Iran: Tko će biti predsjednik?

Na predsjedničkim izborima u Iranu, održanim u petak, 28. lipnja, nijedan kandidat nije uspio osvojiti više od 50 posto glasova kako bi postigao potrebnu apsolutnu većinu za pobjedu. Zato se ovog petka 5. srpnja odlučuje tko će preuzeti predsjedničku dužnost. Dva kandidata s najviše glasova idu u drugi krug: Masud Pezeškian, za kojeg je glasovalo 42,5 posto birača, i Said Džalili, koji je dobio 38,7 posto glasova.

Kandidat Masud Pezeškian

Kardiokirurg Masud Pezeškian se smatra umjerenim kandidatom od ukupno šest političara, kojima je ultra-konzervativno iransko Vijeće čuvara dopustilo kandidaturu za funkciju predsjednika. Pezeškian je već pokušao postati predsjednički kandidat 2021. godine; no tada je Vijeće čuvara to odbilo. Dozvola da ovaj put izađe na izbore smatra se strategijom Vijeća čuvara da mobilizira razočarane birače. No, ta strategija nije bila urodila plodom: službeni odziv birača bio je samo 40 posto, što je najniži izlazak na izbore od Islamske revolucije 1979. godine.

"Ne vjerujem da će izlaznost na drugi krug izbora u petak biti puno veća", smatra Hamidreza Azizi, politolog iz berlinske Zaklade za znanost i politiku (SWP) u razgovoru za Deutsche Welle. "Ni Masud Pezeškian nije uspio mobilizirati reformističke birače, niti su tvrdolinijaši uspjeli mobilizirati puno birača. Istovremeno, tvrdolinijaši su toliko podijeljeni da se nisu mogli složiti oko jednoga kandidata."

Samo 21 posto birača glasovalo je za tvrdolinijaše

Od ukupno 61 milijun ljudi s pravom glasa u Iranu, nešto više od 13 milijuna birača dalo je u prošli petak svoj glas trojici kandidata tvrdolinijaša: Saidu Džaliliju, trenutnom predsjedniku iranskog parlamenta, Mohamadu Bageru Galibafu i islamskom duhovnjaku Mostafu Purmohamadiju.

Mohamad Bager Galibaf i dva konzervativna kandidata, koji su ispali neposredno prije prvog kruga izbora, već su pozvali svoje pristaše da daju svoje glasove Džaliliju.

Said Džalili se u Iranu smatra kandidatom ultra-konzervativnog tabora. Pod predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom bio je zamjenik ministra vanjskih poslova za Europu i Južnu Ameriku. Odgovoran je za neuspjeh tadašnjih nuklearnih pregovora. Tek pod Ahmadinedžadovim nasljednikom postignut je nuklearni dogovor - koji je kasnije ukinuo američki predsjednik Donald Trump. Džalili se i dalje protivi normalizaciji odnosa sa Zapadom i zagovara proširenje strateške suradnje s Rusijom.

Džalili već dugo želi postati predsjednik. Ipak, on nikada nije bio favorit tvrdolinijaša. Na predsjedničkim izborima 2013. godine osvojio je samo jedanaest posto glasova i zauzeo treće mjesto. Godine 2021. povukao je svoju kandidaturu u korist Ebrahima Raisija, koji je na kraju kao jedini kandidat tvrdolinijaša pobijedio.

Raisijeva smrt u padu helikoptera 19. svibnja učinila je nužnim prijevremene izbore.

"Nisu svi birači, koji su glasovali za Galibafa, sada spremni dati svoje glasove Džaliliju", ukazuje iranski stručnjak Azizi i dodaje: "Njegov ultrakonzervativni stav mogao bi dovesti do toga da čak i dio tradicionalnih pristaša Islamske Republike glasuje za Pezeškiana."

Pezeškianova vjernost ajatolahu Hameneiju

Tijekom svoje predizborne kampanje Pezeškian je naglašavao svoju vjernost vrhovnom vođi Irana. U Iranu predsjednik nije šef države, on je samo šef vlade. Prava moć je koncentrirana u rukama vjerskog vođe ajatolaha Alija Hameneija. Hamenei je 2021. godine kritizirao diskvalifikaciju Pezeškiana za predsjedničke izbore od strane Vijeća čuvara. Pezeškian je tijekom svoje kampanje izrazio zahvalnost zbog toga i naglasio da neće dopustiti uvredu vjerskog vođe.

Istovremeno, Pezeškian pokušava pridobiti razočarane pristaše reformista; zalaže se za ponovnu izgradnju povjerenja između moguće umjerene vlade i stanovništva. Pezeškian je od 2008. godine zastupnik u parlamentu i pripada u skupinu umjerenih reformista. Pod predsjednikom Mohamedom Hatamijem od 1997. do 2005. bio je ministar zdravstva. Danas ima 69 godina.

"Ako pretpostavimo da su službene brojke točne i da nisu uveličane, vidimo da 60 posto birača u Iranu nije glasovalo. Ne vjerujem da će oni – posebno žene – sljedećeg petka izaći na birališta", kaže za DW foto-novinarka iz Teherana Alijeh Motalebzadeh. Ona je posljednjih godina više puta bila uhićena zbog svog rada i zalaganja za prava žena. Ona je potpredsjednica "Iranske udruge za obranu slobode medija".

Motalebzadeh naglašava kako su "svi kandidati tijekom predizborne kampanje, pri čemu je svaki od njih dio establišmenta i kao takav obnašao važne pozicije na različitim razinama, prešutjeli ili čak poricali sustavno ugnjetavanje žena. Ponašali su se kao da su bili oporba i kao da nemaju nikakvog udjela u svakodnevnim poniženjima žena u ovoj zemlji. Pri tome ne mislim samo na obvezni hidžab za žene, što je samo vrh ledenog brijega, već na njihovu diskriminaciju na svim razinama zbog njihovog spola."

Većina šuti

Koliko su žene u Iranu diskriminirane zbog svoga spola pokazuje trenutni izvještaj Svjetskoga gospodarskog foruma (WEF). U "Izvještaju o jazu među spolovima 2023" Iran zauzima 143. mjesto od 146 zemalja. WEF razmatra oblasti ekonomije, obrazovanja, zdravstva i politike i analizira u kojoj mjeri su muškarci i žene tamo ravnopravni. U Islamskoj Republici Iran žene nemaju mjesto u strukturama moći. One ne mogu biti vjerske vođe. Ne mogu se kandidirati za predsjedničku funkciju. Isključene su iz sudske vlasti. Ne mogu biti članice važnih vijeća kao što su Vijeće stručnjaka, Vijeće čuvara i Vijeće za posredovanje i arbitražu. U parlamentu je trenutno samo 14 od ukupno 290 zastupnika ženskog spola - sve zastupnice su strogo religiozne i vjerne pristalice islamske republike.

"Gorka iskustva iz prošlosti uvjerila su mnoge žene da se nijedan predsjednik neće zalagati za njihova prava. Brutalno suzbijanje prosvjeda posljednjih godina, posebno nakon smrti Jine Mahse Amini sa sloganom 'Žena, život, sloboda' kao i pogubljenja i uhićenja koja traju do danas, ostavili su vrlo duboke, svježe rane", primijetila je Alijeh Motalebzadeh. Aktivistica za prava žena dodaje: "Većina iranskog društva, koja nije glasovala, jedinstvena je u svojoj šutnji. Ovaj otpor politički sustav više ne može poricati."

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.