Hram suvremene umjetnosti usred mongolske pustinje

Cai Jiang prilično je mlad, ali vrlo uspješan kineski poduzetnik. On u Mongoliji ima mljekaru u kojoj proizvodi ekološke proizvode od mlijeka koje mu daje 1.500 njemačkih krava. Osim što svojim bio-proizvodima prati svjetske trendove, Cai Jiang ima vrlo rafiniran ukus za umjetnost i očito puno novca. On već, naime, deset godina skuplja djela suvremene umjetnosti i nije gubio vrijeme tražeći adekvatni prostor u kojem će ne uvijek dobrodošlu umjetnost sa Zapada u Kini izložiti. Odlučio je dati sagraditi muzej i to "Bogu iza nogu", usred mongolske pustinje, na mjestu na kojem nema doslovno ničega osim pustinjskog pijeska i malo suhe trave. Prvi sljedeći grad udaljen je kilometrima, Peking 80 minuta leta.

Warhol i Immendorff "Bogu iza nogu"

Cai Jiang sebe ne smatra tipičnim kolekcionarom. Skuplja sve što po svom datumu nastanka spada u suvremenu umjetnost, no to ne znači da mladi poduzetnik ne zna što vrijedi. Za postavljanje izložbe je angažirao berlinskog galerista Alexandra Ochsa i njegovu partnericu Tian Yuan. Oni kažu kako su u Ordosu mogli raditi pravi, izvorni muzejski posao, bez osvrtanja na ukus publike.

U muzeju za suvremenu umjetnost usred mongolske pustinje kineska publika (koja se uspije nekako dovući do tamo) prvi put ima priliku nazočiti suočavanju djela suvremene kineske i zapadne umjetnosti. U istim hodnicima, sučeljena ili jedna do drugih, vise djela Stephana Balkehola i Chija Penga, Jörga Immendorffa i Wanga Yina, Andyja Warhola i Fanga Lijuna, Katharine Severding i Yanga Shaobina.

Vrli novi grad

Muzej Ordos, zdanje dovoljno spektakularno samo po sebi, projektirala je mlada kineska arhitektica Xu Tiantian. No, tu nije kraj izazovima moderne arhitekture u srcu mongolijske pustinje. Oko muzeja bi do kraja 2009. godine trebao biti izgrađen cijeli jedan mali grad prema projektu pod nazivom "Ordos 100", a na tragu imena mjesta na kojem nastaje - Ordos, naime, na mongolskom znači (tko će ga znati zašto) "Mjesto velikog broja gradilišta". Kolekcionar Jiang je angažirao 100 arhitekata sa svih strana svijeta da izgrade 100 luksuznih vila u 100 dana. U pet godina bi trebao izniknuti cijeli novi grad s koncertnom dvoranom, visokom školom za medije, arhitekturu i dizajn, vrhunski hoteli, šoping centri i - jedna partijska centrala.

Kina mijenja ploču

Zapitat ćete se s pravom: kako je moguće da vlasti "crvene" Kine koje ugnjetavaju miroljubive tibetske redovnike sada dozvoljavaju da im netko pred nosom gradi dekadentni hram suvremene (i zapadne!) umjetnosti koji će simbolizirati sve samo ne komunizam. Obrazloženje se može naći u očito izvrsnim vezama poduzetnika sa strukturama vlasti iako on sam zastupa drukčije stavove od službenog Pekinga. "Ne bi smjelo biti granica između umjetnosti. Možemo samo učiti iz onoga što dolazi odnekud drugdje, o tome kako neuobičajeno, inovativno i drukčije rade umjetnici sa Zapada", kaže Jiang.

No, milijunašu zaljubljenom u suvremenu umjetnost još je jedna činjenica uveliko pomogla - skoro održavanje Olimpijskih igara u Kini. Kineske se vlasti žele prikazati prema vani kao otvorene i liberalne, pa im projekt poput Ordosa može odlično poslužiti kao alibi. Osim toga, podsjeća berlinski galerist Ochs, ne treba zaboraviti da kinesko ministarstvo kulture misli kako se na ovom projektu može dobro zaraditi. "Gotovo je perverzno da oni sada trguju s umjetnicima koje bi prije 15 godina bili najradije poubijali, a prije deset ih sve strpali u zatvor", kaže Ochs.

Njemačka kiša u Ordosu

Jedan od takvih je i Nijemac Günther Uecker. Serija njegovih kritičnih djela pod naslovom "Povrede koje čovjek nanosi čovjeku" prije 13 godina je postavljena na jednoj izložbi, da bi odmah po otvaranju izložbe bila skinuta, a umjetnk protjeran iz zemlje. Nakon toga je prikazana u Berlinu, a proteklih godina i u kineskom Nacionalnom muzeju, što je njegov direktor brže-bolje iskoristio za propagandu zaključivši: "Vidite da se Kina promijenila!"

Uecker je sada pozvan da svoja djela izloži u muzeju Ordosu. Svoja nekadašnja "Pisma Pekingu" njemački je umjetnik proširio za jedno djelo koje se zove "Kiša za Ordos". Na platno dimenzija 3x4 metra, padaju plave kapi. To će, kao umjetnikov poklon, ostati u kolekciji Caija Jianga. (dd)