I njemački čitatelji smiješe se dok čitaju Simića

Roman Simić pripada mlađoj generaciji hrvatskih književnika, koji su, osim u Hrvatskoj, sve češće prepoznati i van njezinih granica. Rođen je u Zadru 1972. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti i španjolskog jezika.

Njegove su priče prevedene na nekoliko jezika među kojima je i njemački. Sam Roman kaže kako su "veliki" jezici oni koje svaki pisac priželjkuje. A za njega je upravo njemački bio prvi "veliki" jezik na koji je njegovo djelo prevedeno. Roman kaže kako je svaki jezik nova avantura. Francuski, engleski, švedski, poljski, bugarski, slovenski, španjolski, makedonski, litavski, popis je jezika na koje su prevođene Romanove priče.

Novi prijevod - nova avantura

On kaže kako mu se čini da njegov tekst dobro funkcionira na njemačkom, ali, kako kaže, pomalo u šali, i na svim jezicima zato što je jednostavno dobar. U svakom slučaju kaže kako ima dobra iskustva s njemačkom publikom. A njegov susret s njemačkim čitateljima proizašao je iz, kako napominje, jedne dobre priče koja se počela događati kada se počelo ulagati znatne napore da se hrvatska književnost predstavi u Njemačkoj. Neposredno nakon što su Edo Popović, Miljenko Jergović i neke kolege već bili dio tih "sretnih okolnosti" koje se se počele događati, i Roman je krenuo njihovim stopama.

Danas u Njemačkoj ima svoju književnu agenticu, izdavačku kuću i uspješnu suradnju sa čak dvije prevoditeljice. Sretan je kaže s naporima i sa svim što je njegova izdavačka kuća uložila u njegova djela, a osim toga u izdavačkoj kući Voland & Quist je, kaže, u dobrom društvu hrvatskih autora koje jako cijeni i voli kao pisce poput Olje Savičević Ivančević i Ede Popovića.

"Kada usporedite plasman hrvatskih pisaca ne engleski, francuski, njemački ili španjolski, na njemački se ponajviše prevodi. Možda je to zbog te slavističke tradicije. I možda je baš zato njemačko tržište propusnije za hrvatske književnike, ili autore s ovog područja. Najteže se ulazi na englesko tržište jer je to najzatvoreniji svijet. Piscu je važno da osvoji taj drugi jezik s knjigom, ne mislim tu na zgrtanje bogatstva, ni na vrhove ljestvica prodavanosti i slično. Svaki jezik na koji se tekst ili knjiga prevede mi je važan, jer se prebacuješ u jedan novi svijet. I kada imaš sreću vidjeti da tvoj tekst radi i za nekoga izvan Hrvatske i da ljudi reagiraju, smiju se na nekim drugim mjestima nego tvoja domaća publika, stvar postaje kompleksnija i zanimljivija", kaže Roman.

Simić je 2005. godine za knjigu "U što se zaljubljujemo" koja je prevedena kao "In was wir uns verlieben" dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolju hrvatsku proznu knjigu, a osim u Njemačkoj, objavljena je u Španjolskoj, Sloveniji i Srbiji.

Prevoditelji su vrlo važni

Roman je kaže prezadovoljan s prijevodom Brigitte Döbert koju je na Leipziškom sajmu prvi puta čuo kako čita njegove priče, i već tada je bio oduševljen. Döbert je, kaže, ne samo shvatila svaku riječ i emociju, već i svaki zarez, svaku točku i svaki ritam, koji je silno važan za priču. Iako ne zna baš dobro njemački jezik, Simić kaže kako je u zadarskoj gimnaziji dvije godine učio njemački kod "ozloglašene" profesorice, te mu to danas ipak ostavlja mogućnost da osjeti strukturu rečenice.

"Sljedeću svoju knjigu ću joj, ne samo pustititi da prevede, već i da napiše. U njoj sam našao i jednu vrlo dragu osobu za razgovor o književnosti. Bio je to sretan susret, kaže Simić o suradnji s Brigitte Döbert." Ona je prevela Simićevu zbirku od jedanaest priča "Von all den unglaublichen Dingen", koja govori o autorovom iskustvu djeteta, ali i roditeljstva. Prva Simićeva prevoditeljica bila je Alida Bremer, kojoj on pripisuje ponajveće zasluge za njegov ulazak na njemačko književno tržište. Kako ona nije mogla preuzeti obvezu prijevoda druge knjige, Simić je predložio Brigitte Döbert, i u konačnici je bio oduševljen. "Mislim da se ne može dovoljno naglasiti koliko je važan prevoditelj", kaže Simić. Na pitanje na čemu sada radi Simić odgovara "Nomen est omen" i pojašnjava kako se sada "muči" i pokušava približiti romanu, te da mu je dok piše, teško o tome govoriti.

Ovog su pisca su nedavno nahvalile Neue Züricher Zeitung. "Simić priča o ljudima i stvarima, koji izlaze iz ravnoteže. Njegovi tekstovi stalno pomiču ili gube svoj centar. I baš to im daje jedno bestežinsko stanje, koje pripada nevjerojatnom umijeću pripovijedanja ovog autora." I Frankfurter Algemeine je svojevremeno lijepo pisao o prvoj knjizi, koja je prevedena na njemački jezik. Ipak Simić napominje kako nema tu ambiciju da se ono što on piše svima svidi. "Ali kada se nekome svidi, onda znam da to ima smisla", kaže Roman Simić.