I nakon zatvora - zatvor?

U malom njemačkom selu Inselu, što u prijevodu znači Otok, unazad šest mjeseci policija dežura dan i noć. Mjestašce s oko 400 stanovnika je u stanju pripravnosti - policija osigurava jednu staru zgradu koja je već u prilično lošem stanju. A svake subote se pred njom okupi grupa seljana, nekad ih je 50, drugi put ih bude i 150, koji glasno demonstriraju i skandiraju "Van iz Insela!".

Povod: prije otprilike pola godine u tu kuću su se uselili Günter G. i Hans W., dva muškarca koji su bili osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne zbog silovanja. Nakon što su kazne odslužili oni nisu pušteni na slobodu, već su još oko 20 godina proveli u tzv. "sigurnosnom čuvanju". Tek nakon jedne sudske presude u proljeće 2011. pušteni su i iz tog dodatnog pritvora. Jedan prijatelj im je stavio na raspolaganje svoju kuću u malom selu s nadom da će im to omogućiti novi početak i neku vrstu normalnog života.

Protest mještana nakon "curenja podataka"

Ali njihovi novi sumještani nisu ih srdačno dočekali. Mada su informacije o njihovoj prošlosti trebale biti tajne, one su ipak dospjele u javnost. U selu se odmah počeo formirati otpor prema pridošlicama. Strah od njih je velik. Tako primjerice Erika Kudling u međuvremenu nerado izlazi iz kuće, a ako nekuda mora ići sa sobom obavezno ponese bočicu paprenog spreja za samoobranu. "Nekako se čovjek mora braniti", kaže ova umirovljenica i zato se priključuje demonstrantima. Pred kućom dvojice sada slobodnih građana ona glasno puše u svoju zviždaljku. Na transparentu koji drže tri starije gospođe velikim slovima stoji: "Nije Insel za kriminalce!". Činjenica da postoje tri psihološka vještačenja koja zagovaraju puštanje dvojice muškaraca na slobodu uz strogo pridržavanje izvjesnih uvjeta, za njih ne igraju ulogu.

Mnogi stanovnici sela su uvjereni da su oni zapravo pokusni kunići politike. "Čuli smo da su ta dvojica otpušteni ne zato što su izliječeni, već zato jer pravno nije sve obavljeno kako treba", kaže Helga Albrecht. U sljedećem trenutku ona također stavlja zviždaljku u usta i pridružuje se ljutitim demonstrantima.

Malo je onih koji se tom kolektivnom stavu suprotstavljaju, koji pokušavaju zaštititi prava dvojice bivših osuđenika. Jedan od njih je aktivist Fred Frome. "Oni su odslužili kaznu i potom bili na 'sigurnosnom čuvanju'. Oni su bili dovoljno kažnjeni, platili su svoj dug. Sada imaju pravo posljednje godine života provesti u miru." Takvo razumijevanje međutim u selu ne nailazi na odjek - već više puta su ga sumještani kritizirali i čak psovali.

'Sigurnosno čuvanje', terapija ili sloboda?

Selo Insel nije jedini takav slučaj u Njemačkoj. Sličnih je primjera bilo i u Straubingu, Bochumu ili Hamburgu - u svim tim mjestima je došlo do organiziranog protesta građana koji se boje da bi kriminalci koji su odslužili kazne mogli ponovo napasti. Dok se građani pozivaju na svoje pravo na sigurnost i zaštitu, bivši osuđenici se pozivaju na činjenicu da su za svoja nedjela odslužili kaznu. Osim toga su prošli više psiholoških testova koji su potvrdili da od njih više ne prijeti opasnost. Time su njima vraćena prava zajamčena ustavom, a u to spada i pravo slobodnog izbora mjesta stanovanja.

'Sigurnosno čuvanje' se u Njemačkoj primjenjuje još od 30-ih godina prošlog stoljeća, a smisao je bio zaštita stanovništva od opasnih kriminalaca i nakon što su ovi odslužili svoju redovnu zatvorsku kaznu. Pretpostavka je, međutim, uvijek bila da posebno vještačenje utvrdi i dalje postojeću opasnost po društvo.

Povreda ljudskih prava

Tako je to trajalo sve donedavno. Tek je 4. srpnja 2011. Njemački ustavni sud postojeću zakonsku odredbu proglasio protuustavnom. Temelj za tu odluku bila je presuda Europskog suda za ljudska prava (EGMR) u Strasbourgu. On je kritizirao da 'sigurnosno čuvanje' suviše sliči klasičnom zatvoru te sadrži premalo terapijskih elemenata. U većini slučajeva su doista 'čuvanici' naprosto i nakon odslužene kazne zadržavani u istoj zatvorskoj zgradi, sa malo ublaženim tretmanom. Do proljeća 2013. godine bi njemački parlament Bundestag trebao donijeti nove odredbe. Jedan nacrt zakona je predložen u siječnju ove godine, ali zasad postoji nesuglasica oko pitanja je li 'sigurnosno čuvanje' moguće samo ako se već u izvornoj presudi ono predvidi, ili ga je moguće odrediti i naknadno.

U međuvremenu je širom Njemačke temeljem odluke Ustavnog suda na slobodu pušteno oko 70 muškaraca koji su odslužili kazne zbog teških seksualnih zločina. Njihova resocijalizacija je u pravilu vrlo teška, pogotovo kada okolina sazna njihov identitet.

Otići ili ostati: težak put do rješenja

Tako je i u selu Inselu. Tamo su ljudi već duboko posvađani. Kršćansko-demokratski gradonačelnik Alexander von Bismarck zalaže se za brzo rješenje. "Mi nismo centar za terapiju. Mi to nismo učili", kaže on i zahtijeva da dvojica bivših osuđenika što prije napuste selo. Kritičari ga, međutim, optužuju za stvaranje atmosfere netrpeljivosti i "lov na ljude". A službena politika pokušava pronaći rješenje negdje u sredini. S jedne strane nadležna ministrica pravosuđa njemačke savezne zemlje Sachsen-Anhalt, Angela Kolb, traži alternativni smještaj za dvojicu muškaraca. S druge strane ona, međutim, naglašava: "Mi nećemo doprinijeti tome da se njih dvojicu protjera iz Insela." Ona kaže da se politika neće pokoriti pritisku ulice. "To bi bio pogrešan signal, kada bi ti protesti uspjeli u svojoj nakani. To bi bilo sasvim pogrešno."

I dok političari ne znaju što im je činiti, u Inselu se protesti nastavljaju. Posljednjeg vikenda je bilo 70 demonstranata, njima nasuprot je stajao kordon od 60 policajaca koji su štitili kuću. Selom su odjekivali povici: "Van iz Insela!"

Autori: Richard Fuchs/Zoran Arbutina

Odg. urednik: Anto Janković