"Imate li što za prijaviti carini?"

Ljeto je doba putovanja. Milijuni ljudi ovih dana prelaze sve moguće svjetske granice i mnogi "ne mogu odoljeti" da onda kući ne ponesu i "malu uspomenu" na put koji su proveli. Mnogi od svjetskih putnika i iz Hrvatske će na povratku u domovinu proći kroz, na primjer zračnu luku u Frankfurtu - i onda je na njemačkoj carini da provjeri, što se unosi u Europsku uniju.

A nosi se doista svašta. Malo tko baš čezne imati posla sa carinicima, ali u Hamburgu se isplati posjetiti Muzej carine gdje je izložen tek djelić skurilnih eksponata koji su građani odlučili ponijeti kući.

Zapravo, carina postoji gotovo od kako postoje i granice. U muzeju se može vidjeti i da možemo biti sretni što živimo u današnjem dobu. Jer nekad su čak i gradovi imali svoje carine, a sve tamo do sredine 19. stoljeća su na području današnje Njemačke postojale 34 zasebne države - i baš svaka je imala svoje carine i namete. Sve do Carinske unije 1837. je bilo oko 1.800 različitih carinskih ureda - a da zbrka bude baš potpuna, na tom području se plaćalo u čak 123 različite valute.

Šverceri soli ili svile

Danas nas zebe oko srca kad nosimo koju "šteku" cigareta više od dopuštenog ili flašu alkohola. Ali prije je postojao veoma dug popis proizvoda koji se smio unositi u samo ograničenoj količini - čak na primjer sol ili šibice. Neke proizvode je dugo vremena bilo potpuno zabranjeno prenositi preko mnogih granica bez osobite dozvole - i tu ne govorimo o narkoticima ili oružju, nego na primjer o svili ili porculanu.

Njemački Muzej carine je otvoren u bivšim skladištima luke u Hamburgu i carina i danas najviše posla ima s velikim špediterima i prijevoznicima. Nadzor građana je najsloženiji dio posla - ali se uvijek iznova pokaže da je on potreban.

U muzeju se nalazi i jedan automobil gdje posjetioci mogu ovaj put biti carinici - i potražiti, gdje se pokušava nešto prošvercati. Za iskusne službenike, to su mjesta gdje će ionako prvo pogledati: u spremniku za gorivo je sakrivena gotovina zarađena na tko zna kakav način, u stražnjem sjedalu su lijekovi, a u rezervnoj gumi su sakrivene cigarete.

Briga za životinje na carini

Među eksponatima je na primjer i jedna torba sa priborom za golf. Osoba koja je pokušala prijeći granicu s tom torbom je čak pitala službenika, gdje je najbliže igralište za golf. Cariniku je ipak sve to bilo pomalo sumnjivo, ne na kraju jer je - bio siječanj i sve je još bilo pod snijegom. Zato su malo bolje pogledali tu torbu i doista otkrili kokain u lopticama za golf.

No carinici imaju najviše posla s osobama koji možda i ne znaju da žele unijeti predmet koji nipošto ne smiju uopće imati. Na primjer, malo tko razmišlja o carini kad kupuje ogrlicu od koralja, cipele ili opasač negdje na svijetu. Ali koralji su zaštićena vrsta u mnogim zemljama, a i cipele ili opasač mogu biti od aligatorske ili kože neke druge životinje koja stoji pod međunarodnom zaštitom, takozvanom Washingtonskom sporazumu.

"Takva kupnja može svakako biti veoma skupa", objašnjava službenik muzeja Lutz Hannemann, "jer se predmeti od zaštićenih vrsta odmah plijene." Tu nije samo riječ o koži tigra ili slonovskim kljovama, nego na primjer i cvijet runolista će biti zaplijenjen - i veoma je moguća paprena globa.

Ne kupujte jeftino!

Drugi, golemi - i sve veći posao za carinike je potraga za krivotvorinama proizvoda zvučnih imena i modnih kreatora. Nekad su se krivotvorili tek skupocjeni ručni satovi, ali danas se krivotvori sve, od sportske opreme i modnih predmeta pa do elektronskih uređaja i čak - prehrambenih namirnica.

Izgleda da "šverceri" takvih predmeta mogu biti baš svi, od poznatih iz svijeta estrade do umirovljenice iz susjedstva, od predsjednika uprava pa do nezaposlene frizerke. I službenik muzeja carine, Lutz Hannemann priznaje kako je to sve veći problem, jer mnoge navede na kupnju povoljna cijena proizvoda kojeg žele: "Kupiti jeftino nije uvijek povoljno. Zapravo, čovjek tu nikad ne zna, što je u tom proizvodu i od čega je napravljen. Posebno je opasno kupovati falsificirana žestoka alkoholna pića i to lako vodi do najtežih slučajeva trovanja."

Unošenje falsificiranih predmeta znači njihovu zapiljenu i opet, paprenu globu tako da i takva jeftina kupnja ispada veoma skupa. Povrh toga, u ovoj zemlji u nadležnost carine spada još dva golema područja s onu stranu zakona: borba protiv organiziranog kriminala i nadzor da li stranci koji rade u ovoj zemlji imaju i odgovarajuće dozvole. U svakom slučaju, usprkos ujedinjenoj Europi se ne čini kako će nestati posla za njemačke carinike.