Hrvatski patent uz njemačku pomoć spašava pčele
8. veljače 2019
Med je glasovit kao jedna od najvrednijih namirnica u čovjekovoj ishrani, ali manje je znano da čak i najekološkiji proizvodi pčelinjeg rada uključuju jedan bitan nedostatak. Grinja varoa, naime, kao najopasniji nametnik u košnicama, suzbija se u svijetu mahom kemijskim sredstvima nakon kojih u medu ostaje stanoviti štetan reziduum. No već sutra možda neće biti tako, a zahvaljujući dvojici inovatora s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu.
Docent Ivan Tolj i tehnički suradnik Mate Sablić patentirali su uređaj koji bi bolesti pčela varoozi mogao stati na kraj – termičkim načinom. Sve je počelo kad se Sablić počeo hobistički baviti pčelarstvom radi dobivanja zdravog meda za sebe i svoje. Ubrzo je naučio da varoa ugiba na temperaturama iznad 43 stupnja koja inače ne škodi pčelama, medu i vosku. On i Tolj pozabavili su se potom onime što najbolje znaju, budući da se znanstveno bave termodinamikom. Glavni zadatak im je bio da smisle kako tolikoj toplini praktično i ravnomjerno izložiti čitavu košnicu. I uspjeli su, a njihov je rad naposljetku na javnom natječaju Grada Hamburga dobio bespovratnih približno 140 tisuća eura za komercijalizaciju projekta. Innovationsstarter
Ekološka metoda za višu kakvoću i veću količinu meda
Presudnim se pokazao nalaz da njihov uređaj, nazvan Varrtreat, uništava grinje i u leglima začepljenim voskom, ne samo na tijelu pčele. „Zabilježili smo efikasnost u rušenju varoe s pčele i u leglu na preko 91 posto“, pojasnili su nam Tolj i Sablić. „Nakon testiranja nismo imali mrtvih pčela“, dodaju, „i nije bilo topljenja voska. Pčele nisu bile agresivne, te su zatim i bolje radile – donosile više peluda, a prinos meda je povećan.“
Vrijeme tretiranja se može dodatno optimirati; zasad je riječ o 60 minuta zagrijavanja. Može i kraće, no tad je nužno češće ponavljati tretman, kao što je splitski dvojac ustanovio testirajući metodu u više odvojenih pčelinjaka. „Varrtreat se u obliku poklopca koristi za više košnica, i po završetku jednog tretmana se jednostavno premjesti na drugu, a kemijska sredstva treba stalno kupovati. Tretiranje našim uređajem može se ponoviti više puta kroz sezonu jer je metoda sasvim ekološka“, kažu naši sugovornici.
Hrvatsko poznanstvo za njemačko financiranje
Zanimljivo je čuti i kako su došli do sredstava u Njemačkoj koja će dostajati za proizvodnju prvih primjeraka za tržište. „Upoznali smo jednoga mladog Hrvata koji tamo živi i radi“, nastavljaju, „njegovo ime je Ivor Kramer. Jako mu se svidjela ideja te smo odlučili zajedno potražiti financije izvan Lijepe naše. Od našeg Ministarstva poljoprivrede dobili smo samo lijepo pismo zahvale i podrške uz napomenu da nažalost nemaju novca.“ Domaća sredstva primili su samo inicijalno, na početku svog projekta, onoliko koliko je trebalo za prve radnje, od Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije.
Rezultati prototipa Varrtreata privukli su i veliku pozornost na svjetskoj konferenciji o apikulturi u Honoluluu potkraj 2016. godine. O perspektivi takve metode i njezinu značenju po domaće i svjetsko pčelarstvo rekao nam je ponešto i Željko Vrbos, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza (HPS): „Sve upućuje na to da je ovdje zastupljeni način veoma efikasan. Iza kemijskih sredstava ostaju rane od varoe na pčelinu tijelu, pa ona stradava uslijed daljnjih bolesti i gubitka imuniteta. Varoa je tako indirektno odgovorna za 89 posto stradavanja pčelinjih zajednica. Zato bi prednost Varrtreata bila upravo to potpuno ekološko rješenje i njegova djelotvornost. Nadam se da će se ovaj uređaj, prilagođen za najčešći standard Langstroth-Root košnice, vremenom adaptirati i za npr. tip Alberti-Žnidaršič koji se više koristi s ove strane alpa.“
Izazov prilagodbe masovnoj proizvodnji
Vrbos ukazuje i na najveći izazov termičkog suzbijanja varoe – činjenicu da jedan Varrtreat istodobno tretira samo jednu košnicu. Pčelari u Hrvatskoj imaju i po 120 košnica na vozilu, što bi podrazumijevalo dane i dane rada uređaja. Veći proizvođači raspolažu i s po tri tisuće pčelinjih zajednica, dok se već u Mađarskoj mogu naći oni s 10 tisuća. Bit će veliko pitanje kako njima izaći ususret, pa i s obzirom na potreban izvor napajanja energijom dok su pčele na ispaši.
„Ipak, ponavljam, ovaj uređaj najavljuje veoma obećavajući početak, i vjerujem da će već sad puno značiti manjim proizvođačima. Njima će donijeti definitivno rješenje za probleme s varoozom, a ubuduće se nadajmo da će razvoj metode odgovoriti i na pitanja masovnije upotrebe“, zaključio je predsjednik HPS-a. Zato ćemo svakako nastaviti pratiti razvojni put ove uzbudljive i neprocjenjivo korisne inovacije. Kako zbog pčelarstva, tako i zbog općeg stanja hrvatske industrije kojoj, uz sustavniju ekonomsku politiku, nasušno trebaju slični izvorni proizvodi domaće znanosti.