I u (muslimanskom) Maroku je sve više vina

Za mnoge je iznenađenje da je upravo Maroko pozvan kao počasni gost međunarodnog natjecanja vina u Boreauxu i to iz više razloga. Prvi je svakako što je Maroko muslimanska zemlja, ali čak i kralj Maroka potiče uzgoj i proizvodnju domaće kapljice. Ona se i pije u samom Maroku, često i rado. A i tamošnji uzgajivači vina tvrde kako su davno prošla vremena kad je "marokanac" u samoj Francuskoj bio pojam lošeg i jeftinog vina koje redovito piju samo klošari.

Josselin Desprez de Gesincourt je jedan od tipičnih predstavnika tog novog, kvalitetnog vina iz Maroka i uživa u svom poslu. Kupcima u inozemstvu nudi svoj Medaillon - ili radije Tandem? To su vrhunska vina vinarije Ouleda Thaleba. Objašnjava nam: "Marokanska vina više nisu usmjerena samo na količinu, sada nam je važna kvaliteta."

"Vino puno sunca"

Tek polagano se to širi i u inozemstvu. Na tradicionalnom sajmu i natjecanju vinara koje se ovih dana održava u Bordeauxu su i 33 vina iz Maroka. Zasad, kaže nam de Gesincort, 95% vina se proda već kod kuće, samo 5% se izvozi. Ali pomalo, uvjeren je kako će se to promijeniti. Prošlo je tek deset godina od kako je uspio prvu bocu vina svoje vinarije prodati u Sjedinjene Američke Države, ali je uvjeren da bi se našlo mnogo više kupaca za marokansko vino "puno sunca i voćnih aroma" koje, kada pijete, "osjećate kao da letite u Marakeš", objašnjava Josselin Desprez de Gesincourt.

To je rezultat i posve nove punionice koju je nabavilo vinsko dobro Ouleda Thaleba. Uopće, mnogo toga se promijenilo i postalo je bolje od kako je to dobro osnovano 1926. Jer to je bilo doba još dok je Maroko bio kolonija Francuske. Toj kolonijalnoj sili nije trebalo dugo da u toj sunčanoj zemlji posadi vinograde da bi na kraju proizvodili oko pet milijuna hektolitara vina godišnje.

To nipošto nije bilo vrhunsko vino nego je služilo tek da se pomiješa s francuskim i prodaje za sitne novce najsiromašnijima koji ipak ne mogu bez svoje boce crnog. Ali Maroko je već odavno stekao nezavisnost, u Francuskoj je isto tako već odavno zabranjeno takvo miješanje vina, a bez obzira koliko jeftina bila, sve je to i marokanske vinare isprava dovelo u duboku krizu.

Nudimo što imamo

Tek početkom devedesetih se to počelo mijenjati i to uz pomoć kralja Maroka. Upravo on je zadužio Brahima Znibera da opet počne s uzgojem vinograda u toj zemlji i zato ga se danas smatra ocem marokanskog vina. On se i sam na neki način smatrao ocem jer je uvijek govorio: "Vino je kao beba, morate ga odgajati od početka."

A tko želi da mu dijete bude propalica koja se jedva provlači kroz život? Zato i vina trebaju biti vrhunske kvalitete, sve je manje betonskih "bunkera" gdje je nekad dozrijevalo vino, nego su tu moderne bačve od čelika i budnim se okom prati njegov razvoj.

Otac novog marokanskog vina je preminuo prošle godine, ali njegovo vinsko dobro sada dalje vodi njegova udovica. A Josselin Desprez de Gesincourt je tu da ga proda na svjetskom tržištu.

Zapravo i u svijetu vina postoje mode i trendovi, kakva se vina traže, a kakva se više ne mogu prodati. Razlike u ukusima između sjevera i juga, istoka i zapada su velike. Već dugo vlada trend "laganih" vina s mnogo voćnih okusa i bez mnogo alkohola kakva se mogu pijuckati čitavu večer bez ozbiljnijih posljedica. Zbog obilja sunca, marokanska vina nisu baš tako lagana, ali de Gesincourt ne vidi smisla proizvoditi jedno vino "za domaće", a drugo "za izvoz". "Ne pokušavam stvoriti posebno vino za posebno tržište. Želim prodati ono što nudi Maroko", kaže nam.

Maroko je već sad drugi po količini izvoznik vina Afrike, odmah iza Južnoafričke Republike. Više od 20 tisuća ljudi radi u vinogradima te zemlje, a veći izvoz bi značio i više radnih mjesta. Kod kuće se teško može prodati više nego što se prodaje sada.

A što je s grijehom?

A može čuditi da se uopće prodaje i kapljica. Jer naravno da je strogim sljedbenicima islama trn u oku da Marokanci toliko vole svoje vino. Muslimanski teolog Redouan Bournia objašnjava: da Kur'an i njegova brojna tumačenja zapravo zabranjuju alkohol. Ali na kraju je to, kao prvo, osobna odluka svakog vjernika. A kao drugo, to se baš ne može smatrati nekim neoprostivim grijehom: "Alkohol je grijeh kao što je na primjer grijeh i laž. Ili da loše govorite o drugim ljudima. Ili se loše ponašate prema drugim ljudima ili roditeljima", nabraja Bournia. Sve je to naravno grijeh, a grijeh su i sva druga opojna sredstva kao što je i duhan, ali hodža će prije gledati da li ta osoba inače živi životom dobrog vjernika.

Ali usprkos takvom, razmjerno tolerantnom tumačenju islama, ne treba niti pokušati naručiti bocu vina na terasi nekog restorana u Maroku. Ipak bi bilo previše i tako otvoreno pokazivati grješan život kakav se vodi. Tko želi piti vino taj će u pravilu biti ljubazno zamoljen da se preseli u zatvoreni dio gostionice.