Istarsko maslinovo ulje spaja čak i Hrvatsku i Sloveniju

U situaciji u kojoj se čini kako se Zagreb i Ljubljana već godinama ne mogu dogovoriti ni oko čega, dogovor oko zajedničkog pokretanja postupka zaštite maslinovog ulja Istre pred europskim institucijama u Bruxellesu je gotovo kuriozitet. Tu vijest je jedan slovenski portal doista i objavio u rubrici "zanimljivosti" u kojoj se obično objavljuju bizarnosti. Ali razlog za takvo "čudo" leži i u tome da o maslinovom ulju nisu toliko razgovarali Zagreb i Ljubljana, nego je to inicijativa istarskih maslinara s jedne i druge strane granice.

Ni ovaj slučaj nije prošao bez teškoća. "Istrijani" - bez obzira sa koje strane granice bili, su duboko uvjereni kako je njihovo maslinovo ulje jedno od najboljih na svijetu. Tako je Slovenija još prije desetak godina izborila zaštitu autohtonosti ekstra djevičanskog istarskog maslinovog ulja i to pod oznakom "Slovenska Istra". Zato se slovenska strana u početku protivila naknadno podnesenom hrvatskom zahtjevu za zaštitu izvornosti istarskog maslinovog ulja.

Baš kao i u slučaju vina teran, slovenska je strana argumentirala da bi priznavanje hrvatskog zahtjeva za zaštitom istarskog maslinovog ulja dovelo "potrošače u zabludu" i naškodilo slovenskim proizvođačima, budući da je isti proizvod pod istim nazivom Slovenija već zaštitila. No, za razliku od terana čiju zaštitu Slovenija ni pod koju cijenu ne želi podijeliti s Hrvatskom (unatoč nedavnoj odluci Europske komisije kojom se i hrvatskim proizvođačima dopušta proizvodnja i prodaja tog vina) o maslinovom ulju ipak je postignut dogovor.

Istra ne poznaje granice

Slovenski maslinari prihvatili su ideju zajedničke zaštite istarskog maslinovog ulja znajući da to znači i veće količine maslinovog ulja i bolju promociju tog proizvoda u svjetskim okvirima, kaže Milena Bučar Miklavčič iz koparskog instituta za maslinarstvo za Slovensku tiskovnu agenciju. Prema njezinim riječima, promocijska aktivnost u slučaju zajedničke zaštite bit će globalno vidljivija, omogućavajući istodobno očuvanje identiteta kako slovenskog, tako i hrvatskog dijela Istre.

Riječ je o prvom slučaju zaštite maslinovog ulja u kojoj će sudjelovati dvije države, a zajednička zaštita u maslinarskim krugovima odlično je prihvaćena. Nakon što Europska komisija odobri zajednički hrvatsko-slovenski zahtjev - što se očekuje za tri mjeseca, maslinari s obje strane granice moći će svoje ulje deklarirati oznakom porijekla "Istra". Time će Istra, po mišljenju struke jedna od najuspješnijih maslinarskih regija na svijetu, napokon dobiti formalnu zaštitu geografskog porijekla svog vrhunskog proizvoda.

Ovom inicijativom Istra postaje jedinstven transgranični prostor, za što se godinama zauzima hrvatski europarlamentarac Ivan Jakovčić. On dosljedno zagovara suradnju Hrvatske i Slovenije na sličnim pitanjima i zato nije skrivao zadovoljstvo prijedlogom zajedničke zaštite maslinovog ulja: "Možda nisam otac, ali sam zato djed ove inicijative koja predstavlja jedini pravi put. Ovo je još jedan dokaz da suradnja među građanima i gospodarstvima, osobito uz granicu, unatoč političkim napetostima funkcionira odlično", izjavio je Jakovčić za DW. On isto tako smatra kako takva suradnja, kako u zaštiti maslinovog ulja, tako i teran "nema alternativu".

"Teran je ipak nešto drugo"

Istra i teran su neodvojivi pojmovi: internetska stranica Istrapedia navodi kako su još koncem 19. stoljeća praktično svi vinogradi Istre (oko 90%) bili pod teranom. No slovensko mišljenje jest da "pravi" teran potječe tek iz sićušnog dijela Istre. Zato nas i šef službe za odnose s javnošću slovenskog ministarstva poljoprivrede Luka Kočevar uvjerava da je slučaj terana "ipak nešto drugo" od suradnje kod maslinovog ulja: "Slučaj terana nema ništa zajedničko sa slučajem maslinovog ulja, osim istog postupka zaštite geografskog područja", kazao nam je Kočevar.

Objašnjava kako se teran smije proizvoditi isključivo na ograničenom dijelu Krasa, zbog specifičnih geografskih obilježja. "Takvih obilježja nema u drugim dijelovima slovenske i hrvatske Istre pa tamo ne može biti ni terana", objašnjava Kočevar. Za njega, to je ključna razlika između zaštite terana i maslinovog ulja: "Zna se što je teran. To vam je vino iz sorte refošk, koja raste na Krasu. Ni u slovenskoj Istri ne može se proizvoditi vino teran iz sorte refošk, tamo je to vino refošk" (odnosno refosco kako bi pak rekli u Italiji koji također smatraju kako je to "samo njihova" vrsta - op. red.)

Između Hrvatske i Slovenije, po njegovoj ocjeni, postoji jako dobra suradnja, a ovaj zadnji zajednički hrvatsko-slovenski zahtjev za zaštitu istarskog maslinovog, priznaje, nije ideja njegovog ministarstva. To je bila inicijativa samih maslinara i njihovih udruga. "Oni smatraju da će im takva inicijativa koristiti da budu konkurentniji na svjetskom tržištu, dok će im država, koja osluškuje želje proizvođača, pomoći inicijativu administrativno realizirati u Bruxellesu", kaže Kočevar.

Treba nam još mnogo takvih "bizarnosti"

Jakovčić pak podsjeća da je sličan dogovor kao i u slučaju maslinovog ulja brzo postignut i oko zajedničke zaštite istarskog pršuta. U tome su i slovenski proizvođači pršuta odmah prihvatili ideju zajedničke zaštite. "To je dobar primjer i za druge proizvode, koji se proizvode s obje strane granice", ističe Jakovčić pozivajući "prijatelje sa slovenske strane" na suradnju u zajedničkoj zaštiti terana i brendiranja tog vina na svjetskom tržištu, jer slovensko-hrvatski "vinski rat", kako kaže "nikome ne koristi".

Može li ovaj uspjeh utjecati da se vruće glave ohlade i kada je riječ o drugim otvorenim hrvatsko-slovenskim pitanjima? Jakovčić je uvjeren da može. Ali ako se sjetimo mnogih drugih sporova, od spora oko granice koji je prerastao u spor oko arbitražnog suda, pa sve do žilet žice na granici, hrvatsko-slovenski odnosi za preokret ipak trebaju više pozitivnih vijesti koje neće biti objavljivane samo u rubrici zanimljivosti.