Ilegalna sječa tropskih šuma za europsko tržište
1. lipnja 2004Unatoč povremenim naoblačenjima pa i pljuskovima u Njemačku je konačno stiglo pravo proljeće. Temperature iznad 20 stupnjeva izmamile su brojne ljubitelje prirode na terase kafića ili na vlastite balkone i u vrtove. Dobrom prometu vesele se prodavači vrtnih garnitura za sjedenje koje sve češće nisu od plastike nego od tropskog drveta. Problem je pritom što su mnogi od tih artikala napravljeni od ilegalno posječenog tropskog drveća. Organizacije za zaštitu okoliša predbacile su njemačkom trgovinskom lancu Aldiju da prodaje stolce, stolove i klupe upravo od takvog drveta.
"Kvaliteta visoka, cijene niske", glasi Aldijev slogan. Da Aldi ima niske cijene, to je svakome poznato. Kod kvalitete ponekad, međutim, postoje zamjerke. Prošlog je tjedna Aldi u svojim posebnim akcijskim prodajama nudio vrtne garniture od tropskog drveta, koje prema navodima organizacija za zaštitu okoliša potječe od ilegalno sječenog drveta u Indoneziji. Martin Kaiser od organizacije Greenpeace pojašnjava:
”Korištenje drveta koje se siječe bez plana, velikim dijelom i bez dopuštenja u tim zemljama, kao u Indoneziji, kod kojeg se teži potpunoj sječi, a ne obnovljivom korištenju šuma, u proizvodnji je puno jeftinije nego drvo koje dolazi iz poduzeća koje razumno radi. Ako se danas želi održavati šumu potrebni su opsežni planovi, smije se sijeći vrlo mali broj drveća s jedne površine, tako da ostane dovoljno vremena za rast novog drveća. A za to je potrebno puno vremena, i prije svega puno novca.”
Ilegalno posječeno tropsko drveće lakše dolazi do potrošača, jer je jeftinije. Logična posljedica takve filozofije jest da u Indoneziji tržištem vladaju korupcija i nasilje. Lokalne vlasti kao i vojska surađuju s drvnom mafijom. Prema procjenama organizacija za zaštitu okoliša u indoneziji je više od 70 posto drveta ilegalno posječeno. Prošle godine je indonezijska vlada izdala dopuštenje za sječu 7 milijuna prostornih metara drveta. U stvarnosti je prema procjenama posječeno oko 90 milijuna prostornih metara. Posljedice su dramatične:
”Svake godine nestaje šuma površine veće nego sva šuma u Njemačkoj. Nestankom šuma nestaje i jedinstvena zajednica životinjskih vrsta s orangutanom, koji će prema procjenama Ujedinjenih naroda izumrijeti za 5 do deset godina. Uništava se i okoliš, tlo odnosi voda i ono postaje neplodno. Osim toga sve više se klima zagrijava.”
Takvom razvitku bitno pridonosi i Njemačka. Samo za njemačko tržište se svake godine siječe oko 400 četvornih kilometara indonezijske prašume. To je tropsko drvo u vrijednosti od 150 milijuna eura. Pritom bi se poduzeća poput Aldija mogla pobrinuti da drvo potječe iz legalne, ekološki i socijalno prihvatljive sječe. Martin Geiger od zaklade World Wildlife skreće pozornost na takozvani FSC-pečat, koji dobivaju samo poduzeća koja mogu dokazati besprijekoran lanac proizvodnje.
”FSC-pečat pokazuje da korištenje šume ispituju neovisni stručnjaci na temelju točno određenog kataloga kriterija. Osim toga preispituje se trgovinski lanac. Ako je, dakle, neko poduzeće dobilo FSC-pečat i prodaje drvo, provjeravaju se i oni koji trguju tim drvom, kako bi i oni mogli koristiti FSC-pečat. Provjerava se dakle čitav put drveta od sječe do krajnjeg potrošača.”
Umjesto FSC-pečata Aldi na svojim artiklima ima naljepnice ”iz državno nadziranih šuma”. Organizacije za zaštitu okoliša smatrju to zavaravanjem jer nije provjeren čitav put drveta. Nasuprot tomu Aldi naglašava da nema razloga sumnjati u potvrdu koju je izdala indonezijska vlada. Ipak, u Aldiju kažu da će se ubuduće truditi da artikli od tropskog drveta koje bude prodavao nose FSC-pečat. (Andrea Kalbe)