Isplati li se Hrvatskoj članstvo u NATO-u?
4. travnja 2019
„Savez istih vrijednosti", „dugoročna stabilnost" i „pouzdano partnerstvo" ključni su pojmovi koje možemo izdvojiti iz izjava hrvatskog državnog vrha, a povodom prvog desetljeća članstva Hrvatske u Sjevernoatlantskom savezu.
Naime, osim nekolicine takozvanih suverenista, danas malo tko može i zamisliti drugačiji put države koja je, ne tako davno, izašla iz rata. Dr. Marinko Ogorec, stručnjak za obranu i sigurnost, u razgovoru za Deutsche Welle kaže da bi sustav izdvajanja za obranu, pristup obrambenim pripremama i potencijalima danas bio drugačiji da Hrvatska nije članica Saveza. „Sve bi bilo složenije i skuplje, a bili bi znatno nesigurniji no što smo sad", kaže nam.
Industrija pokušava, građani su ravnodušni
Ipak, ima i onih koji misle da se obećanja dana prije više od desetljeća nisu ispunila. Naime, govorilo se tada da će ulazak u Savez pokrenuti hrvatsku industriju i podignuti standard građana. „U nekim su situacijama očekivanja bila nerealna. Neki proizvođači su vjerovali da je dovoljno ući u NATO i da su im vrata širom otvorena. Jesu, ali na široko tržište NATO-a možete se plasirati isključivo vrhunskom kvalitetom i dostizanjem visokih standarda. Teško to ide", govori Ogorec i navodi primjere tvrtki HS Product i Šestan-Busch: „Oni koji idu s kvalitetom, imaju vidljive rezultate. Postali su dijelom NATO brenda.“ Prva tvrtka proizvodi pištolje i jurišne puške, a druga gama vojne i specijalističke kacige. Službeni podaci Hrvatske gospodarske komore kažu da obrambena industrija proizvodi godišnje 200 milijuna eura, od čega se 150 ostvaruje na stranim tržištima.
Hrvatska je postigla i određeni ugled među saveznicima, navodi naš sugovornik: “Nažalost, jedna je od rijetkih zemalja koja ima ratno iskustvo i to vrlo osebujno, brutalno i dramatično. Većina naših starijih časnika je sudjelovala u ratnim operacijama. To je izuzetno značajno u vojnoj struci. Osim toga, naši su se ljudi jako dobro pozicionirali u svim NATO-vim misijama. Pokazali su se vrlo učinkovitima, lojalnima, a to nije slučaj u velikom broju država članica.“
A kakav ugled NATO uživa među građanima? „I tu je bilo nerealnih očekivanja u početku. Neki političari su govorili kako je strateški cilj Hrvatske ulazak u EU i NATO po principu 'Savez će nas braniti, Unija će nas hraniti'. No, njemački vojnik neće nas doći braniti u Hrvatsku. NATO je sustav kolektivne obrane. On zahtjeva da se sve članice, na neki način, opredijele i zajedno sudjeluju u obrani svake od tih članica, a ne da jedna to radi umjesto druge“, odgovara Ogorec uz tvrdnju da je većina građana indiferentna prema Savezu te da su oni koji manje-više poznaju tu temu, pozitivno orijentirani.
Zašto su mirovine branitelja uračunate u trošak obrane?
Članstvo u Savezu jest i pitanje novca i pri tome se često miješaju članarina i ulaganje u obranu. „Jedini koji u javnoj sferi tih 2% BDP-a tumači kao davanje Savezu je američki predsjednik Donald Trump“, za DW kaže analitičar portala Obris.org Igor Tabak. Naime, Hrvatska je u prošloj godini za članstvo platila nešto više od 31 milijuna kuna, dok se 2% BDP-a odnosi na izdvajanja za vlastitu obranu. Riječ je o cilju koji su članice postavile 2014. godine u Cardiffu.
Vladajući su se tako pohvalili da su izdvajanja skočila s 1,3 na 1,71 posto, što je gotovo nadomak cilja, no upravo je Tabak upozorio da se radi tek o nešto kreativnijem računanju: „Prije dva tjedna NATO je objavio nove podatke koje su mu podastrle članice. Hrvatska je promijenila metodologiju u zadnjih godinu dana i to se sada vidi kroz te podatke. Formalno je podignula iznos za taj glavni kriterij dostizanja 2%, ali bez neke reforme ili ozbiljnog povećanja izdvajanja za obranu." Jednostavno rečeno, Hrvatska je u sumu izdvajanja ubacila i isplate mirovina djelatnih vojnih osoba, ali i branitelja.
Tabak objašnjava da je to na tragu same sugestije Saveza, ali i da Hrvatska praktično ne razlikuje vojsku iz Domovinskog rata i vojsku nakon njega. „No za razliku od veterana domovinskog rata, koji imaju brojna prava i poseban zakon, mirovine poslijeratnih vojnika su bitno manje darežljive, kao što su i sva druga socijalna i profesionalna prava aktualne vojske bitno skromnije regulirana. Iako formalno nema razlike, ona se vidi u praksi. I baš zbog toga Hrvatska je do sada radila razliku u izvještavanju za NATO“, navodi analitičar. Za lakše razumijevanje kažimo da je prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na 31. siječnja isplaćivano 15.108 mirovina djelatnih vojnih osoba u prosječnom iznosu od 3.780 kuna. I, još važnije, isplaćivano je 71.213 mirovina branitelja u prosječnom iznosu od 5.742. kune.
Pad razmjernog ulaganja u modernizaciju
„Samo su dvije članice koje su imale rat nakon Drugog svjetskog rata na svom prostoru. Jedino su Slovenija i Hrvatska imale opću mobilizaciju“, objašnjava analitičar Tabak. Samim time, u jednom trenutku imale su značajno veći udio vojnika u općoj populaciji. „Kao što je Hrvatska iz Ministarstva obrane izdvojila veteranska pitanja u posebno ministarstvo, na isti način su se donedavno tretirala vojna izdvajanja prilikom izvještavanja za NATO. Riječ je o velikim blokovima i stanovništva i novca koji mogu iskriviti cijeli pogled na temu i zato su do sada bili izdvajani, iako su bili dopušteni."
Zapravo, napuhavanjem izdvajanja uračunavanjem braniteljskih mirovina, otežavaju se dosizanja drugih kriterija. Suma je s 4,9 skočila na 6,5 milijardi kuna. „Kako je dignuta cjelina proračuna, tako je dignuta i kvota koja bi trebala biti uložena u modernizaciju. U istom tom Cardiffu je preporučeno da bi 20% uloženoga trebalo odlaziti na modernizaciju. A imali smo velikih problema s dostizanjem tih 20% dok su se konzervativnije računala ulaganja u obranu. Kako smo skočili na listi ukupnih izdvajanja, tako smo automatski pali na listi modernizacijskih izdvajanja. Tu smo sada na samom dnu Saveza“, zaključuje Tabak. Bugarska, na primjer, ne uključuje mirovine u izvješća za NATO.
Je li Trump u pravu?
Koliko je onda zapravo ispravna teza Donalda Trumpa da sve članice, osim Sjedinjenih Država, od Saveza dobiju više no što ulože? Marinko Ogorec tvrdi da sve ovisi o kutu gledanja. „Mogla bi biti istina da NATO dobiva više od Sjedinjenih Država, nego obrnuto. Što se Hrvatske tiče, to nije tako. Hrvatska ima pristup kolektivnoj obrani, zapadnoj tehnologiji, puno toga smo već dobili od saveznika. Da se razumijemo, pružamo i mi puno Savezu. Nije bilo gotovo niti jedne misije u kojoj Hrvatska nije sudjelovala i pokazala se kao učinkoviti i lojalni partner. Imamo i veliku prednost – nama niti jedan čovjek nije poginuo u misijama.“
O onima koji se nazivaju suverenistima i tvrde da Hrvatskoj nije mjesto u savezima, ovaj stručnjak za sigurnost ne želi konkretno govoriti. „Činjenica je da se Hrvatska nalazi na takvom geostrateškom prostoru da je sustav kolektivne obrane vrlo korisna stvar. Sudjelovanje u NATO-u i EU-u je korisno Hrvatskoj. Ako bi suverenisti tražili izlazak iz Saveza, kako bi riješili pitanje snabdijevanja i obrane? Osim ako to njima nije potrebno“, zaključuje Ogorec.