Irački kršćani slave Božić u strahu i nadi

"Kršćani u Iraku su poput žeravice koja tinja pod pepelom", kaže svećenik Jozef, koji je iz Libanona došao u irački Alkuš kako bi u teškim vremenima bio uz svoju braću po vjeri. U samostanu "Naša voljena Gospa" u podnožju planine Dohuk vrijedno se radi na pripremi za Badnjak. Vjernici postavljaju svijeće i u prostorije vješaju crveno-bijele ručnike, a priprema se i kandilo. Figure jaslica se još nalaze u slamom prekrivenim kartonima. Kada se dogodio napad Daeša, one su za svaki slučaj bile sklonjene u podrum.

Arapska riječ daeš se ovdje upotrebljava kao naziv za teroriste "Islamske države" (IS). I za kršćane je Daeš postao noćna mora. Više od dva milijuna ljudi, prema podacima UN-a, nalazi se u bijegu pred IS-om. Početkom kolovoza su ratnici IS-a na osvajačkom pohodu prema kurdskim metropolama Erbilu i Dohuku, zauzeli i Karakoš, kršćanski grad od 60.000 stanovnika, kao i sva sela koja se tu nalaze. Tek u Tilkefu, sjeverno od Mosula, zaustavljen je njihov proboj. Odatle do Alkuša je tek 20 kilometara.

Kršćani izumiru

Svećenik iz kartona uzima figuru malog Isusa i stavlja ga u jaslice. "Sada je najvažnije pripremiti se za budućnost", kaže Jozef hrabreći svog brata po vjeri Gabrijela. Njihova prošlost je mračna, jer su skoro dvije trećine populacije kršćana ovdje u proteklih deset godina ili ubijeni ili su napustili zemlju. "Najprije je bjesnila Al Kaida, a sada je tu Daeš." Kršćani su masakrirani, ubijani granatama i mecima i otimani kako bi se za njihovo oslobađanje iznudio novac. Njihove crkve su razorene, zapaljene. Samostan sv. Jurja u Mosulu, kome pripada Alkuš, u rukama je islamista i, prema saznanjima libanonskog svećenika, pretvoren je u ženski zatvor. U Mosulu, gradu u kome je živjelo mnoštvo kršćana, ne živi više nijedan pripadnik ove vjere. Jozef procjenjuje da od nekadašnjih 1,2 milijuna Kaldejaca još oko 300.000 njih živi u Mezopotamiji. Kaldejci su najbrojnija kršćanska skupina u Iraku, pripadaju Rimokatoličkoj crkvi i slave iste blagdane.

Alkuš je imao sreće u nesreći. Ova povijesna zajednica, čiji korijeni sežu još u 8. stoljeće prije Krista, uspjela je preživjeti. Dva dana prije napada Daeša, koji se dogodio 7. kolovoza, otac Gabrijel je od kurdske tajne službe dobio dojavu da teroristi namjeravaju zauzeti ne samo jezidski grad Sindžar, već i ostala područja. Za nekoliko sati cijelo mjesto se ispraznilo. Oko 1.000 obitelji je bježeći napustilo svoje domove i pobjeglo u planine ili prema Dohuku. Alkuš i obližnja sela ličila su na naselja duhova. Kasnije se većina stanovništva vratila, a i u susjedna jezidska sela se ponovo vratio život. Džihadisti nikada nisu kročili u Alkuš i okolna mjesta i nisu ih mogli "uprljati", kako kaže Gabrijel. Oko 300 obitelji se, kaže, nije vratilo, ali je oko 400 izbjegličkih obitelji iz još uvijek okupiranog Karakoša ovdje našlo utočište. Tako je u Alkušu došlo do rasta broja stanovnika. Za Božić će svi oni biti još bliže jedni drugima. Kršćani iz okolnih sela dolaze ovdje u samostan na polnoćku. Gabrijel se nada da će tu s njima biti i neki od prognanika iz Mosula.

Kaldejci su najveća skupina

Ono po čemu se Kaldejci razlikuju od katolika je to što njihovi svećenici nisu u celibatu. Oni se smiju ženiti i zasnivati obitelji. Pored toga, za njih u prvom planu ne stoje Kristove patnje, već njegovo uskrsnuće. Na križu u kaldejskim crkvama se ne nalazi razapeti Krist. Njihov križ je prazan. "Naše vjerovanje je okrenuto prema budućnosti", pojašnjava filozofiju svoje vjere patrijarh Keldejaca Luis Sako i dodaje da se tako "mora nastaviti dalje". Otac Jozef pragmatično ističe preduvjete da bi se nastavilo dalje: "Mi trebamo regiju za kršćane koji će biti pod zaštitom neovisnih sigurnosnih snaga. Potrebne su nam UN-ove postrojbe."

Trenutno je u samostanu devet svećenika, dva sjemeništarca i 14 siročadi. U njemu, međutim, ima mjesta za mnogo toga. No, ambiciozna daljnja izgradnja obustavljena je iz sigurnosnih razloga. Nedovršeno zdanje namijenjeno hodočasnicima svjedoči o značaju koji je imao samostan u Arkušu. I renoviranje nekadašnjeg eremitskog zdanja iz sedmog stoljeća je obustavljeno. Živopisne u stijenama uklesane pećine trebale su služiti kršćanima iz cijelog svijeta kao prostorije za meditaciju.

Nukleus kršćanstva

No, trenutno se ne može ni razmišljati o religijskom turizmu. Kaldejci bi bili sretni i kada bi se nekako mogao zaustaviti bijeg kršćana iz Iraka. "Kako bi ljudi ovdje mogli ostati mi, osim sigurnosti, trebamo i radna mjesta. Ljudi moraju imati povjerenje", kaže Gabrijel.

Za Božić je ovaj kaldejski duhovnik smislio nešto posebno. On je od kartona napravio kartu Iraka i na njoj predstavio burnu povijest od vremena Asiraca, njegovih predaka, pa sve do danas. Pokrajina Niniva, u kojoj se nalazi Alkuš, je svjetlost koja simbolizira "nastajanje kršćanstva". U smjeru juga boje postaju sve tamnije dok konačno ne prevlada dominantna crna boja. "Moramo ostati u svjetlosti", kaže on i dodaje "da to ponekad doseže i do granice ljudske izdržljivosti".