Hrvatska vlada traži lijek protiv „švicarske groznice“

Hrvatski građani koji su često uzimali kredite "vezane" na švicarski franak, već nekoliko godina mukotrpno podnose negativne efekte rasta vrijednosti švicarske valute u odnosu na euro i, naravno, kunu. Nerijetko je riječ o stambenim kreditima pa su rate mnogima – još od globalne recesije naovamo – porasle i za više od pola iznosa. Ali, čini se da je u posljednje vrijeme organiziranost tako ugroženih ljudi počela rezultirati prvim uspjesima. Očekuje se da će hrvatske državne vlasti u najskorije vrijeme stati na kraj toj istinskoj financijskoj pošasti.

Prošlog je petka odbačen amandman na Zakon o kreditnim institucijama, koji je Saboru - kako bi pomogla najugroženijim korisnicima kredita - predložila Udruga „Franak“. Ipak, sam je ministar financija Slavko Linić pozdravio svrhovitost prijedloga kojim bi se zauzdao nekontrolirani rast kamata obzirom na deviznu klauzulu koja se lako može pretvoriti u lihvarsku kamatnu stopu. Najavljeno je stoga njegovo ugrađivanje u Zakon o potrošačkom kreditiranju, koji sljedećih tjedana dolazi na red.

Kako potvrđuju i izvori DW-a u vladajućem SDP-u, članstvo te stranke više ne sumnja u iskrenost takvih namjera njezinog vrha. Hrvatske vlasti uvelike su ovisne o volji stranih financijskih žarišta, mogli smo usto čuti, pa je s ove strane i dalje riječ o bojažljivom vaganju korektivnih mjera na štetu bankarskog profita. Ipak, trend kakvog-takvog obuzdavanja njihova grandioznog apetita traje već neko vrijeme i na Zapadu. Procjena je da Hrvatska može i smije donekle pratiti takav zaokret, prateći kako se prilike razvijaju.

Banke ne smiju biti iznad zakona

U proteklih desetak godina u Hrvatskoj je sklopljeno nekoliko stotina tisuća ugovora s promjenjivom kamatnom stopom koja se još uvijek mijenja prema jednostranim odlukama banaka i u pravilu se nije niti mogao podizati kredit bez takve "devizne klauzule". Pravni stručnjak Goran Aleksić iz Udruge „Franak“ podsjetio nas je da su gotovo sve banke, dakle, kao po nekakvoj zadanoj matrici, sa svojim klijentima ugovarale povećanje stopa u skladu s procjenom same banke. A takav način promjene kamatnih stopa nije u skladu s hrvatskim Zakonom o obveznim odnosima.

Upravo zbog toga je Udruga „Franak“, koja se bori za prava svih korisnika kredita, uputila u Hrvatski sabor amandman na prijedlog izmjena Zakona o kreditnim institucijama. „Time bi se bankama odredilo da u svim ugovorima, u kojima nisu ugovorile formule na temelju kojih se mijenjaju kamatne stope“, pojašnjava Aleksić, „moraju ugovoriti transparentne formule“. Iste bi se sastojale od promjenjivog parametra koji je jasan i poznat klijentima banaka i od fiksne marže koja se ne mijenja za vrijeme otplate kredita.

Pritom bi se na temelju zbroja vrijednosti promjenjivog parametra na početku otplate i fiksne marže morala dobiti veličina koja nije veća od početne ugovorene kamatne stope. Ta regulativa ne bi bila nikakva administrativna mjera, nego priznavanje vladavine prava u okviru već sklopljenih kreditnih ugovora, namjesto dosadašnje samovolje banaka. Također, značilo bi to i usklađivanje financijskih zakona sa Zakonom o obveznim odnosima i regulativom Europske unije.

Kredit je kao bolest u kući

Iz vodstva same Udruge „Franak“ izrazili su zadovoljstvo najnovijim razvojem situacije, no željeli smo porazgovarati i s konkretnim oštećenim pojedincima. Naša sugovornica iz Slavonskog Broda, koja nas je zamolila da je predstavimo samo kao Romanu, prije svega je naglasila da jednostavno više ne može dočekati prve znakove olakšanja. I da ne vjeruje u najave dok nove mjere ne budu službeno uvedene, nakon višegodišnjeg mučenja s otplatnom ratom koja se, uz oscilacije, s približno dvije i pol tisuće kuna popela na gotovo četiri.

„Muž je k tome lani ostao bez posla, snalazi se na crno, a imamo curicu koja je upravo krenula u osnovnu školu. Plaćamo sve više, a naš kredit kod Hypo banke samo raste. Kao da imamo bolest u kući. Nemoguće je tvrditi da je to pravedno i nepromjenljivo“, zaključila je gospođa Romana, dodajući kako su dosad već bezbroj puta zažalili što nisu ostali u podstanarstvu. Takva promjena stava općenito je česta u medijskim iskazima pogođenih kreditnom „švicarskom groznicom“.

Ropstvo ili izbacivanje na ulicu

Jednako razmišlja i Zlatko Kercel iz Zagreba, koji se prema vlastitom iskazu osjeća kao rob Zagrebačke banke. „Prijete nam izbacivanjem i oduzimanjem stana, a oni su me na početku uvjerili da je najsigurnije uzeti kredit u 'švicarcima'. O bilo kakvom olakšavanju uvjeta otplate danas uopće ne žele razgovarati“, rekao je Kercel za Deutsche Welle. I on smatra da je krajnje vrijeme da država intervenira prema bankama.

Njegova obitelj uselila se prije nešto više od sedam godina u stan od 66 kvadratnih metara, na početku plaćajući mjesečnu ratu od 3.200 kuna. Već su i to dosta teško podnosili, da bi im u međuvremenu obveza narasla na 5.600 kuna, „kao da su na Pantovčaku“. Izjavu je Zlatko Kercel zaokružio riječima da to nitko živ ne može izdržati, kamoli mlada obitelj koju čeka još 22 godine otplate. Za njih i ostale žrtve međunarodne bankovne oligarhije, nadati se je da će vladine najave zaista uroditi plodom.