.

Oko toga se vodila žestoka rasprava među zastupnicima u Kijevu kod donošenja tog zakona i na koncu je dogovoreno kako neće prihvatiti nikoga tko je osuđen za zločine protiv nacionalne sigurnosti, za terorizam, ubojstvo s predumišljajem dvije ili više osoba, napada na policijske ili vojne službenike, čak i krivce za prometne udese sa smrtnim ishodom pod utjecajem alkohola, osuđene za seksualno nasilje ili posebno teške slučajeve korupcije.

"Tu nije kao u Rusiji”

One koji iz svih tih razloga nisu proglašeni nepodobnima posjećuju kadrovski časnici ukrajinskih brigada. Oni novinarima DW-a izričito naglašavaju razlike između njihovih posjeta i novačenja u ruskim zatvorima. U Rusiji se zatvorenike potiče na rat, obećava im se sloboda nakon godinu dana, a tamo je važan argument i dobra plaća – i nadoknada njihovim obiteljima ako izgube život. Ukrajinski časnici najprije traže dragovoljce koji su donijeli svjesnu odluku da žele braniti domovinu.

Do sredine lipnja većina od 2.800 prijava zatvorenika je riješena pozitivno. Pažnju je izazvao prvi slučaj Oleksandra B., 36-godišnjeg umjetnika iz Harkiva. On je osuđen na tri godine zatvora jer se nije odazvao pozivu na mobilizaciju. Protiv osude je žalbom dospio i do Vrhovnog suda. Nakon mjesec dana u zatvoru u Pervomajsku koji je poznat po strogosti, sam je tražio služenje u vojsci. U tako jasnom slučaju je i postupak bio brz: već 20. svibnja Oleksandar B. je bio pušten iz zatvora, a njegov odvjetnik kaže kako je već na vojnoj obuci.

Utrka za dragovoljcima

Krajem svibnja susrećemo se s bojnikom Dmitrom Kuharčukom ispred jednog ukrajinskog zatvora. U jesen 2021. je i on proveo tri mjeseca u zatvoru jer je udario policajca tijekom jednih političkih prosvjeda. Uz 34-godišnjeg bojnika iz bijelog terenskog vozila izlaze vojni psiholog i snimatelj. Imaju namjeru novačiti više desetaka zatvorenika, većinom među onima kojima to nije prvi boravak u zatvoru.

Ali pred vratima kaznene ustanove čekaju već dva časnika druge brigade iz područja Odese s istim zadatkom. "Netko je pobrkao stvari i nije nam dopušten pristup zatvorenicima," objašnjava jedan od njih. "Kažu nam da trebamo novačiti kod nas, na jugu. Ali gdje da nađemo vojnike kad kod nas na kilometar bojišnice ima samo 15 ljudi?"

Nakon par sati obje ekipe časnika se vraćaju pomalo razočarani. Časnici iz Odese su uspjeli unovačiti 18 zatvorenika, a Dmitro Kuharčuk izabrao je od 40 prijavljenih njih 17. Ipak, vjeruje kako bi ih mogli primiti i više: "Mi smo jedna od rijetkih jedinica koje znaju kako postupati sa zatvorenicima. Poznajemo njihovu psihu", vjeruje on.

Emocionalno i psihičko stanje, spremnost na sudjelovanje u borbi i motivacija budućeg vojnika su važniji nego teret zločina iz prošlosti, misli Kuharčuk. "Ljudi koje susrećemo u zatvoru žele jednog dana reći i svojoj djeci kako nisu sjedili u zatvoru tijekom rata, nego da su branili zemlju."

"Kaznena bojna”?

U jednoj od brigada se sljedećih mjeseci planira formiranje samostalne postrojbe od 600 do 900 bivših zatvorenika, možda čak i sa zapovjednikom iz njihovih redova. „Nedostaje puno ljudi, a moramo još čekati dok dođu tek unovačeni vojnici. Na taj način možemo popunjavati praznine“, kaže nam zamjenik zapovjednika te brigade koji nam se predstavio kao Vladislav. On je bivši državni odvjetnik, a te vojnike iz zatvora ne vidi tek kao kriminalce koji se žele izvući od služenja kazne. "Radimo s ljudima koji su motivirani da izvrše svoju dužnost", kaže Vladislav.

Jedan od tih dragovoljaca je 23-godišnji Vitalij J. iz Kijeva. U jesen 2020. ga su policajci u gradu Lucku uhitili s paketićem sintetičkih narkotika. Unatoč njegovoj tvrdnji kako nije ni znao što je u paketu, nego da je za druge osobe taj paket trebao poslati poštom, osuđen je na sedam godina zatvora. "Čak i tijekom suđenja sam želio otići u rat, ali su rekli da me neće uzeti. Tako sam morao sjediti dvije godine. Ali kada je donesen zakon, mogao sam podnijeti prijavu. Znam da ću do kraja rata biti vojnik. Ali i tamo će biti bolje nego u zatvoru", nada se mladić.

No brigadir Kuharčuk ne misli da je dobro bivše zatvorenike okupiti u samostalnu jedinicu: "Nećemo stvarati kaznene bataljune, to je neprihvatljivo. Imamo dobra iskustva s miješanjem tako unovačenih među druge dragovoljce", kaže naš sugovornik.

Vojna i hijerarhija kriminalaca

U tome ga podržava i Oleh Zvilja, čelnik udruge za ljudska prava "Zaštita zatvorenika u Ukrajini". Zvilja se se već dvije godine zalaže da i zatvorenici mogu ići u vojsku. No on smatra da bi trebali biti raspoređeni u različite postrojbe. "Zatvorenici u jednom zatvoru su kao pauci u staklenici. Oni će prenijeti svoje sukobe, svoju subkulturu i svoja neprijateljstva i u te vojne jedinice.“

Zvilja upozorava kako se ne smije zanemariti postojeća kriminalna subkultura u zatvorima. Postoji neka vrsta zatvoreničke samouprave čija nepisana pravila, nastala još prije stotinu godina, u normalnim okolnostima ne dozvoljavaju služenje vojske takozvanim „časnim zatvorenicima“. I samo "profesionalni kriminalci", odnosno istaknuti predstavnici organiziranog kriminala, imaju "pravo" tumačiti i mijenjati ta pravila.

Što treba učiniti "pošteni kriminalac”?

Jedan od njih, Serhij Lisenko poznat kao Lera Sumskoj, koji već duže živi u inozemstvu, već je na početku ruske invazije u veljači 2022. pozvao ukrajinske kriminalce na obranu države. "Pozvao se na pravilo prema kojemu je dužnost svakog 'časnog lopova' uzvratiti kad je napadnut“, tumači Zvilj.

On nam kaže kako se otpor novačenju zatvorenika vidi i u upravama zatvora. "Njihovo financiranje ovisi o broju zatvorenika, a mnogi od njih rade u zatvorskim radionicama, što je kaznionicama značajan izvor prihoda.“ Čuo je i pritužbe zatvorenika o korupciji: navodno su upravitelji nekih zatvora tražili novac od zatvorenika kako bi proslijedili njihov zahtjev za služenje u vojsci. Jer njihova je računica bila da će zatvorenik primati dobru plaću kao vojnik.

Ali autori novog ukrajinskog zakona ostaju optimistični. Ministar pravosuđa Denis Maljuska procjenjuje "mobilizacijski potencijal" u ukrajinskim zatvorima na 20.000 ljudi. On ne isključuje mogućnost ukidanja još nekih ograničenja za službu u vojsci, a primjena zakona bi se mogla proširiti i na zatvorenice.

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika