Imam li rak? Pitaj vinsku mušicu
9. veljače 2014Znanstvenici je nazivaju latinskim imenom Drosophilidae. Iza tog imena se skriva mušica koja u pravilu nije veća od dva milimetra i koja na većinu nas djeluje neugodno. Riječ je o dosadnoj mušici koju mnogi automatski ubijaju. U budućnosti bi međutim, prije nego to učine, trebali stati i razmisliti.
Znanstvenici i istraživači sa Sveučilišta u Konstanzu su otkrili da vinska mušica može biti itekako korisna. U budućnosti će ona najvjerojatnije spašavati ljudske živote. Vinska mušica ima jako osjetljivo osjetilo mirisa. Stanice karcinom oslobađaju karakteristične mirise koji se razlikuju od drugih mirisa. To je profesora Giovanni Galizia, neurobiologa na spomenutom Sveučilištu navelo na spasonosnu ideju, koja bi mogla utrijeti put dijagnostici na području ranog otkrivanja raka. Poznato je da ćelije raka mogu namirisati i psi. No, četveronošci koji laju nisu baš najpodesniji za znanstvene laboratorije. Za razliku od njih je vinska mušica idealna za eksperimentiranje i uzgoj.
Eksperimentalni robot i mušica
U laboratoriji Odjeljenja za neurobiologiju Sveučilišta u Konstanzu nalazi se poseban uređaj. Riječ je o robotu čija ruka s injekcijom prelazi preko 20 posuda od stakla i isisava iz njih tekućina. Alja Luedke, suradnica u Istraživačkom centru, pažljivo promatra što radi robot. On izvlači miris iz jedne bočice i raspršuje ga na jednu vinsku mušicu. Pri tome se ruka robota fokusira na jednu minijaturnu metalnu pločicu. To je središnji dio uređaja kojim eksperimentiramo, pojašnjava Daniel Muench - još jedan član istraživačkog tima.
Riječ je o malom udubljenju u koji se stavlja mušica. Robot prvo isisava aromu iz jedne vrste epruvete odnosno eksperimentalnih staklenih posudica, a onda se na mušicu, zarobljenu na metalnoj pločici, raspršuje taj miris odnosno aroma. U tom trenutku pogled znanstvenika iz Konstanza nije usmjeren na robota i mušicu već na monitor. Tamo se pojavljuju crteži u boji, za koje bi se, na prvi pogled, moglo pomisliti da ih je naslikala ruka nekog slikara apstrakcije. Ali na njima znanstvenici točno mogu ustanoviti koje mirise tog trenutka udiše vinska mušica.
Ćelije u boji
Daniel Muench pojašnjava kako svaki miris odnosno aroma na monitoru oslikava svoj specifični uzorak. Ćelije karcinoma imaju specifične uzorke. Znanstvenici ih odmah mogu razlikovati od ostalih grafičkih prikaza mirisa. Ukoliko mušica udahne miris stanice karcinoma onda znanstvenik na monitoru vidi poseban grafički prikaz. A to znači: znak za uzbunu - karcinom! I ne samo to. Receptori mirisa vinske mušice su toliko osjetljivi da mogu razlikovati ćelije različitih vrsta karcinoma. I to naučnici mogu otkriti na odgovarajućim, specifičnim grafikama, crtežima ili "umjetničkim slikama" koje se pojavljuju na ekranu/monitoru.
Ruka robota stalno uzima novu probu s mirisom i raspršuje ga na vinsku mušicu. U cijelom eksperimentu sudjeluju i mnogi elektronski uređaji. No, oni sami nisu dovoljni. Najvažnije je u svemu nepogrešivo čulo mirisa vinske mušice, kaže znanstvenica i suradnica tima Alja Luedke. Jer, prirodni receptori mirisa vinske mušice su puno osjetljiviji od elektronskih senzora.
Pitaj vinsku mušicu
I tako samo nekoliko milimetara velika vinska mušica u stanju je u budućnosti pružiti itekako važan doprinos u otkrivanju stanica karcinoma. U suradnji sa Sveučilištem La Sapienza u Rimu naučnici rade na konstrukciji kompatnog uređaja za dijagnozu/analizu. Zamislivo je da se senzori mirisa izdvoje iz mušice i da se izolirano pokušaju integrirati u jedan dijagnostički uređaj. Tako bi se možda mogao uvesti jednostavni test, kojim bi se puhanjem moglo utvrditi ima li neko karcinom u ranom stadiju ili ne.
Nije čudo da mnogi liječnici i znanstvenici koji istražuju ćelije raka s pažnjom očekuju ishod projekta. Među njima je i onkolog prof. Helmut Oettle, koji istražuje u berlinskom medicinskom centru Charité. On međutim ukazuje na jednu poteškoću. Mirisni koktel jednog čovjeka je puno kompleksniji nego mirisi proba sa aromama, koji se nalazi u reagenskim posudicama. Stoga, vjeruje on, istraživački projekt u Konstanzu ni izdaleka nije u toj fazi koja bi mu omogućila da bude upotrijebljen klinički , u svakodnevnom životu. Pa ipak to je velika nada kada je riječ o ranom otkrivanju karcinoma.