I pustinja je nekome dom
25. srpnja 2013Eid Abu Khamis iz beduinskog plemena Jahalina se prije 46 godina i rodio na brežuljcima gdje danas živi njegov klan, duboko u pustinji Judeje i na pola puta između Jeruzalema i Jerihona.
Vozači poznaju to, ne baš osobito lijepo naselje na inače čistom krajoliku zlatne boje ispod kobaltno plavog neba koje se lako vidi s autoceste koja vodi do Mrtvog mora. Ali što god da mislili vozači i putnici, za Eida je to dom.
Zapravo, ako se malo bolje pogleda, može se uočiti čak i neka pravilnost među kolibama od valovitog lima i utočišta načinjenog od krzna životinja. Ali ponos obitelji se vidi tek kad se uđe u naselje: sve prostorije su čiste i uredne, makar Abu Khamis u toj vrućini najradije boravi pred svojom kolibom. Tamo je prostrt veliki tepih, posvuda su jastuci a od ljetnog sunca štite izdanci vinove loze. Istovremeno, s tog mjesta može dobro vidjeti svoje stado koza koje pase u daljini.
Tu je on kralj pustinje. Ali, to se mijenja.
Eid živi u takozvanom Području C Zapadne obale koje spada pod administrativnu upravu Izraela. A ona namjerava preseliti sva 23 klana beduinskog plemena Jahalina - što znači oko 5 tisuća ljudi, u područje Nueimeha, smještenom u blizini Jerihona u dolini Jordana i to u namjensko naselje. Već je izdano na desetke naloga za rušenje objekata, čak i za školu u Eidovom naselju koju pohađa više od 100 učenika.
Što reći djeci?
"Stalno smo pod pritiskom", žali se Eid Abu Khamis. "Živimo u takvom stanju i bili smo uvijek u takvoj poziciji. Djeca pitaju roditelje, što će biti? Posebno učenici iz škole jer su i oni vidjeli da se puno toga ovdje događa: dolaze stranci i podržavaju nas, onda dolaze i iz lokalne uprave koji žele da odemo. Zato uistinu želimo znati, što nam donosi budućnost."
Nakupinu baraka i potleušica Abu Khamisa država Izrael ne priznaje kao naselje. To znači da neće dobiti nikakve komunalne usluge kao što su električni priključak, vodovod ili kanalizaciju. Usprkos tome, pleme Jahalina nije zaobišla današnja civilizacija: i Eid ima mobitel i koristi Internet na svom prijenosnom računalu koje struju dobiva od solarnih ćelija. I drugdje u selu se vide satelitske antene preko kojih beduini gledaju televiziju.
Iako su beduinska plemena od pamtivijeka nomadi (ime im potječe od arapske riječi badawî- bez prebivališta), nije rijetkost da se plemena ipak negdje stalno nastane. Tako je i s plemenom Jahalin koje već godinama ne živi nomadskim životom. Abu Khamisa doduše još uvijek želi ono najbolje iz oba svijeta, da živi nomadskim životom, ali i da živi u pravoj kući sagrađenoj na zemlji koju obrađuju. "Ljudi napreduju i ne vraćaju se starim tradicijama. Ali mi želimo zadržati svoj način života kao Beduini."
Mjesto za obitelj, djecu i - životinje
Eid Abu Khamis pripovijeda kako je njegovo pleme Jahalina izvorno, još 1951. bilo premješteno iz područja El Arada u pustinju Negev i tvrdi da njegova obitelj još uvijek tamo ima zemlju. Ako izraelska uprava to traži, spreman je opet vratiti se u Negev - ili neka im izgrade naselje tu, gdje i sad žive.
Jer u naselju Nueimeh gdje ih se želi premjestiti, svaka obitelj treba dobiti 500 četvornih metara zemlje. To možda zvuči dovoljno za uobičajenu obiteljsku kuću, ali u nekim obiteljima ima i po 20 djece. Ono što je Beduinima najvažnije - niti tako neće biti mjesta za ispašu njihovih životinja. Zato - ili pustinja Negev, ili neka ostanu gdje jesu.
Zapravo, nomadska plemena Beduina su zbog svog načina života oduvijek bili svojevrsna iznimka: oni jesu većinom muslimani, ali i prorok Muhamed je Beduine napadao kao "najgore lažljivce i nevjernike". Oni jesu Arapi - zapravo, mnogi Beduini sebe ne zovu Beduinima, nego se nazivaju Arab. Ali i u desetljetnom sukobu Izraelaca i Palestinaca su radije ostajali po strani.
Najznačajnija osobitost Beduina je da su oni od pamtivijeka dolazili i prolazili kroz pustinju. Ponekad su i ostajali neko vrijeme na nekom mjestu, objašnjava Mordechi Kedar sa sveučilišta Bar Ilan, ali nikad im ta zemlja nije i pripadala. Tako je bilo i s plemenom Jahalin: čak i za vladavine Jordana nad tim područjem, to nije bila njihova zemlja - nego državna. A danas je vlasnik te zemlje država Izrael.
Beduini kao sredstvo za druge ciljeve
"Danas se postavlja pitanje: što učiniti u ovom slučaju? Da ih ostavimo da žive na njihov tradicionalan, netko će reći primitivan način, ili da i njih obuhvatimo civiliziranim načinom razmišljanja moderne države, ali da im ipak dodijelimo velika zemljišta obzirom na njihove probleme?"
Alon Cohen-Lifschitz je djelatnik izraelske humanitarne organizacije Bimkom koja se osobito bavi problemima naseljavanja i planiranja naselja. On svakako želi pomoći plemenu Jahalinu i spriječiti planirano preseljenje, jer povrh toga tvrdi kako njihovo pleme uopće ne bi moglo preživjeti u Nueimehu.
"Oni su već prognanici, nema potrebe da ih se još jednom tjera. Imaju pravo ostati tu gdje jesu i da poboljšaju okolnosti svog života u ovom području. To znači da im treba biti izgrađena cesta, da imaju gdje sagraditi zgrade za javni život i da imaju područje gdje mogu pustiti svoje životinje na ispašu."
Cohen-Lifschitz smatra kako se u planiranom preseljenju krije jasna namjera vlade Izraela stvoriti svojevrsnu sigurnosnu zonu s Beduinima oko izraelskog naselja Ma'ale Adumin. Istovremeno, tako bi stvorili koridor koji bi od Jeruzalema vodio sve do Mrtvog mora i koje bi pak tamošnje palestinsko područje praktično presjeklo na dva dijela. A to bi pak omogućilo Izraelu završiti i gradnju sigurnosnog zida prema Palestincima u ovom području.
Ljudi pod šatorom, životinje u kući
Na koncu, niti znanstvenici nisu baš previše sigurni kako je takvo naseljavanje Beduina u naselja koja su sagrađena za njih - uopće moguće. Kedar priznaje da ima i pozitivnih slučajeva, ali ima i slučajeva kad su Beduini razapeli šatore pored kuća koje su im dodijeljene: u šatoru je živjela obitelj, a u kući - njihove životinje. Možete Beduine izvesti iz pustinje, tvrdi Kedar, ali je druga priča izvući pustinju iz Beduina. Sa njim se slaže i Cohen-Lifschitz: navodi primjer iz područja Ma'ale Adumima gdje su Beduini na koncu prodali kuću koja im je dodijeljena i vratili se nomadskom životu.
Problem je i što izraelska uprava ne razumije - ili se ne trudi razumjeti i posebne odnose koje vladaju i među samim beduinskim plemenima. Naime, u području u koje se želi naseliti pleme Jahalin su već naseljena beduinska plemena Al Rashaydeh i Zeyed. "Imat ćemo problema ako sad tu dođe i pleme Jahalina", kaže Al Rashaydeh Mukhtar Abu Daisal: "Biti će svađa, biti će borbe i sukoba između plemena."
U svakom slučaju, Eid Abu Khamis dok gleda svoje pustinjsko kraljevstvo, tvrdi: "Ja neću odustati. Mislim da ima još uvijek nade da ostanemo."