Iranske ambicije

"Važne točke još uvijek nisu definirane", upozorava ministar vanjskih poslova Francuske Laurent Fabius. Ipak, postignut je napredak. Njegov kolega iz Irana Džavad Zarif potvrđuje ovu procjenu. U mnogim pitanjima je dogovor moguć, ali kod drugih još uvijek postoje razlike u mišljenjima. Jedan član izaslanstva SAD-a, koji je želio ostati anoniman, izjavio je kako sumnja da će se konačni dogovor postići do kraja ožujka, što je prvobitno bilo planirano. Potvrdio jer ipak da se sve strane u pregovorima trude kako bi do tog roka ostvarile barem neki rezultat. "Iran mora donijeti neke vrlo teške, ali neophodne odluke", izjavio je ovaj član američkog izaslanstva.

Ipak, konačni cilj - dogovor o kontroli iranskog atomskog programa - kod zapadnih država i država oko Perzijskog zaljeva ne otklanja zabrinutost zbog vanjskopolitičkih ciljeva vlade u Teheranu. Njih i dalje brine želja Irana da postane nova regionalna sila Bliskog istoka.

Iranski savjetnici u Iraku

Tako se Iran već godinama angažira u Siriji. Tamo se postrojbe Revolucionarne garde bore na strani režima predsjednika Bashara el-Assada, baš kao i tisuće boraca libanonskog Hezbollaha - paravojske koju financira Teheran.

Mnogo toga ukazuje i na to da je Iran vojno aktivan i u susjednom Iraku. Iranski šef diplomacije Zarif je početkom ožujka za CNN izjavio da "Iran nema svojih snaga na iračkom tlu". Istovremeno je potvrdio da je njegova zemlja indirektno umiješana u borbu protiv terorističke organizacije "Islamska država". "Imali smo uvijek savjetnike u toj zemlji koji su podržavali iračku vladu i vojsku", priznao je on. Iranska novinska agencija FARS izvještava kako se iranski general Kasim Sulejmani nalazi u samom vrhu iračke vojske.

Susjedi Irana, baš kao i države Zapada, ovaj iranski angažman promatraju s pomiješanim osjećajima. Iranska vojna sila je dragocjena pomoć u borbi protiv IS-a. Jasno je isto tako da je vjernost Teherana sirijskom predsjedniku Assadu bitno doprinijela destabilizaciji prilika u Siriji. To je i omogućilo da u Siriji ojačaju teroristi IS-a.

Pitanje je također čemu vodi dugoročni angažman Irana u Iraku. General Martin E. Dempsey, šef zapovjedništva vojske SAD-a, angažman Teherana u borbi protiv IS-a vidi kao djelomično pozitivan. "Ipak, to bi mogao postati problem, ako to dovede do novih vjerskih podjela između šijita i sunita u toj zemlji."

Strah od hegemonskih težnji

Proteklih godina se pojačala bojazan da će među šijitima doći do još većeg utjecaja religije. Iran kroz suradnju s Asadom i libanonskim Hezbollahom daje veliku važnost saradnji sa šijitskim partnerima. Teheran i u Jemenu podržava šijitske pobunjenike naroda Huti, koji su natjerali u bijeg legalno izabranu vladu i trenutno vode borbe za prevlast nad gradovima na važnim strateškim položajima. Iran bi mogao pokušati pomoći šijitskim snagama u Jemenu, Siriji, pa i u Iraku da dođu na vlast. Pitanje je što bi to značilo za sunite u tim zemljama. Politička izolacija sunita, što je činila vlada bivšeg iračkog premijera Nurija el-Malikija, bitno je doprinijela tome da Islamska država stekne brojne simpatizere.

Uz sve to, savjetnik iranskog predsjednika Ali Junezi, ovako je nedavno opisao susjednu zemlju: "Trenutno, Irak ne samo da se nalazi unutar našeg civilizacijskog kruga utjecaja, nego je dio našeg identiteta, kulture, dio je našeg središta interesa i naše zemlje. Kako su geografija i kultura Irana i Iraka nerazdvojne, tako se mi ili borimo jedni protiv drugih ili ćemo postati jedno."

Junezi je ovom izjavom početkom ožujka izazvao niz ogorčenih reakcija. Irački ajatolah Ali al-Sistani je izjavio kako je njegova zemlja zahvalna Iranu na podršci u borbi protiv IS-a, ali je dodao: "To ne znači da će Irak izgubiti svoju nezavisnost i identitet." Junezi je potom izjavio da je pogrešno shvaćen. On je rekao da je govorio o "povijesnom i kulturnom jedinstvu", ali to ne znači "da će Irak postati dio iranskog carstva". Ali upravo u tu izjavu nisu povjerovali brojni analitičari.

Zajednički interes u borbi protiv IS-a

Arapski list Al-Hayat, financiran novcem iz Saudijske Arabije, zato s dozom zabrinutosti gleda na mogući sporazum o iranskom atomskom programu. "Države Perzijskog zaljeva su svjesne da se dogovor SAD-a i Irana neće odraziti samo na pitanja nuklearnih tehnologija. On će učvrstiti politiku vlade predsjednika Obame koji je slijep kada se radi o regionalnim ambicijama Teherana. To će ohrabriti Iran da i dalje ekspandira i ovlada arapskim svijetom - u Iraku, Siriji, Jemenu, Libanonu i drugdje."

Slične kritike iznijeli su i članovi Vanjskopolitičkog odbora američkog Senata. "Cilj Irana je postati najjača sila regije", tvrdi republikanski senator Marco Rubio. Šef američke diplomacije John Kerry odbacio je ovakva stajališta uz tvrdnju: "Ne smije se zanemariti činjenica da sve države regije imaju iste interese kada je riječ o problemu sa IS-om."

Otvoreno je pitanje tko je taj koji će biti u stanju da taj interes kasnije najbolje iskoristi u vlastitu korist.