Industrija propala, ali zagađivača zraka ne manjka

Zimski pejzaži s kućama iz kojih se vije dim iz dimnjaka možda izgledaju romantično, no uz sve veći i veći cestovni promet, kućna ložišta postala su glavni uzrok onečišćenja zraka u Hrvatskoj. Cijena energenata ljude je odvratila od plina i vratili su se drvetu. Neki gradovi, uglavnom u unutrašnjosti, poput Zagreba, Osijeka, Kutine, Siska, Slavonskog Broda, zbog toga imaju lošiju kvalitetu zraka, no onečišćenje se osjeti i u manjim mjestima. Eva kaže kako za zimskih mjeseci teško diše dok hoda uz automobilima zakrčene prometnice, ali i po nekim dijelovima grada u kojima se dim naglašeno osjeti.

Lebdeće čestice najveći problem

Danas najveće onečišćenje i opasnost dolaze od cestovnog prometa i grijanja na kruta goriva koji su odgovorni za stvaranje sitnih lebdećih čestica te dušikovog dioksida. Kada govorimo o lebdećim česticama pod njima podrazumijevamo mikroskopski sitne krute čestice i aerosole koji lebde u zraku nošeni zračnim strujama, a mogu sadržavati brojne štetne spojeve, govori za Deutsche Welle dr. sc. Gordana Pehnec s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada.

„Danas se u prvom redu prate lebdeće čestice aerodinamičkog promjera manjeg od 10 µm (PM10) te manjeg od 2,5 µm (PM2,5), jer su čestice tih veličina povezane sa zdravstvenim učincima. PM10 čestice zadržavaju se najčešće u gornjim dišnim putovima, dok one manje dospijevaju dublje u pluća pa štetni sastojci čestica mogu kroz alveole ući i u krvotok. Stoga se osim masene koncentracije čestica u zraku određuje i njihov kemijski sastav, u prvom redu sadržaj štetnih metala olova, kadmija, nikla i arsena te policikličkih aromatskih ugljikovodika", kaže dr. sc. Pehnec.

Prekomjerno zagađenje

Policiklički aromatski ugljikovodici su izuzetno štetna skupina organskih spojeva koja nastaje nepotpunim izgaranjem organskog materijala, a mnogi od njih su kancerogeni, poput benzo(a)pirena. Tijekom sezone grijanje dolazi do povećanja njihove koncentracije. „Dnevni prosjek koncentracije lebdećih čestica ne smije prekoračiti 50 µg/m3 više od 35 dana u kalendarskoj godini. Na žalost, u Zagrebu i nekim drugim većim gradovima u Hrvatskoj granične vrijednosti prekoračene su tijekom 50, 70 pa čak i 100 dana godišnje, ovisno o mjernoj postaji i godini", kaže dr. sc. Pehnec.

Nadalje, problematičan je i dušikov dioksid, plin čiji su glavni izvor u gradovima ispušni plinovi automobila, ali i industrija i proizvodnja energije, jer nastaje pri izgaranjima na visokim temperaturama, te ozon, jaki oksidans koji, mada koristan u stratosferi jer nas štiti od UV zračenja, pri tlu štetno djeluje na ljudsko zdravlje, biljke i materijale te uzrokuje i glavni je sastojak fotokemijskog smoga.

Otrov iz uvoza

Zanimljivo je da, uz vlastitu proizvodnju, Hrvatska „uvozi" čak oko 70 posto onečišćenja iz drugih zemalja. Istovremeno, do 60 posto onečišćenja proizvedenog u Hrvatskoj ode u druge zemlje, otkriva nam Sonja Vidič, voditeljica Službe za istraživanje i modeliranje kvalitete zraka u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Zbog specifičnog oblika Hrvatske, zagađenje proizvedeno u Hrvatskoj atmosferska gibanja odnesu izvan granica te zemlje u roku od nekoliko sati, no jednako tako i u Hrvatsku dolazi onečišćenje iz drugih zemalja, najviše iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Italije, ali i iz Mađarske, Slovenije te čak iz Poljske i njezinih elektrana na ugljen. Slavonija je, kaže Sonja Vidič, pod najvećim utjecajem onečišćenja iz drugih zemalja. „Slavonski Brod, primjerice, ima nesreću da je na samoj granici. Ne radi se samo o rafineriji nafte, koja je pojedinačni izvor i mada se čini dominantan, ona to nije – u zaleđu, u sjevernoj BiH, imate jake termoelektrane na ugljen koje kuljaju sumporni dioksid. Osim toga, Slavonski Brod ima i granični prijelaz i kamionski promet koji prolazi kroz centar grada, što sve doprinosi visokim razinama koncentracija onečišćujućih tvari, osobito lebdećih čestica."

Zagađen nacionalni park

Vidič navodi dalje da Slavoniju onečišćuju s istočne strane i termoelektrane na ugljen u Srbiji.

„Tako se snažno onečišćenje zraka konstantno mjeri i u Kopačkom ritu, nacionalnom parku koji je kao ekosustav od posebnog interesa. Na žalost on je pod negativnim utjecajem prekograničnog transporta onečišćujućih tvari i ima povišene koncentracije u odnosu na ostala ruralna područja u Hrvatskoj“, navodi Vidič iz DHMZ-a, koja kaže da onečišćenje ipak nije takvo da prelazi vrijednosti opasne po zdravlje. Očekuje ipak da će se s približavanjem tih zemalja EU-u i njihova proizvodnja energije morati uskladiti s propisima koji važe u Uniji, pa će i buduća postrojenja koja se planiraju u BiH opremiti tehnološkim rješenjima za odsumporavanje dimnih plinova.

Zagađenje moguće smanjiti

Da je onečišćenje moguće smanjiti, pokazuje činjenica da je upravo sumporov dioksid bio jedan od glavnih polutanata kada se kvaliteta zraka počela u Zagrebu pratiti sredinom 1960-ih.

„U to vrijeme su razine SO2 i dima u Zagrebu bile izuzetno visoke, moglo bi se reći kritične, a kao posljedica korištenja fosilnih goriva, u prvom redu ugljena", kaže Gordana Pehnec.

„U to vrijeme u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj nije postojao zakon koji bi regulirao ta pitanja pa je stoga grad Zagreb sedamdesetih godina donio dvije odluke usmjerene na smanjenje emisija. Izgradnjom plinske i toplinske mreže prestao se koristiti ugljen u kućanstvima, a također su se počele kontrolirati i ograničavati razine sumpora u gorivu. Tim mjerama postiglo se da su se koncentracije SO2 značajno smanjile te ovaj onečišćujući plin od devedesetih godina prestaje biti problem", kaže dr. sc. Pehnec. Značajan padajući trend pokazuje i olovo koje je u zraku vezano na lebdeće čestice, nakon što su '90-ih zabranjeni olovni aditivi u benzinu.

Neki hrvatski gradovi već su donijeli akcijske planove kojima bi se trebalo smanjiti onečišćenje. To se u prvom redu odnosi na poboljšanja regulacije prometa i javnog prijevoza, izgradnju biciklističkih i pješačkih staza, poticanje korištenja ekološki prihvatljivijih goriva, poput autobusa na plin u javnom prijevozu ili električnih automobila, kao i razne mjere energetske učinkovitosti, poput termičke izolacije zgrada kako bi se smanjila potrošnja energije. Neki gradovi u Europi već su uveli ili upravo uvode zabranu korištenja vozila na dizel, ističe dr. sc. Pehnec, dok Sonja Vidič upozorava da će klimatske promjene donijeti nove izazove. „Mi još nismo toliko patili koliko druge zemlje, ali vidimo nevremena, oluje, poplave, toplinske valove, činjenicu da više nema proljeća i jeseni, nema snijega u Zagrebu, ali ga sve češće ima u Šibeniku, Splitu ili na Hvaru, kao posljedica nevremena. To su pojave iz kojih se vidi da je došlo do određenih poremećaja u atmosferi. Posljedično, to će se odraziti i na razdiobu onečišćenja i kvalitetu zraka. Zato se na razini EU-a vodi politika da se, neovisno o tome jesu li koncentracije unutar propisanih vrijednosti, uporno ide na kontinuirano smanjivanje emisija svih polutanata. EU smatra da emisije polutanata treba smanjivati jer ne znamo do koje mjere će nas kombinirani učinak i sprega atmosferskog onečišćenja i klimatskih promjena pogoditi“, kaže Sonja Vidič iz DHMZ-a.