"Bankrot-Grci" i "korumpirani Nijemci"

Krenimo sa činjenicama: 22 bivša suradnika njemačkog koncerna Siemens i grčkog telekomunikacijskog diva OTE (koji je u međuvremenu u vlasništvu Njemačkog telekoma) osuđeni su na kazne zatvora od 6 do 15 godina. Sedmorica osuđenih su Nijemci, među njima dugogodišnji šef Upravnog odbora i Nadzornog vijeća Siemensa Heinrich von Pierer. Sud smatra da je dokazano da su oni davali mito grčkim političarima, kako bi Siemens dobio naloge za velike poslove pred održavanje Olimpijskih igara u ljeto 2004. godine. Međutim von Pierer je najavio revizijski postupak, koji će se voditi pred višim sudskim instancama.

Načelno, odluke grčkog pravosuđa se moraju poštivati. Točno je međutim da kod davanja mita postoje kako oni koji daju novac, tako i oni koji mito zahvalno primaju. I dok su davatelji mita uredno izvedeni pred lice pravde, o primaocima još uvijek znamo premalo - konkretne osobe koje su primile novac do danas su ostale neotkrivene.

Raspravu o stranačkom financiranju odavno je trebalo započeti

Do sada su samo dva poznata političara priznala "posebnu bliskost" sa Siemensom: bivši ministar transporta, socijalist Tassos Mantelis, te Theodoros Tsoukatos, revizor budžeta Socijalističke stranke PASOK koja je bila na vlasti u Grčkoj devedesetih godina prošlog stoljeća. Tsoukatos je, kako je uneseno u protokol, dobio od Siemensa milijun njemačkih maraka - ali nije ih stavio u svoj džep, nego ih je uzeo za financiranje stranke. Prema riječima Tsoukatosa, tada svemoćni PASOK je samo tokom 2000., godine prikupio 16 milijardi drahmi (47 milijuna eura) od donacija privatnih firmi.

Iz afere podmićivanja Tsoukatos se za sada uspio izvući - jer je slučaj dospio u zastaru. Ali za odavanje informacija, ovaj socijalista jedva da je bio nagrađen. "Partijsko vodstvo me proglasilo žrtvenim janjem i od mene napravilo metu na koju su se okomile druge stranke", žali se grčki političar. Pri tome su se izjave Tsoukatosa mogle poslužiti kao poticaj za uzbudljivu raspravu o stranačkom financiranju u Grčkoj. No, do toga na žalost nikada nije došlo. Čak ni 1990-tih godina, kada je brodovlasnik i izdavač novina Aristidis Alafouzos zapanjenoj javnosti priopćio kako je tadašnjem šefa grčkih konzervativaca Konstantinu Mitsotakisu pomogao s milijun dolara. Neobično zvuče i izjave vođa Komunističke partije (KKE), koja je jaka stranka u Grčkoj, po kojima oni "iz principa" odbacuje svaki pokušaj kontrole svojih financija.

Kasna pouka iz mamutskog procesa oko afere Siemens: Vrijeme je da se i u Grčkoj povede iskrena rasprava o finansiranju političkih stranaka. Ili da se u najmanju ruku prestanu zaobilaziti kritička pitanja.

"Bankrot-Grci" i "korumpirani Nijemci"

Za razliku od toga, nikada se ne zaobilaze stereotipi i paušalni sudovi, ukoliko to služi provedbi vlastitih političkih interesa. "Njemačka poduzeća su svjetski prvaci u korupciji", ispalio je grčki ministar pravosuđa Haris Kastanidis tokom jedne parlamentarne rasprave posvećenoj korupcijskoj aferi sa Siemensom u travnju 2011. godine. Bilo je to u vrijeme kada se Grčka nalazila na vrhuncu dužničke krize i kada su poneki u Njemačkoj stvarali neraspoloženje protiv "Bankrot Grka", želeći "države koje nemaju solidne ekonomije" isključiti iz monetarne unije. To je razjarilo Helene. Tadašnji ministar Kastanidis nije želio stajati po strani i smatrao se pozvanim uzvratiti šamar Nijemcima.

No i ta vremena su prošla. U međuvremenu, grčki ministar pravosuđa šuti a grčko pravosuđe pokušava odgovoriti svojim obvezama. Trebalo bi ga pustiti da to i radi - u miru i bez smjernica iz politike.