Hrvatska: struktura gospodarstva kao glavni problem

Ponovno je Hrvatska zauzela jedno posve neželjeno vodeće mjesto u europsko-unijskom kontekstu, točnije - eurozoni. U pravilu su to dosad bili određeni ekonomski, najčešće fiskalni parametri. Ovaj put je posrijedi inflacija, trenutno najviša u krugu zemalja iz zone primjene eura. No istinska vijest u izvještaju Državnog zavoda za statistiku RH tiče se zapravo konkretnog uzroka te pojave. Nisu to više cijene hrane kao ranije, npr. prošle godine. Danas tu rekordnu inflaciju uzrokuje sektor usluga, što znači da je problem generiran u samome srcu veoma nediverzificiranog, monokulturnog hrvatskog gospodarstva.

Da pritom Vlada RH vodi sasvim paradoksalnu politiku spram inflacije, mišljenja je ekonomski analitičar Neven Vidaković s kojim smo porazgovarali o aktualnom stanju. Ne samo o stopi inflacije i njezinu uzroku, nego i o najnovijem većem potezu hrvatske ekonomske ili – ponovno – fiskalne politike. Vlada je tako nedavno značajno povećala plaće javnim i državnim službenicima, svakako imajući u vidu i predstojeće parlamentarne izbore. Taj korak nedvojbeno je opravdan zbog drastičnog gubitka vrijednosti eura u prethodnom razdoblju. No definitivno, u najmanju ruku, nije riječ o antiinflacijskom sredstvu.

Sakupljanje političkih bodova bez jasne ekonomske politike

„Pritom vlada poistovjećuje mjere 'povećanja standarda', ma što god to značilo, s ozbiljnom ekonomskom politikom. Ali povećanje plaća državnim službenicima je po definiciji mjera koja povećava inflatorne pritiske. Povećanjem plaća, povećava se potražnja i tako se dižu cijene. Da jasno naglasim, ja nisam protiv povećanja plaća državnim službenicima. Samo jasno govorim da povećanje plaća nije mjera borbe protiv inflacije. Nakon što je došlo do dizanja plaća velikom broju zaposlenika, proizvođači usluga su primijetili da postoji veća potražnja i naravno da su digli cijene“, zaključuje Vidaković.

On napominje da je takvo ponašanje sudionika u gospodrstvu ustvari standard u modernim ekonomskim modelima. Javno se to često naziva inflacijska spirala nadnica i cijena: rastu plaće, a zatim rastu i cijene. „To pokazuje da nema provedbe jasne ekonomske politike", nastavlja ovaj analitičar, „nego se samo sakupljaju politički bodovi. Što se tiče same inflacije, imali smo i inflaciju roba zadnjih nekoliko mjeseci, a ona još traje, što je posljedica iznimno loše strukture ekonomije. Nismo u stanju proizvoditi osnovne namirnice. To jasno pokazuje da je takozvani nacionalni plan otpornosti i oporavka laž. Ekonomija nam nije otporna."

Inflacija je bolest, ali još više i indikator njezina uzroka

„Industrijska proizvodnja pada iako nam je obećano da ćemo ulaskom u euro povećati proizvodnju i dobiti novo tržište“, podsjetio je za kraj Neven Vidaković, ukazujući na strukturu hrvatskog gospodarstva kao glavni problem što se tiče inflacije, pa i generalno. Drugi naš sugovornik za ovu temu, ekonomist i političar Ljubo Jurčić, upozorava da je inflacija najteža bolest gospodarstva, ali još više – indikator da nešto s njim nije u redu. Po njegovu mišljenju, to je upravo navedena struktura, a ona je u Hrvatskoj postavljena tako da se većina roba uvozi, namjesto da se proizvodi, o čemu god da je riječ.

Te robe također su poskupjele u izrazitoj lanjskoj inflaciji globalnog obima, a to se poskupljenje nije dalo kompenzirati izvozom. „Kod nas zato nije moglo doći do povećanja dohodaka po izvozu, nego ondje gdje se može i drukčije – u državnom i javnom sektoru. No dizale su se plaće i u sektorima turizma, građevinarstva, trgovine. Inflaciju nije pospješio samo rast plaća u državnom sektoru. Privatnici su morali zadržati dio radnika koji iseljavaju, nije sve moguće riješiti zamjenama iz Azije. Narasle su i cijene u sektorima usluga, i svaki će od tih momenata inflaciju dalje pospješivati“, kaže Jurčić.

Uporno zanemarivanje nužnog novog razvoja domaće proizvodnje

Ovaj bivši ministar gospodarstva RH smatra da je sve to, izuzev nekih vanjskih faktora, efekt loše strukture hrvatske privrede u zahtjevnom vremenu. I dodaje: „Hrvatska u biti ne kontrolira svoje gospodarstvo. To se jasno i vrlo neugodno vidjelo kad su ministri najavljivali evidentiranje cijena u trgovinama i sankcioniranje nekorektnih praksi. Sjetit ćete se, strani lanci nisu se ni obazirali na te prijetnje, jer su znali da im Vlada RH ne može praktično ništa. Jer, njihovo gospodarstvo ima znatno izdašnije subvencije na poljoprivredne proizvode, a oni to ipak ne žele prenijeti na nas."

„Rješenje ipak nije samo u rasporedu subvencija, nego boljem kreiranju strukture gospodarstva. Znanost je tu jasna, treba voditi računa o multiplikativnim faktorima, pa se uz malo snage može upravljati velikim sustavima po volji. Ali moralo bi se početi iz početka, ne suzbijati problem s kraja“, rekao je Ljubo Jurčić za DW. Kao što je već mnogo puta i slikovito ponovljeno, uostalom, Hrvatska ne bi smjela prikupljati sva ekonomska jaja u istu košaru. No svi to već duži niz godina ponavljaju, a nitko od nadležnih još ne poduzima ništa za novi razvoj hrvatske materijalne proizvodnje te izvoza.