(Hrvatsku) željeznicu guta već – nemar i nebriga

Transportne statistike Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) pokazale su su početkom lipnja da robni željeznički promet u RH izrazito raste. Tako je u prvom tromjesečju ove godine prevezeno 36 posto više tereta nego u istom razdoblju prošle godine. Naravno, vijest je izazvala nemalo zanimanje, ali pažljivijem dijelu publike zacijelo nije promaknula činjenica da uz navedeni podatak nije priloženo i objašnjenje takvog trenda. A niti podozrenje ne bi bilo naodmet, imajući na umu kronično loše stanje željeznice u Hrvatskoj, s oko tri desetljeća zaostatka u obnovi i razvoju.

Tragom informacije HAKOM-a raspitali smo se o njenu kontekstu, među upućenijim kadrom u državnom poduzeću Hrvatske željeznice (HŽ). Nema mjesta zabuni: rast prometa tiče se isključivo tranzita koji ostvaruju neki od novih, stranih cargo-operatera koji su tek odnedavno prisutni na hrvatskim prugama. Najveći dio tereta prevozi se iz slovenske Luke Kopar za Mađarsku, a riječ je o približno 20 posto robnog prijevoza u hrvatskom željezničkom prometu. Ostalo još uvijek drži javni prijevoznik HŽ Cargo, no valja napomenuti i da zabilježeni pomak ustvari nema nikakve veze s razvojem ili strateškim planiranjem.

Hrvatskoj prijeti željeznička izolacija

Međunarodni sudionici na tržištu željezničkog robnog prijevoza ustvari su zauzeli slobodnu nišu koju HŽ Cargo nije imao priliku preuzeti. Pritom treba znati da je posrijedi posao bez garancije trajanja – ruta se u ovom slučaju može preseliti bilo kad, kako već budu nalagale vanjske poslovne okolnosti. Ali vijest o snalažljivosti i uspjehu privatnih operatera skreće nam pozornost na upornu stagnaciju javnog prijevoznika. Željeznica je u Hrvatskoj postala samo nužno zlo kojim se ne putuje rado ni često, pri čemu je odavno upadljiv kontrast prema izdašnim ulaganjima u cestovni promet i razvoj tih oblika transporta. Situacija je dakle upravo suprotna smjernicama iz Strategije prometnog razvoja EU-a, kao i nacionalnim razvojnim programima RH.

„Europa se muči da smanji cestovni transport jer zajednica kroz njega snosi kudikamo veće eksterne troškove nego što je slučaj sa željeznicama, a tu su i ekološki motivi. No drugdje se barem ulaže i planira, za razliku od Hrvatske. Vidio sam upravo u Berlinu, recimo, kako se neprofitna udruga Allianz pro Schiene (Savez za pruge) uznemirila jer je tzv. modalni omjer, a to je jedan pokazatelj za robni željeznički promet, opet u padu, nakon jednog razdoblja progresa. I jasno im je da moraju poduzeti neke nove mjere“, rekao nam je Ante Klečina, glavni koordinator Saveza za željeznice, nevladine organizacije koja u Hrvatskoj promiče razvoj tog oblika prometa. Poput naših sugovornika iz HŽ-a koji su željeli ostati neimenovani, i on upozorava da Hrvatskoj prijeti izolacija. Jer, zasad se teret u tranzitu još drži nekih reljefno-konfiguracijskih prednosti Hrvatske, no s nedostatkom upravljanja možda nađe i drugi put.

Apsurdna sudbina HŽ-ovih lokomotiva

„Problem dolazi odozgo. Iz nekih netransparentnih interesa“, nastavlja Klečina, „država je željeznice stavila posve na stranu. Nema realnih planova razvoja sektora, nema strategije, HŽ-om se upravlja maćehinski. Poduzeće je razdvojeno na više manjih koji nakon toga i ne mogu funkcionirati jedinstveno. Nedavno je objavljen podatak da je npr. HŽ Infrastruktura kroz 25 godina promijenila čak 18 uprava. Ali nijedna država ne može upravljati svojim razvojem ako tako zapusti željeznicu, kao i nekim drugim javnim svrhama, socijalnim, itd. Znate, neke krajeve Hrvatske možemo zauvijek prekrižiti u tom slučaju.“

Privatni cestovno-transportni lobiji, o kojima se već govorilo u medijima, tako su potisnuli javni politički rezon. Bar zasad, no HŽ se još uvijek može obnoviti – kroz ozbiljan, dugoročni projekt razvoja modernije infrastrukture i stručnog menadžeriranja. U ovom pak trenu, stanje dobro oslikava jedna također novija vijest, o sudbini lokomotiva koje su svojedobno podijeljene između sestrinskih poduzeća HŽ Cargo i HŽ Putnički promet. Prvom od njih, naime, danas nedostaje lokomotiva pa ih čak unajmljuje, dok ih potonji prodaju na otvorenom tržištu jer, uslijed sve manjeg putničkog prometa, raspolažu viškom.