Iluzija njemačkog bogatstva
13. prosinca 2011Od uvođenja eura u Njemačkoj gotovo da uopće nisu porasli troškovi radne snage. Dok su se u drugim zemljama eurozone primanja uposlenika povećala za oko tri ili četiri posto godišnje, u Njemačkoj je između 2000. i 2010. godine ovaj porast iznosio u prosjeku svega 1,7 posto. Prema mišljenju znanstvenika iz zaklade Hans-Böckler, ovakva neujednačenost može postati i već postaje opasna.
Jedan od razloga zašto je u Njemačkoj situacija po ovom pitanju drugačija nego u drugim zemaljama svakako je suzdržanost ovdašnjih sindikata koji su posljednjih godina činili sve kako bi što je više i bolje moguće spriječili masovna otpuštanja i nezaposlenost. Drugim riječima, kako navodi Gustav Horn iz spomenute zaklade, njemački sindikati su se zadovoljili porastom plaća u jednakoj mjeri kao što je rasla i proizvodnja u poduzećima.
Kako niske plaće destabiliziraju euro
"No, još manje nego na području industrije, proteklih su godina još slabije rasle plaće u uslužnim djelatnostima. Ovdje često nisu bili dogovoreni čak ni tarifni ugovori. S druge strane mora se naglasiti da su uslužne djelatnosti jednim dijelom i dio industrije, pa su samim time niske plaće u uslužnim djelatnostima smanjivale i troškove proizvodnje, odnosno, industrije“, naglašava Gustav Horn iz Instituta za makroekonomiju i istraživanje razvoja konjunkture pri zakladi Hans-Böckler.
Problem je u tome, dodaje on, da ove prednosti u proizvodnji s jedne strane i slabije platežne sposobnosti radnika s druge strane, dovode do toga da Njemačka sve više izvozi, a sve manje uvozi. Ova neujednačenost bi se prije, u vrijeme postojanja njemačke marke još mogla uravnotežiti, no u euro zoni ovako nešto nije moguće. "To znači da bogatstvo, odnosno, višak koji Njemačka na ovaj način zaradi, to čini na štetu ili nauštrb nekog drugog koji za to vrijeme pada u dugove. U međuvremenu svi već znamo da tržišta postaju nesigurna i nestabilna ukoliko se ne poštuju pravila vezana za granice dužništva. Kada dužnici više nisu platežno sposobni, tada su pogođeni i vjerovnici. Jednom rječju, višak koji Njemačka ima zapravo to i nije nego je riječ o iluziji koja će kad tad nestati“, upozorava Gustav Horn.
Povećati plaće i uvoz
Argumente poduzetnika da zbog konkurencije zemalja u razvoju ne smiju povećavati mjesečne dohotke, ovaj stručnjak ne drži vjerodostojnima. Činjenica je, kaže on, da su u Njemačkoj relativno visoke plaće upravo u onim branšama koje na međunarodnim tržištima imaju jaču konkurenciju. "No, ne može mi nitko reći da se recimo plaće frizerki ne povisuju zato jer ljudi idu u Peking na šišanje“, kaže Horn.
Prema njegovom mišljenju ovaj problem međutim ne bi trebali rješavati sindikati već politika. Naime, u Njemačkoj više od 40 posto zaposlenih radi bez tarifnih ugovora. "Stoga bi bilo potrebno da se politika više uključi kako bi se povećali mjesečni dohotci. Time bi se povećala potrošnja i uvoz čime bi se smanjila neujednačenost u euro zoni“, zaključuje Gustav Horn.
Autor: Peter Stützle / Ž.Telišman
Odg.ur.: D. Dragojević