Hrvatski SDP u krizi identiteta

Socijaldemokratska partija u ozbiljnoj je krizi, a ponajviše sudeći po nedostatku vidljive perspektive za dogledno razdoblje – stajalište je to oko kojeg se slažu praktično svi javni opservatori u Hrvatskoj. Kao i oko procjene da se kriza ne odnosi samo na gubitničke rezultate posljednjih izbora, nego i na generalnu programsku artikulaciju stranke, njezin utjecaj na društvene procese, kao i svakodnevni dojam koji ostavlja. Novo stranačko vodstvo ne izjašnjava se uvjerljivo o pitanjima od krucijalnog značenja, dok ostatak stranke uglavnom ne pokazuje vitalnost spram te činjenice. No, krivnju za takvo stanje druge najveće hrvatske stranke ne treba adresirati isključivo na novo vodstvo s Davorom Bernardićem na čelu.

Uostalom, odgovornost prethodne stranačke vrhuške pod vodstvom Zorana Milanovića jasno je istaknuta otrežnjujuće uvjerljivim porazom na parlamentarnim izborima jesenas. Pitanje oko kojeg se analitičari donekle razilaze, međutim, tiče se uzroka i karaktera stanja u koje je SDP zapao: je li riječ o krizi stranačkog vodstva, ili o krizi političkog sadržaja? I koliko uopće hrvatski socijaldemokrati opravdavaju ime koje nose, a koje ukazuje na konkretno socijalno-političko usmjerenje? Naravno, sve je to u vezi i sa širim kontekstom, uz europsku socijaldemokraciju koju po nadaleko raširenim prosudbama već desetljećima mori problem s temeljima vlastitog identiteta.

Zaštita srednje umjesto radničke klase

„Kod nas je prevladao stav da je socijaldemokracija zapravo postala sinonim za krizu“, mišljenja je Tonči Kursar, politolog s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. On tumači da je rečena slika posljedica razočaranosti liberalne javnosti vladavinom te stranke, ali – od zadnjih izbora – i rapidnim gubitkom autoriteta. „Relativna snaga SDP-a uvijek je počivala na dva elementa koji su danas, naravno, u krizi. Prvi se odnosi na njegovo uglavnom 'urbano' i mlađe biračko tijelo“, rekao nam je Kursar, dodajući kako ta populacija nije slijedila SDP iz tradicionalnih klasnih razloga. Naprotiv, ona priželjkuje tzv. građansku, „pristojnu“, odnosno liberalnu Hrvatsku, i nije zaokupljena radničko-klasnim temama.

„Drugi se odnosi na javnu percepciju vođa SDP-a“, nastavlja ovaj politolog. Prema njegovu gledanju, Ivica Račan i Zoran Milanović su ostavljali bar dojam da umiju realno procijeniti „vrtlog povijesti“, dok Bernardiću nedostaje takav autoritet. S druge strane, socijaldemokratskim sadržajem se nisu bavila prva dvojica, pa to ne čini niti treći šef SDP-a. Kursar zaključuje da je SDP oduvijek bliži (neo)liberalno-ekonomskim načelima: „Tek u zreloj fazi svog premijerskog mandata, Zoran Milanović se realistično prihvatio zaštite, kreditnim obvezama ugrožene, ustvari – srednje klase. Ali, neovisno o ideološkom traženju, SDP-ovo skliznuće ispod 20 postotaka javne potpore imat će ozbiljne posljedice po demokratske odnose u RH.“

Specifična struktura hrvatskog političkog tržišta

Sociolog politike Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu također drži da je SDP stranka srednje klase, a ne radničke, imajući na umu da te dvije grupacije imaju odvojene interese. „Ali ne mislim da je riječ ili o krizi vodstva, ili o krizi sadržaja, to je varljiva dilema. Te stvari nisu sasvim odvojene, jer vodstvo podrazumijeva i artikulaciju sadržaja. Idejna kriza na lijevom spektru u Hrvatskoj, pak, odlikuje se kakvom-takvom interpretacijom problema, mada ne i rješenja. Pritom valja uočiti da, u hrvatskom kontekstu, socijalna i ekonomska pitanja nisu linija podjele na sceni, nego su to tzv. svjetonazorska pitanja, ili vrijednosna“, kaže Bagić za DW.

„Socioekonomska baza koja bi podržavala ljevicu, međutim“, dodaje on, „skrenula je 1990. godine prema nacionalizmu i najvećim dijelom ostala tamo, a treba znati da su socijalizam - ili makar socijalne i ekonomske teme - i s druge strane nacionalizam, glavni konkurenti za pažnju najširih masa“, riječi su ovog našeg sugovornika. SDP očito mora naći vlastiti put do masa – preko specifičnih tema socijaldemokracije, ali to po uvjerenju Dragana Bagića neće biti nimalo lako: „Mislim da komentatori često olako kritiziraju SDP, gubeći iz vida hrvatske specifičnosti koje sam naveo. Njihov zadatak je sada da preurede samu strukturu političkog tržišta, što je ogromna promjena. A ja trenutno u toj stranci ne vidim taj kapacitet.“