Ima li koristi od UN-ovih misija u Africi?
21. listopada 2012Od kraja 80-tih godina prošlog stoljeća Ujedinjeni narodi u Africi pojačano provode akcije za postizanje mira (Peace Making Operations) kao i misije održavanja mira (Peace Keeping Operations). U ove potonje spada i Misija UN-a za referendum u Zapadnoj Sahari (MIUNRSO), dosad najdugotrajnija UN misija u Africi. Od 1991. 230 vojnika UN-a kontrolira primirje sklopljeno između marokanske vojske i pokreta Front Polisario. Od tada doduše nije dolazilo do ozbiljnijih oružanih sukoba no isto tako nije ispunjena ni glavna zadaća ove misije a to je provođenje referenduma o budućnosti područja Zapadne Sahare.
U Darfuru bez trajnog mira
I 2007. na 26.000 vojnika povećana misija UN-a u sudanskoj pokrajini Darfur, se svodi na održavanje labilnog mira. Misija koja međunarodnu zajednicu godišnje stoji jednu i pol milijardu eura održava status quo i tako će, čini se, ostati još godinama. Iako mnoge UN-ove misije u svijetu ne završavaju u predviđenom roku, izgleda da su izrazito u Africi dugog vijeka. "Naše je iskustvo da zaista mnoge misije u Africi nisu u potpunosti okončane", kaže Tobias Pietz iz Centra za međunarodne mirovne misije (ZIB) u Berlinu. Među takve misije spada i ona u Kongu koja traje od 1999. i broji preko 20.000 UN vojnika. Njima, iako raspolažu i vojnim mandatom, nije uspjelo postići kakav-takav mir između vladinih postrojbi i brojnih milicija. "Uspjeh mirovnih misija uvijek ovisi o mnogim faktorima", kaže Pietz i zbog toga je, kako nastavlja, vrlo teško davati prognoze o uspjehu.
Uspješna priča Liberija
Jedna od uspješnih priča je mirovna misija u Liberiji. U ovoj zemlji su nedavno održani drugi slobodni izbori a dosadašnja vojna misija se upravo nalazi u fazi transformacije ka čistoj civilnoj misiji. I inače je, kako svjedoči i Human Security Report, zahvaljujući UN-ovim misijama, posljednjih desetljeća smanjen broj žrtava oružanih sukoba. "Iz ovoga je vidljivo da instrument mirovne misije ima mogućnosti stabilizirati situacije", smatra Pietz. "No Mali i Zapadna Afrika ipak predstavlja drugačiji slučaj. "U Maliju imamo jednu posebnu situaciju jer ovdje vojnike za misiju biraju zajednički Afrička unija i lokalna organizacija ECOWAS. Regionalni princip se primjenjuje u još nekoliko afričkih zemalja", kaže Pietz. No ponekad je potrebna i dodatna komponenta u vidu stranih postrojbi koje skrbe za određenu ravnotežu. "Francuske postrojbe su u Obali bjelokosti pozitivno utjecale na postizanje mira. Ta komponenta u Maliju nedostaje", zaključuje Pietz.