Hrvatska i Srbija pred Mundijal: od bojkota ni traga!

Već tjednima vrvi na Terazijama u centru Beograda. Posebno kad je sunčano, tamo stotine ljudi, starih i mladih, mijenjaju sličice za Svjetsko prvenstvo. Paninijev album, za čije se popunjavanje ove godine mora izdvojiti barem stotinjak eura, tu uživa kultni status.

Kako je pisao srpski portal Telegraf, pomama za mijenjanjem nikada nije bila veća, „vjerojatno i zbog samog plasmana Orlova (srbijanske nogometne reprezentacije, nap. red.) u Katar“.

„Orlovi“ su uopće u Srbiji velika tema. Pivovare i kladionice prikazuju namjenske TV-spotove, javnost se pita tko će igrati u napadu protiv Brazila i čini se da idilu Svjetskog prvenstva remeti jedino to što se igra na pragu zime, umjesto, kako treba, kad su svi u kratkim hlačama uz roštilj.

„Svi znamo na koji način je Katar dobio priliku biti domaćin, i manje-više što se tamo dešavalo posljednjih godina. To jest strašno, ali nažalost ne umanjuje ono što Svjetsko prvenstvo u nogometu predstavlja za planetu“, kaže Marko Marjanović, radijski voditelj koji često dijeli ushićenje predstojećim turnirom sa svojim pratiteljima na Twitteru.

„Ja ću, kao i većina sugrađana, gledati skoro sve utakmice na prvenstvu“, nastavlja Marjanović, dodajući da su bojkoti obično jalovi. Uz to, kaže, srpski sportaši su ranije često bili na meti sankcija, pa nije lako sad propustiti gledanje turnira za koji se reprezentacija izborila fer i sportski.

„Na kraju krajeva, odluka da se nogomet gleda nije sazdana na logici, nije racionalna ili objektivna. Kao i sve u iskonskom sportu, i to je motivirano emocijama, čistim ili zaprljanim", dodaje on.

Druženje, zabava i patriotizam

Ako bi netko na info-portalima u regiji želio potražiti tekstove o eventualnom bojkotu Katara, našao bi kako se prenose jedino vijesti iz Njemačke, ponekad iz Francuske ili Danske – o tome kako čuveni „Žuti zid“ – ultrasi Borussije iz Dortmunda – optužuje Katar za smrt tisuća radnika na gradnji stadiona. Ili kako zapadni gradovi, pabovi i pivnice neće prikazivati utakmice.

Slično je i u Hrvatskoj, gdje su priče o bojkotu „na margini“, kaže Aleksandar Holiga, glavni urednik portala Telesport. „Priča o tome da bi reprezentacija trebala bojkotirati Svjetsko prvenstvo nije ni bilo. Nije ni one o navijačkom, u smislu odlaska u Katar, ali to je prije svega zato što u Hrvatskoj ne postoji ozbiljna organizacija navijača reprezentacije koja nije na neki način povezana s Nogometnim savezom.“

„Klupske navijačke grupe ne bave se reprezentacijom i dio njihovih članova odlazi na utakmice samo u individualnom aranžmanu, dok najveći dio mase predstavljaju event-navijači“, dodaje Holiga.

U jednoj anketi portala Index.hr – koja nije reprezentativna, ali broji oko 25.000 glasova – relativna većina od 44 posto čitatelja se izjasnila protiv bojkota, 39 posto za, a 17 posto odgovorilo je sa „nije me briga“.

Svjetsko prvenstvo u zemlji koja je od nezavisnosti već bila i druga i treća na svijetu, svakako je ogroman događaj. On, smatra Holiga, manje ima veze sa samim nogometom i tvrdim jezgrom ljubitelja igre, a više sa zabavom, druženjem s jedne strane, „a s druge s patriotizmom – ili, ako hoćete, nacionalizmom“.

Tu se izdvaja grupa navijača splitskog Hajduka koji su jedno vrijeme istrajavali u načelnom bojkotu reprezentacije, pa se tako i danas po Dalmaciji mogu naći kafići koji inače prikazuju nogomet, ali nikako hrvatsku reprezentaciju. „No, razlozi za to su interni sukobi u hrvatskom nogometu, a ne Katar“, dodaje Holiga.

Je li bojkot „licemjeran“?

Na rubu medijskog spektra – s desne strane – naći će se i u Srbiji i u Hrvatskoj na primjedbe da se pobuna protiv Katara kao domaćina svela na „LGBT-propagandu“. Posebno jer su kapeteni mnogih zapadnih reprezentacija najavili da će oko ruke nositi traku u duginim bojama. Na olakšanje čini se većeg dijela publike – među njima neće biti Luka Modrić i Dušan Tadić.

U jednom komentaru na sportskom portalu sarajevskog Oslobođenja tematizira se zapadno „licemjerje“ u pozivima na bojkot. Posebno se zamjera insistiranje na brojci od navodno 6.500 mrtvih radnika na izgradnji stadiona – koja je, piše, višestruko prenapuhana.

„Onaj tko smatra da prvenstvo u Kataru treba bojkotirati može to napraviti bez ikakvih problema. Ako misli da će svijet tako biti bolje mjesto, još bolje“, piše u tom komentaru Kenan Kaloper. „Samo, ako već nije imao tako snažne stavove 2018. godine, kad se prvenstvo igralo u Rusiji, valjalo bi da novostečenu dosljednost zadrži i za četiri godine, pa ukaže na nedostatke Kanade, Meksika i Sjedinjenih Američkih Država. Valjda je svačije zlo, zlo.“

Sugovornici DW-a imaju različita mišljenja o pozivima na bojkot koji najviše dolaze iz Njemačke. Kako kaže Aleksandar Holiga, nikada Katar ne bi dobio prvenstvo da se uzimala u obzir navijačka kultura i društvena uloga nogometa kao spone među ljudima. „Mundijal je inače festival nogometa, a ovaj je prvenstveno festival novca i sportswashinga izgrađen na eksploataciji radnika koja se graniči s ropstvom.“

On razumije ljude koji neće uključivati TV tijekom prvenstva, ali ističe da o „mračnoj strani Mundijala" treba što više pisati, ne kako bi se oblatio Katar, nego da bi se koliko-toliko korigirale stvari u „daljnjoj komercijalizaciji elitnog nogometa i njegovoj transformaciji u industriju zabave“.

„Uostalom, nije Katar sam odlučio organizirati Svjetsko prvenstvo. To mu je, uz pomoć politike, omogućila krovna svjetska nogometna mafija, koja je institucionalizirala korupciju“, zaključuje hrvatski novinar.

Marko Marjanović pak smatra da priče o bojkotu uvijek dolaze sa Zapada, i da tu ima dvoličnosti. „Ne sjećam se bojkota kvalifikacija za isto to prvenstvo, niti bojkota Svjetskog prvenstva u Brazilu koje je Njemačka osvojila. I tada je bilo sličnih priča oko organizacije takmičenja.“

„Svima koji bojkotiraju prvenstvo želim da se zalijepe super-ljepilom za zgrade svojih nogometnih saveza i tako naprave pritisak na FIFA-u, kako bi se provela istraga i procesuiralo sve krivce“, ironičan je Marjanović. „Dakle, našim prijateljima sa Zapada želim da radikaliziraju borbu. A nadam se da ćemo se sresti na terenu, negdje u četvrtfinalu.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu