Islamistički "sveti rat" u Njemačkoj

Na aerodromu u Frankfurtu 2. ožujka 2011. godine je  dvadesetjednogodišnji Arid Uka ubio dva američka vojnika i teško ranio još nekoliko. Njegov motiv: mržnja prema vojnicima stacioniranim u Afganistanu. Prije toga je na internet-stranici YouTube gledao video koji prikazuje kako američki vojnici siluju muslimanke. Kasnije se saznalo da je Uka često posjećivao islamističke internet-forume za diskusiju i redovno gledao video-snimke radikalnih propovjednika. Ali, izgleda da nikad nije imao izravnog kontakta sa džihadistima.

Za Alexandera Eisvogela, potpredsjednika Savezne službe za zaštitu ustava, Arid Uka je tipičan slučaj samoradikalizacije internetom. Eisvogel je ove godine za novine Frankfurter Allgemeine Zeitung rekao da trenutno svjedočimo "Džihadizmu 2.0, jednoj vrsti 'virtualnog džihada'". Smatra da sada internet ostvaruje ono što su ranije nudili samo propovjednici, molitvene zajednice ili vjerske škole: formiranje društvene grupe koja utječe na druge.

Od telefaksa do Facebooka

Ovakav razvoj je u Njemačkoj relativno nov. Zaklada za znanost i politiku u Berlinu (SWP) je proučila džihadističku propagandu posljednjih 15 godina i izradila zbirno istraživanje o tome. Prema tom istraživanju, oko 2000. godine internet još nije igrao veliku ulogu. Tada je Al Kaida još slala izjave faksom ili snimala videokasete, koje je potom slala Al Džaziri. Ali, ubrzo nakon napada 11. rujna 2001. godine, postali su utjecajniji forumi na arapskom jeziku koji su hvalili džihad.

Kako objašnjava Guido Steinberg, istraživač terorizma za SWP, između 2003. i 2008. godine bilo je mnogo zapanjujućih objava na internetu. U to pripada i egzekucija američkog biznismena Nicholasa Berga, 2004. godine. Prema berlinskom istraživanju, u to vrijeme su terorističke skupine svoje snimke još uvijek objavljivale same. U istraživanju piše i da se sada sve češće javljaju simpatizeri i pristaše tih skupina, iako su mnogi važni internet-aktivisti organizacija kao što je Al Kaida mrtvi ili u pritvoru. Prema istraživanju, popularnošću Facebooka ili Twittera džihadisti su svoje aktivnosti premjestili i u društvene mreže i propaganda sada dolazi iz mnogih zemalja širom svijeta.

Od propagande do terorizma

Džihadistička internet-propaganda 2005. godine počela je i u njemačkom govornom području. Međutim, u ranoj fazi propagandisti još nisu radili toliko profesionalno, rekao je stručnjak za terorizam Steinberg u razgovoru za DW. S jedne strane, snimili su jako atraktivne propagandne video-klipove i preveli arapske tekstove na njemački, kako bi ih učinili dostupnim za širu javnost. "S druge strane, u mnogim slučajevima je za sigurnosne službe bilo poprilično jednostavno saznati tko stoji iza tih aktivnosti."

Zbog toga je u prošlom desetljeću u Njemačkoj bilo moguće uhititi mnoge utjecajne osobe te internet-scene, tvrdi on. Međutim, on kaže i da se te osobe stalno zamjenjuju novim. Smatra da je važan primjer za to grupa "Zajednica Abrahama", zabranjena u ljeto 2012. Steinberg kaže da su se vodeće ličnosti povukle iz Njemačke, ali nastavljaju širiti svoju propagandu – iz inozemstva. "To nas mora zabrinjavati, jednostavno zato što se ti sadržaji stalno šire na internetu." Prema Steinbergu, moguće je da ti džihadisti više ne šire samo propagandu, nego pokušavaju izgraditi i terorističke strukture.

Posebni put Njemačke

Izgradnja terorističkih struktura se u Njemačkoj prošlih godina razvila drugačije nego u drugim zemljama. Izgleda da je jezična barijera prema arapskoj propagandi za mnoge radikale koji žive u Njemačkoj dugo bila previsoka, smatra Guido Steinberg. "Njemačka scena je pod snažnim utjecajem regruta turskog i kurdskog podrijetla i oni su se prošlih godina u većini slučajeva priključivali uzbečkim organizacijama."

To je specifičnost Njemačke i vjerojatno je povezano s jezikom, kaže Steinberg. To je zbog toga što turski i uzbečki jezik imaju zajedničke korijene, kao što su srodna i ta dva naroda, Turci i Uzbeci. Uzbečke  grupacije kao "Islamska unija džihada" ili "Islamski pokret Uzbekistana" privukli su zainteresirane mlade muškarce, koji su zatim obučavani da budu borci.

Modernim sredstvima protiv modernih vremena

Slučaj Arida Uke s aerodroma u Frankfurtu na drastičan način pokazuje da obuka u terorističkom kampu nije uvijek potrebna. On je izgleda podlegao fascinaciji internet-propagande na njemačkom jeziku. Za Guida Steinberga to nije iznenađenje: "Način izrade se iznimno profesionalizirao." Smatra da su prije svega video snimke postale važnije i kasnije zaista doprinijele radikalizaciji, koja se silno ubrzala zbog snimaka.

Bečki znanstvenik Nico Prucha se u istraživanju SWP-a čudi toj vrsti propagande: "Ironično je što džihadisti koriste najmoderniji način komunikacije za borbu protiv modernosti." Stručnjak za terorizam Steinberg upozorava: "Ako je to trend budućnosti, sva borba protiv terorizma se mora organizirati na potpuno nov način."

Steinberg ne vidi jedinstven recept za rješenje problema. Smatra da postoji mnogo dobrih, različitih pristupa. Međutim, piše on u istraživanju SWP-a, u Njemačkoj nema više od nekoliko stotina džihadista i nekoliko tisuća pristaša i simpatizera. Zbog toga bi se nakon pritvora moglo pokušati uvjeriti poznate osobe džihadističkog miljea da se toga odreknu. Potom bi oni mogli uvjeriti scenu da je oružana borba pogrešan put, smatra Steinberg.