„Hrvati trebaju mijenjati mentalni sklop“

Kći imotskih gastarbajtera, tridesetogodišnja Blaženka Gabelica jedna je od pripadnika mlađe generacije koji se premišljaju bi li ostali u Hrvatskoj ili ipak potražili sreću u Njemačkoj. Blaženka Gabelica danas živi u Zagrebu, nakon završenog dodiplomskog studija njemačkog, završava diplomski studij filozofije i nove iseljenike poučava njemački.

I umirovljena majka i pokojni otac radni su vijek proveli u Njemačkoj, a ona je rođena u Imotskom, dok je mama bila na božićnim praznicima i porodiljskom dopustu, no kao jednomjesečna beba s roditeljima je otišla u Isny im Allgäu u Baden-Württembergu, na jugu Njemačke, gdje je živjela do trećeg razreda osnovne škole. Tatu je stigla sudbina brojnih gastarbajtera koji umru prije mirovine, a mama se u mirovinu vratila u Hrvatsku.

Napreduješ samo ako si „nečiji", za sve ti treba veza

„Prvih devet godina života provela sam u Njemačkoj, vratila sam se u trećem razredu osnovne škole i odrastala s bakom i djedom, s kojima su već živjela braća Ante i Hrvoje. Roditelji su mislili kako će njihov rad i život u Njemačkoj biti privremen, uvijek je bilo: 'Još ćemo samo malo, dok ovo sagradimo pa ćemo kući'. Tata se jako želio vratiti, bio je domoljub i Hrvatska mu je bila važna, ali život je htio drukčije“, priča nam Blaženka. Nakon što je uspješno svladala hrvatski jezik i srednju školu, studij njemačkog bio je logičan izbor, ali nikad nije mislila kako će joj glavni izvor studentskog džeparca biti poučavanje novih iseljenika.

„Logično mi je da moja generacija napušta Hrvatsku jer ovdje jednostavno ne vide nikakvu perspektivu, mogućnost pronalaska posla u struci i toliko je tog što nas svaki dan koči i izluđuje. Po najobičniji birokratski papir moraš ići triput, vlada korupcija, a od svega je još najgori nepotizam zbog kojeg sa svojim znanjem i sposobnostima ne možeš napredovati. Napreduješ samo ako si 'nečiji', za sve ti treba veza. A tu je problem i stalnog vraćanja u prošlost koje ljude neprestano i nepotrebno drži u svađi“, ističe Gabelica.

Često putuje u Njemačku, posjećuje brata, ali je i vatrena navijačica nogometnog kluba Borussia Dortmund na čije utakmice odlazi kad igraju bliže Hrvatskoj, u Münchenu ili Stuttgartu. Ironijom sudbine upravo joj je novi veliki val iseljavanja omogućio da radi i zarađuje, i da sve rjeđe razmišlja o odlasku.

Rad u Njemačkoj financijski osigurava budućnost

„Od 2013. do 2016. bilo je puno dana u kojima sam htjela spakirati kofere i otići jer nisam imala ovoliko posla kao danas na prijevodima i instrukcijama njemačkog jezika. Glavni motiv bila je financijska situacija jer kad nemate novca onda postajete i socijalno isključeni, gotovo ništa ne možete. No, zbog masovnog iseljavanja situacija se u posljednjih godinu dana dramatično promijenila, pa koliko god to grozno zvučalo, obujam posla mi se povećao kad su ljudi počeli odlaziti iz Hrvatske“, svjedoči Gabelica.

Međutim, još uvijek razmišlja bi li krenula stopama svojih roditelja i to, prije svega, zbog financijske sigurnosti. Svjesna je kako bi joj rad u Njemačkoj omogućio bolju zaradu i dugoročnu financijsku stabilnost, ali to bi, ujedno, bio i jedini razlog zbog kojeg bi otišla.

Posljednjih godinu dana njezini učenici su uglavnom visokoobrazovani iseljenici koji već rade u Njemačkoj, ali nemaju vremena za odlaske na tečajeve, ili oni koji se tek spremaju na rad.

„Većina ih je otišla isključivo zbog financijske situacije i sva njihova iskustva su jako slična. Lako pronađu posao, plaće su im dobre, ali Nijemci su strogi poslodavci i iskustvo im pokazuje kako uvijek daju prednost Nijemcima. Tko želi napredovati ne napreduje brzo kao Nijemci, niti im se postignuća priznaju kao Nijemcima. Najviše se žale na to da poslodavci za vodeća, odgovorna mjesta prednost, u pravilu, daju Nijemcima. Žale se i na nedostatak slobodnog vremena, međutim, svi koji odu ne izražavaju želju za povratkom“, ističe Gabelica.

Masovno odlazi medicinsko osoblje i žene starije od 55 godina

Prosjek godina njezinih učenika je 35, sve je više mladih obitelji koje s djecom odlaze iz Hrvatske ili mladih bračnih parova koji obitelj planiraju zasnovati u Njemačkoj. Mahom je riječ o visokoobrazovanim osobama, u početku su to najčešće bili inženjeri, ali danas masovno odlaze liječnici i medicinske sestre. Među učenicima ima i ponešto profesionalnih vozača i građevinskih radnika, a u posljednje vrijeme i sve veći broj žena starijih od 55 godina koje odlaze raditi kao njegovateljice. Baš ta posljednja skupina je, kako kaže Blaženka, i najtužnija.

„Tim se ženama divim jer prosječno imaju više od 55 godina, malo koja je učila i engleski, a kamo li njemački i mnoge od njih nikad nisu pronašle posao ili imaju još nekoliko godina do mirovine pa su prisiljene ići. Njih rad u Njemačkoj doslovce spašava jer mogu riješiti egzistencijalna pitanja i kako su im osigurani smještaj i hrana, većinu zarade mogu nositi kući. Naravno, ta ih situacija ne usrećuje jer pate za obiteljima, pogotovo one koje su postale bake i žele biti s unucima, a ne raditi izvan Hrvatske, to zna biti stvarno tužno."

Blaženka Gabelica i dalje živi i radi u Hrvatskoj, nikad nije prestala razmišljati o selidbi u Njemačku ili Švicarsku, ali glavni bi motiv odlaska bio novac, a nju ipak taj problem, u ovom trenutku, toliko ne opterećuje. Zanimaju je politika i filozofija, uvjerena je kako se njima ne bi mogla baviti u Njemačkoj i u posljednje vrijeme neke velike hrvatske političke stranke pokušavaju je pridobiti u svoje redove. Kad bi mogla, prvo bi u Hrvatskoj promijenila mentalni sklop i Hrvate naučila njemačkoj disciplini, točnosti i urednosti, kaže Blaženka Gabelica.