Hrvatski beskućnici na Europskom prvenstvu

Alex je nogometaš i beskućnik. Alex je jedan od sudionika Europskog prvenstva ("European Homeless Cup") u bavarskoj metropoli. Njegov "dom" je inače jedna klupica na Terezinoj poljani (tamo gdje se inače održava Oktoberfest) ili Glavni željeznički kolodvor u Münchenu.

Ovaj 25-godišnjak u svakodnevnom životu često je izložen uvredama prolaznika. Beskućnike u Njemačkoj ne voli ni policija, oni "smetaju", i "kvare" sliku koju metropole žele ostaviti kod gostiju iz inozemstva. Ali na Trgu Odeon u samom središtu bavarskoga glavnog grada, istog grada koji ljude poput Alexa najčešće ignorira, on je odjednom - zvijezda. 

U utorak i srijedu se održavaju susreti Europskog prvenstva beskućnika u nogometu. Na njemu sudjeluje 170 osoba iz dvanaest zemalja. "Turnir bi trebao pomoći da beskućnike s ruba društva vratimo u centar društva, barem na dva dana oni bi trebali biti u glavnoj ulozi", kažu organizatori.

Prednost domaćeg terena

Sportaši su stigli iz Hrvatske, BiH, Belgije, Bugarske, Njemačke, Nizozemske, Austrije, Poljske, Rumunjske, Škotske, Švicarske, Mađarske i Slovenije. Jedna ih stvar povezuje: u njihovim životima nije baš sve teklo glatko. Svi igrači su morali dokazati da su beskućnici, odnosno da žive od prodaje "uličnih" novina.

"Prednost domaćeg terena? Pa mi nemamo ni dom", stoji na plakatima koji najavljuju utakmice.

Samo u Njemačkoj, gospodarski najjačoj zemlji Europske unije po procjenama na ulici živi oko 250.000 ljudi. Iz godine u godinu raste broj beskućnika. Koliko ih je točno, to nitko ne zna. Službena statistika za cijelu zemlju ne postoji.

Alex je njemačkim novinarima ispričao da su njegovi problemi počeli u djetinjstvu. Sa samo tri godine završio je u domu za nezbrinutu djecu. Kad je navršio desetu godinu života njegova majka ga je ponovno uzela iz doma. U tinejdžerskim danima počeo je "bojkotirati" mamu, kaže da jednostavno nije mogao s njom živjeti u istom stanu.

Alex je imao problema i u školi. Prekinuo je izobrazbu za dva zanata, danas uglavnom živi u jednom domu za beskućnike i nada se boljim danima. "Život bez briga, ponajprije za moju dvogodišnju kćerkicu. Ona ne mora proživjeti ono što sam ja morao", to je Alexova najveća želja.

Njegovi i problemi svih drugih sudionika ova dva dana su barem nakratko pali u drugi plan. Njemački beskućnici su pretrpjeli težak poraz protiv Rumunja (1:7), ali Alex ne očajava. On zna da sportski uspjesi nisu najvažniji u životu, kaže da zna da je ljudima poput njega još teže u nekim drugim zemljama i nabraja Rumunjsku, Hrvatsku i Bugarsku.

Turnir je organiziralo Savezno udruženje za socijalnu integraciju kroz sport u Njemačkoj, te minhenske organizacije koje se brinu o beskućnicima. Europsko prvenstvo bi, kako se oni nadaju, trebalo pomoći u širenju svijesti za probleme koje se "gura" od očiju javnosti. Pobjednik će biti poznat u srijedu navečer (nakon objave ovog članka).

Pobjeda nije prioritet

Ali pobjeda, to iz svog iskustva zna i Elena Jordanova, nije prioritet. Ona potječe iz Bugarske. Nikada još nije imala ono što se zove "dom". Roditelji ove 32-godišnjakinje nikada se o njoj nisu brinuli. Cijeli je život provela u domovima, privremenim smještajima, tek se nedavno uspjela zaposliti u jednoj pekari. "Od neugodno do sranje", tako opisuje najčešće faze u svom dosadašnjem životu. I svejedno kaže da bi sebe opisala kao "sretnu osobu".

Elena naravno nije imala novca za putovanje do Bavarske. Putni troškovi svih sudionika financirani su preko donacija. Još nekoliko sati beskućnici su u centru pozornosti na Trgu Odeon. Publika će ih pljeskom nagraditi za svaki dribling, postignuti gol.

A nakon toga oni će se ponovno izgubiti iz središta Münchena. I iz fokusa šire javnosti.