Ima još poreznih oaza osim Liechtensteina

Jer i visoki gost iz Liechtensteina dobro zna kako Njemačka ima gospodarskih instrumenata da sićušnoj kneževini priredi ozbiljne neugodnosti. Ali ima i drugih oaza - prema kojima je Berlin gotovo nemoćan.

Često se kao porezne oaze spominju egzotična mjesta kao što su Kajmanska otočja, Aruba, Guadeloupe ili Martinik - ali u međuvremenu, njemački bjegunci od poreza ne mogu napraviti ništa gluplje nego tamo pohraniti svoj novac. Jer te zemlje spadaju u takozvane "staklene" - zemlje koje, kao i većina Europskih, automatski javljaju sav imutak Nijemaca ovdašnjim poreznicima. Druga grupa zemalja dugo je vremena bila velik problem ne samo Nijemcima: tu je Švicarska, Luxemburg ali i na primjer Austrija. I tu je - ponekad sam Berlin, ponekad je pomogao i Bruxelles - izvršen pritisak tako da je između tajnosti banaka i plaćanja poreza pronađen kompromis: paušalno plaćanje određenog postotka u ime poreza. Ponekad to nije ni tako malo; od 2011 je dogovoreno da paušalni porez na dobit od kapitalnih ulaganja bude 35%. U tu grupu načelno spada i Liechtenstein i upravo je to bila poruka kancelarke: Vaduz treba ozbiljnije shvatiti svoju zadaću posrednika.

Ne surađuju i baš ih briga

Treća skupina su zemlje kod kojih je prilično komplicirano dobiti podatke o ulozima Nijemaca. Zapravo, u tu grupu spadaju i mnoge zemlje koje su na rubu Europske Unije - od Islanda i Norveške pa do Turske ili Hrvatske. Ali su tu i zemlje koje jednostavno ne žele surađivati - kao Rusija ili Dubai gdje zbog njegove nafte Berlin jedva da može izvršiti pritisak.

Ali izbor odredišta je često motiviran i - modom. Dieter Ondracek, predsjednik Sindikata njemačkih poreznika: "Zato već počinju transferi u Singapur, Dubai, Kajmanska otočja, na Wilmington Delaware u Sjedinjenim Državama - samo da spomenem neke. Andora je također još omiljena. Na čitavom svijetu uvijek iznova ima zemalja koje sa zahvalnošću primaju takav novac i jednostavno ne surađuju." U tu skupinu spadaju na primjer još i Bahami, Hong Kong, Singapur ili Ujedinjeni Arapski Emirati.

Nije toliki problem sakriti - koliko vratiti

64-godišnji Dieter Ondracek dobro zna o čemu govori: decenijama je radio i kao revizor i kao istražitelj poreznog ureda. On osobno je vidio u poslovnim knjigama svašta - ali i zaključuje: zapravo nije toliki problem gotovinu smjestiti na neko mjesto gdje će i dalje "raditi", ali daleko od očiju poreznika. To je zapravo i smisao poreznih oaza - inače novac isto tako možete smjestiti u čarapu. Transakcije se obično obavljaju preko čitavog lanca računa, plaćanja izmišljenih usluga ali za carinike na granici prema Švicarskoj nije rijedak ni prizor kovčega punog novca.

Mnogo je veći problem "vratiti" novac u legalan opticaj. Sa jedne strane jer upravo taj problem imaju i svi mogući kriminalci i šverceri, od narkotika, oružja pa do ljudi - tako da i policija osobito pazi kod koga se odjednom našao velik iznos gotovine. Što dakle činiti? Dieter Ondracek: "Možete na primjer provesti prenisku stavku: kupiti zemlju ili zgradu i kod bilježnika javiti nižu vrijednost i onda na ruke platiti razliku. Ona onda može biti i iz tajnih zaliha. Ali ne kupuju se svaki dan zemljišta za velike novce i onda postaje teško vratiti novac, bez da nekome ne upadne u oči."