"Hrana spada na tanjur, a ne u spremnik goriva"

Oko smisla obaveznog dodavanja "bioloških" sastojka fosilnom gorivu - takozvanoj bioetanolovoj mješavini - su se žestoko lomila koplja  još od kako je to 2003. bilo odlučeno i u Europskom parlamentu i kao smjernica Europske komisije.

Zamišljeno kao smanjivanje ovisnosti od fosilnog goriva gdje bi se onda koristilo "održivo", dakle gorivo koje će ubrzo opet niknuti iz zemlje, ono je najprije diglo na noge vozače i automobilsku industriju: nisu sva vozila napravljena da izdrže gorivo E10 - dakle s preko 5 i najviše 10% bioetanola u benzinu.

A vozači su kukali kako je to gorivo doduše nešto jeftinije, ali je i potrošnja vozila veća. A uz to i s manje od 5% bioetanola, što u EU onda uopće nije posebno naznaöeno, nego se takoreäi automatski nalazi u "običnom" gorivu, može biti problema - na primjer ako gorivo stoji u spremniku duže vrijeme što su bolno iskusili mnogi vlasnici brodica kad su nakon zime željeli krenuti na pučinu.

Ali najvažniji prigovor je bio - rasipnost našeg društva blagostanja. U ime "ekološkog" uzgoja gdje onda i nasade tih kultura apsorbiraju ugljični dioksid koji će onda biti stvoren u sagorijevanju, već onda su se čuli prosvjedi kako tako zapravo hranu trošimo tek kao gorivo. Jer "eko-gorivo" jest zapravo stvoreno iz hrane - bila to uljana repica, soja, palma uljarica, a u tu svrhu može poslužiti i kukuruz ili žitarice. Već onda je bogati sjever Amerike želio "ekološko" gorivo, ali pod cijenu skupljeg kukuruza kojeg si jug Amerike još jedva mogao priuštiti - za hranu!

"Mi trebamo naša polja za hranu!"

Nakon gotovo dva desetljeća takve "ekologije", sad je upravo njemačka ministrica okoliša i političarka Zelenih Steffi Lemke zatražila da se ta praksa što prije smanji, ako ne i potpuno okonča. "Hrana spada na tanjur, a ne u spremnik goriva", kaže ministrica. To više nije u duhu vremena. "Zemljište u Njemačkoj je ograničeno, a cijena hrane raste", objašnjava ministrica. "Mi trebamo naša polja više nego ikad za proizvodnju hrane. Zato moramo smanjiti korištenje supstanci iz poljoprivrede u gorivu."

O tome namjerava razgovarati i s njemačkim ministrom poljoprivrede Cemom Ozdemirom kako bi što prije predložili promjenu zakona kojim se naftne kompanije do sad zapravo prisiljavalo koristiti biološke supstance u fosilnom gorivu. No zapravo njemačka ministrica okoliša od riječi do riječi ponavlja mišljenje koje je nedavno objavila Njemačka pomoć u okolišu (Deutsche Umwelthilfe, DUH), specifična organizacija izuzetno širokih ovlasti nastala još u doba crveno-zelene koalicije kancelara Schrödera.

DUH se zapravo već duže protivi tom "bio-gorivu" i Institutu za istraživanje energije i okoliša u Heidelbergu je povjerila analizu, koliko takvo gorivo doista služi zaštiti našeg okoliša. Rezultat studije, objavljen ove veljače je porazan: samo za gorivo njemačkih vozača se u ovoj zemlji koristi pola milijuna hektara poljoprivrednih površina i onda još 700.000 hektara površina za biogorivo koje se uvozi.

No tu onda dolazi i tumačenje tih podataka gdje je organizacija DUH već pokazala kako čita samo ono što ona misli da treba čitati: jer njen je zaključak kako bi godišnje Njemačka emitirala gotovo 16,5 milijuna tona ugljičnog dioksida manje kad bi se sva ta polja jednostavno prepustila prirodi.

Obrnuti svijet

Taj zaključak je digao na noge Udrugu njemačke industrije biogoriva (VDB): u toj analizi o klimatskom učinku biogoriva oni vide "ozbiljne nedostatke u činjenicama", a "više nego upitan" je i zaključak kako bi nekakvo drugo korištenje tih površina dovelo do smanjenja ugljičnog dioksida. Bez obzira što mislili o biogorivu, ostaje činjenica kako su biodizel, bioetanol i biometan "jedine mjere zaštite klime u cestovnom prometu koje doista funkcioniraju i koje u većoj mjeri smanjuju plinove koje uzrokuju efekt staklenika", piše u odgovoru udruge VDB.

Inicijativa ministrice okoliša nije naišla niti na podršku njenog kolege u njemačkoj vladi, ministra prometa Volkera Wissinga. Makar je on političar njemačkih Liberala, političarku Zelenih upozorava kako bi smanjivanje udjela biogoriva neminovno dovelo do veće emisije ugljičnog dioksida u sektoru prometa, što pak nije spojivo sa ciljevima ove vlade, niti je dogovoreno u koalicijskom sporazumu.

Polja imaju svoj ritam

Objašnjenje ovog izokrenutog svijeta u "zaštiti" klime je posve jednostavno i zapravo uvijek isto: novac. Kako raste cijena nafte, tako raste i cijena biogoriva tako da niti poljoprivrednicima nije u interesu nešto mijenjati - čak i kad bi htjeli. Jer u pravilu imaju dugoročne ugovore o otkupu sa naftnim kompanijama koje su zakonom bili prisiljeni stavljati to gorivo u ono što ćemo kupovati na crpkama.

A onda je tu i akcionizam ministrice okoliša koji je nespojiv s prirodom poljoprivrede: nasada se ne može promijeniti preko noći i jednu kulturu zamijeniti drugom. A kad je riječ i o "hrani u spremniku", na tome se užurbano radi, objašnjava glasnogovornica kluba zastupnika Liberala u Bundestagu Judith Skudelny: traži se način da se i biološki otpad pretvori u biogorivo, na primjer slama ili stajsko gnojivo. Jer Liberali ne vjeruju kako će vozila sa "običnim" motorima nestati zato jer to tako želi politika, nego da i "vozila s hibridnim ili motorima sa unutarnjim sagorijevanjem koja se danas puštaju u promet onda mogu i nakon 2035. mogu voziti potpuno klimatski neutralno", kaže Skudelny.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu